Irodalmi Szemle, 1974

1974/4 - Csanda Sándor: Balassi Bálint és a horvát petrarkisták költészete (II.)

201 Vazmi me za slugu, prisvitlo sunačce, da želju 1 tugu ne patl srdačce. 5/86

202 Ni da če bit žena, nl dekla, ni vila,

Još da bi takmena sunašcu prem bila. 7/58

203 j<ud god pogledaše, veruj ovo meni, obraz joj se sjaše kako zrak sunčeni. 5/276

204 o vlšnji pozoru kojemu sunač zrak

s neba vik odzgoru prosvitlja tamni mrak.

f 5/365

205 k istoku ce sunce iti, svrnuv konje nazad svoje, prije, neg draga ma gospoje, ja ču drugu vil ljubiti. 5/336

206 nika se ozire jakino sunačce,

ter mnozim podlre ljuveno srdačce. 5/438

207 Nje kosa nathlta vridnostju i činom

Sva blaga od svitá i sunce svitlinom. 7/38

208 Svjetlji je tvoj pogled neg svjetlos sunčana i slaďi negli i nebeská mana. 5/160

209 jak mjesec med zvizdam sunčanom

svjetlosti,

neka mi s’ još, jak venčac na glavi. 5/86

210 Zač ve zora bijela praska

a Danica zove danak ... 5/185

211 Ne bi joj pridali urehe ni gizde,

Da od nje prijali jak od sunca zvlzde. 7/39

212 i vece svitlija od zvlzde Danice

1 svitu milija — u Tlžbe j’ dlvice 5/274

213 Sila mi je putovatl, oh gorka je moje

srjefia 5/60

2W Zašto se pogledom ozlre kako cvit,

ter mi se mni medom da grezne vas vi

svit. 5/87

215 Ti dakle, vilo, si moj čemer i med KÍ mi dobro nosi i kl mi nosi zled,

Taj mi med ne čini čemerom gorčati,

Moj zláti jediní parstenče novcati. 7/34

216 Svijet je ovi na njeki došao način sad

da u medu sve taji nejkoji žestok jad. 5/376

217 Za krátke sladosti od tužne ljubavi vječne se gorkosti u srcu dobavi. 5/158

218 jediná taj slados dreselje ter skráti i tužbu i žalos u pokoj obráti. 5/180

219 Zatravi, zatravi, kako si i mene,

ovu vil, ljubavi, nek i ona, jaoh, vene, srdašca moga lik, ružice draga mal 5/468

220 smamiše tolikoj kroz silnú tuj njih moc jadovni život moj da sve mre dan 1 noc,

5/361

221 Srce mi je puno jada, ne umim ti razlog ritl smeča huda mnome vlada,

ni mi živjet, nl umriti. 5/335

222 sobom me vodíš pritužna

jak lovac zvír pod uzom. 5/43

223 u- koji bih svezan u uze ljuvene,

u kijeh neizrečne podnosim bolesti. 5/157

224 Nut čuda velika, u uzi gdi stoju,

Li neču dovika da je se sloboju. 7/36

225 i ovu niku čud uza tvoja ima;

Manjl ml daje trúd što veče zažima. 7/37

226 otkad se zamota mä mlados, gospoje,

u svilna tonota od ljubavi tvoje ... 7/36

227 Kako ču lipotu ja tvoju ostavit

u ke sam tonotu zavezen 1 závit? 7/58

228 Tuj sunce, kad zad'e, jak da me požali, sladak me san snaďe i bludno obalí. 5/51

229 sne dragi pokoju svih trúda i muka,

sne s tvom radosti doď ter skin’ ti s mene sve me zle žalosti od želje ljuvene. 5/366

230 molju te dar stvori, sne moj, drag tač meni, me oči zotvari u pokoj žuďeni,

pomozl srcu mom kô mira ne ima ... 5/366

231 I ti si jedino sve moje blaženstvo

van koga ja ino ne želim kraljevstvo. 5/47

232 Toj ti srce moje plta

več ner biser, srebro 1 zlato,

1 več duša hlepl na to

neg na carstvo svego svitá. 5/127

233 TI biše moj cesar, ti moj ban, moj herceg, ti moj baša, moj car, moj sultan i moj beg.

5/280

234 Kako ču odreči tvoje se ljubavi

Pri koj sam ja veči neg tko se kralj praví.

7/57

235 da je gospoja i kraljica

svijeh mrnara na sem svijeti. 5/310

236 siava od zvizd gori letí joj u visin, ne da se oballt Dedalov kako stn.

237 Svak ima pohlep svoj 1 što ga zanosi, mene sam pozor tvoj, obraz lip i kosi. 5/400