A muraközi uradalom gazdasága és társadalma a 17-18. században - Zalai gyűjtemény 68. (Zalaegerszeg, 2010)
Bevezető
izvora reflektiraju na organizaciju rada kmetskih gospodarstava te na razinu poljodjelstva naime da se zaključiti kako je u drugoj polovici 17. st. u alodiju (posjedu oslobođenom feudalnih nameta) čakovečke utvrde vođeno tropoljno ciklično gospodarstvo. Alodiaturu, zakupe, također dotiču mnogi povijesni izvori. Slično drugim vlastelinstvima alodijalno privređivanje i ovdje se uočava najčešće u neposrednoj blizini utvrda što je dodatan dokaz kako su isti služili vojacima, opskrbi kućanstava puka u tvrđavi odnosno veleposjednike. U popisima se ističu rudari rudnika željeza Zrinskih koji zahvaljujući privilegijama u kojima su uživali nisu bili obvezani obavljati kmetsku službu a komora ih je istovremeno pokušala prisiliti na obrađivanje vlastelinskih vinograda, čemu su se rudari oduprijeli. Vlastelinstvo je u smislu davanja posjeda u zakup iskoristilo privredno geografske prednosti, naime, obilje rijeka odnosno da je ovaj kraj većim dijelom još i u 17. st. prekriven šumama i da su ozbiljni prihodi nastajali od ribolova i žirovanja po vlastelinskim šumama. Popisi sadrže i nazive šuma i time mogu biti zanimljivi i istraživačima lokalne povijesti. Što se tiče imena, popis kmetskih zemljišta pokazuje da je kmetstvo vlastelinstva pretežito hrvatskoga podrijetla stoga taj izvorni dokument prenosi mnoštvo podataka o korištenju imena u drugoj polovici 17. st. Među imenima nalazimo naravno i mađarska ali samo veoma rijetko. Iz popisa segregaciju ne Hrvata za- pažamo isključivo kod Vlacha ili Vlaha. Mađari ne tvore poseban blok u naseljima vlastelinstva Vlasi (olah) dijelom su živjeli od napasivanja a za 100 grla namet im je bio 2, dijelom u kunama, dijelom bravima plaćali su porez vlastelinstvu, a istodobno nekolicina ih je obavljala i vojnu službu u vlastelinskim utvrdama. Vlaško pučanstvo uvijek se pojavljuje u jednom bloku a budući su bili izdvojeni iz klasičnog korpusa kmetstva sa zemljištem, na žalost o njima nije sastavljen popis. Karakteristično je međutim da popisivači komore za njih koriste zaključak: „budući su neistrajni i na najsitniju povrijeđenost prelaze u službu u drugu utvrdu, napuštaju svoje kuće", teško je ustanoviti njihova blaga. Komora je popis konfisciranog vlastelinstava iskoristila i radi utvrđivanja vlastite ekonomske moći s tzv. institucijom opće procjene imanja te tako procjenjivanje vrijednosti pojedinih gospodarskih elemenata mogu ukazati istraživačima historiografije gospodarstva u kakvom su imovinskom odnosu bile pojedine gospodarske jedinice (kmetski gruntovi i njihovi dijelovi, sluge, plemićka zemljišta, salaši, majurska zemljišta i si.) Iz usporedbe se već na prvi pogled da zaključiti da je vrijednost pojedinih gruntova određivao kmetovski rad. Vode na prostoru vlastelinstva pokretale su značajan mlinski obrt od kojega je vlasnik veleposjeda imao prihode koji se ne smiju zanemariti. 44