A muraközi uradalom gazdasága és társadalma a 17-18. században - Zalai gyűjtemény 68. (Zalaegerszeg, 2010)
Bevezető
tzv. vojvodstva, vojni okruži u koje se nastanjuju seljački vojnici koji su prethodno živjeli raštrkano po selima. Seljake vojake objedinili su u tri takva vojvodstva, - goričansko, novakovečko kotoripsko - u 14 nasebina. 1720. godine obavljen je popis ukupno 417 obitelji koje su uspjele sačuvati veći dio svojih prethodnih privilegija seljaka vojaka, a oni su činili 17% kmetstva u vlastelinstvu. Unutarnje administrativne jedinice veleposjeda nazivali su judicatusima, okruzima.39 Na vlastelinstvu je početkom 17. stoljeća živjelo približno 3500 obitelji. Na po 1 km2 obitavalo je 18 ljudi, do 1720. g. to je značilo 2700 obitelji, a na 1 km2 pada 13 ljudi. Time se smatralo najgušće naseljenim prostorom Zaladske županije. I iz navedenoga se može zaključiti značaj vojnika seljaka u društvenom ustroju na vlastelinstvu ali već i u izvoru koji se odnosi na podjelu posjeda upadljivo je da unatoč razdoblju za vladavine posjedom Zrinskih istraživanja pokazuju mnoštvo suvremenih elemenata u području trgovine, proizvodnje željeza i si. Upravljanje gospodarstvom međimurskog vlastelinstva uvelike se oslanja na seljake sa zemljištem a također se zapaža i nadmoć onih s posjedovanjem pola i četvrtine grunta. Imajući u vidu urbare jača stajalište prema kojemu se vlastelinstvo uglavnome oslanja na kmetska gospodarstva bilo da je riječ o nametima koje veleposjedniku plaćaju u prirodi bilo u novcu odnosno drugim oblicima. Iz urbara je vidljiva specifičnost veleposjeda, naime da raspolaže s više utvrda odnosno luka na Jadranu, koji su glede gospodarstva naravno također relevantni. Utvrde su značile istodobno i vojni potencijal te tako i njihov popis može biti dodatak vojnoj povijesti cijeloga razdoblja. Urbari ukazuju također i na karakteristike poljodjelstva s jedne strane nabrajanjem vrsta žitarica i njihova međusobna omjera unutar gospodarenja pojedinih selišta, ali se ispostavlja također i to koja su mjesta u okvirima veleposjeda koja proizvode najkurentniji proizvod toga doba, vino. Urbari sadrže tzv. popis darova ili muneralija iz kojih se vidi da su veoma slični uslugama drugih feudalnih veleposjeda, krajeva, dapače i dijelova države (kokoši, jaja, kopuni, bravi) što i pored velikih razlika postavlja pitanje sličnosti službi kmetova unatoč tomu da Ugarsku u 17. stoljeću dijele tri zemlje, dva carstva, brojne vojne i administrativne regije a istodobno i mnoštvo županija. Popis kmetskih nameta ukazuje na razmjerno visoku i temeljito reguliranu tlaku, u više mjesta kmetovi su prisiljavani na služenje tlakom tjedno dva dana zapregom, odnosno četiri dana pješačke tlake. Pitanje je na koji način je administracija vlastelinstva bila u stanju prikupiti te nametnute daće. Visoka razina upravljanja tlakom u svakom slučaju može se povezati sa činjenicom da se vlastelinstvo nije smatralo isključivo kao posjed već i kao gospodarska cjelina dapače kao organizacija rada, a njome se je upravljalo. Također i ratne prilike i pustošenja nisu bila tako naglašena kao na drugim vlastelinstvima. Neki od povijesnih »N. Kiss 1983.350. 43
