Irodalmi Szemle, 1974
1974/4 - Csanda Sándor: Balassi Bálint és a horvát petrarkisták költészete (II.)
150 Toga] te molju dll, džilju mo] rumeni, koja si tl od vil da praviš sad mení; ar mi si očima ranila srdačce, a nitko lijek ne ima nego ti, sunačce. 5/429 151 Premda britku ranu u sarcu ja čutim, Ljubenim trovanu čemerom priljutlm; Nut čuda velika, gdl me jad rastiče, Li neču dovika ranu da mi liče. 7/36 152 Hlepi sarce moje gospoji otvorlt Britke rane koje hoée ga umorlt. 7/27 153 Zato ja na dlanu ne htijah nositl Priljutu tuj ranu, nl milost prositi 7/27 154 Meni ti parsi propade kroz sva želiza oružna Kada me rana dopade usrid srdašca tužna. 7/27 155 staňte zvijeri, staňte ptice i ostali boží stvore, navlaš rlbe pliskavice ke plovete sinje more. 5/197 156 ... jak jelin, kad čuti udorac od strlle 5/51 157 Ar s togaj ja puta tač želim tve lice, jak trudna košuta ka žell vodiče. 5/48 158 Gdi vldih da ljubav mene u svem grdi, grďe ner zviri lav kada se rasrdi. 5/51 159 koja me svaki dan razdiva jak lav zvir, razdira jak zvir hrt. 5/88 160 ozriv se jak jelin ter ončas poďe tja, ter gorči ner pelin i čemer ostah ja. 5/78 161 istočne vukove da im su na pomoc vukóve i lavi ter k sebi potežu. 5/202 162 Okol se obzira jak zmija u krugu 5/51 163 Hoď brže, moj džilju, da vidiš, oh tugu, neboga gdi cvilju jak zmija u krugu. 5/433 164 Tuga mu je srcu stan, jakno ribam more, nikdiri mirni san združiti ne more. 5/158 165 Ter kako kuf bili od lovca ustriljen pojuči kad cvili prid smrti uhiljen, ja túžim umiljen i ranu svim kažu. 5/50 166 jak Slavic poječi i prid smrti labut . .. 5/460 167 jediná tenice da če vično živlt u istok na gori, ka se sama stavlja srid ognja da gori i pák se ponavlja. 5/40 168 Ponavljam tužice u plam u žestoku, jak sama fenice u toplom istoku . .. 5/183 169 gdi gudno s grllcam sokol! miruju i meu drobnim pticam po dobju stanuju . .. 5/38 170 cín’ vile da budi dubravom i lugom grllca ka trudi cvilječl za drugom. 5/206 171 Tim li te naplati ljubav, moj slaviču, da se tako strati, siví sokoliču. 5/280 172 ali paun zlata krila kada prospe i raširi, ali vlase gorske vila, tančac vodeč prid satiri. 5/304 173 Kad vidimo sablje turske, gdje se svijetle po sve strane, ne dajmo se kako guske 1 kokoši okúpané. 5/308 174 po pučini ke se brode, kako utve zlatokrile. 5/306 175 Dragi šturče i ljuvenl, ako nijesu tuge koje u traviči u zeleni obujmile srca tvoje . . .5/185 176 Zemlja se odiva razlicimi cviti, a dobro ni ruho sveď jedno nositi. 5/383 177 Vedra su nebesá koja svit vesele, zemlja se uresa tim oči što žele. 5/360 178 pokle s’ tote ostal shrepenjem kako mraz, meni ti je earn napal ubrus na bil obraz. 5/281 179 zač bi se nemile sve zvijeri u gori na moj plač smutile i tvrdi mramori. 5/399 180 Moc, misál, i viru i ljubav svu stavih ovu vil da tiru ku služih islavih; ali bi jak kameň i mramor od gore, u komu bit plameň ljuvenl ne more. 5/450 181 od žalosti da bi suze vidivši me pustil mramor. 5/450 182 velje plavi kako gora . . . po pučini sinja mora. 5/304 183 oštra zima kadli pride ter se nadme sinje more, valoví se svuda vide po pučini kako gore. 5/198 184 Sve što godi sriča u sreči iľ je bilo iľ če biti, sve ti budi rikom plitl usred hiže i s vrhom teči. 5/128 185 iz oči mi suze viruč naglo kako rike, tuge srce zlo mi kolju a jad srce davl. 5/371 186 j morski strašní val ki biješe prije gnjlvan sada je umukal, regbi, spi slatki san. 5/416 187 pokli polje, pokll gora vesele se i raduju i s danicom biela zora, te pjesance kad začuju. 5/186 188 othode godine i vrijeme utječe jak voda niz stine s vrh brda ka teče. 5/151 189 kad jedra otvore, da ih je vidjeti kako snijeg vrh gore i zimi i ljetl. 5/203 190 Maglica se brijegom krade, sad je na te pala, cvitje hoče opaliti koje si nabrala. 5/443 191 Tako ť zenul sveďer mlados kak’ u polju trava 5/373 192 u nidrih jabuke bihu joj nezrele ke bi od sarca muke svakomu odvele. 5/275 193 Jak lipim prolitjem kad se polja diče s razlicim gdi cvitjem zeleň po njih niče 5/45 194 Zoviješe zora dan, a slavno prolitje travicu drobnú van, zeleň lis i cvitje. 5/78 195 Svjetlosti, pospeši, ovu tmu oždeni, neka se utješi groznl plač u meni, jer mi češ načln dat vidjeti dragu vil. .. 5/405 196 o vrime kô čisto poznati nije moč, Je li dnevu još dala markla noč. 7/52 197 ali kad otvori dva svitla pozora ter bjell svit stvori negoli dan zora. 5/93 198 sad gre markla van u tmine od gora a zora bijell dan s neba zgar otvara. 5/359 199 Rumená prem zora nočni mrak stiraše i sunce iz mora za sobom vodaše 5/411 200 Ti s’ moje želinje, ti s’ moje srdačcfr, ti s’ moje živinje i svitlo sunačce. 5/47
