Zágorec-Csuka Judit: Gábor Zoltán festőművész portréja (Lendva, 2002)
Részletek Gábor Zoltán prózai műveiből
no dok radim ta me ljepota smiruje. Toliko ipak mogu biti sebičan, zar ne?« Gáborov životni, intelektualni i umjetnički profil determiniraju visokomoralni etički kriteriji, načelnost, iskrenost, plemenitost i natprosječna erudicija. Dr. Tonko Maroević, hrvatski povjesničar umjetnosti, Gábora ocjenjuje ovako: »Već je pola stoljeća prisutan na zagrebačkoj umjetničkoj sceni, ali ne nametljivo i obijesno, nego kao umjerena i kontemplativna osobnost«. O rijetko kojem umjetniku se piše na taj način, zar ne? Odakle ta suzdržanost? I umjetnička je sfera, naime, puna gaženja, laktarenja, naguravanja i karijerizma. Nikada nije imao atelje, iako ga je kao tajnik Društva priskrbio mnogim kolegama. »Ako si pošten čovjek, ponekad si i glup«, kaže Gábor. Većina je ljudi prema umjetnosti ravnodušna, bezbrižna. Gábor: »Posjetitelji umjetničkih izložbi su ili indiferentni ili samo glume zainteresiranost i samo tanak sloj doživljava, osjeća i shvaća umjetničke vrijednosti.« U Poštanskom golubu citira Picassa, koji kaže: »... u mladosti sam vjerovao u pravu, veličanstvenu umjetnost, ali kasnije mi je postajalo sve jasnije da je ta ista umjetnost, što ju je stvorilo 19. stoljeće, svaki dan bliže svome kraju.« Gábor vjeruje u lendavski genius loci i mnoge se njegove slike sadržajno vezuju uz Lendavu. Povijest Lendave, Bitka s Turcima godine 1603, Naturalizacija vinove loze, Vrtuljak, Rodna kuća Kálmána Patakyja, Rodna kuća Györgya Zale i brojna ulja s topografskim motivima Lendave i okoliša. O prirodi asimilacije prekomurskih Mađara Gábor misli sljedeće: »Na svečanom otvorenju prilikom primopredaje fresaka što sam ih naslikao za dvoranu za sjednice u općinskoj zgradi u Lendavi 1969. godine, rekao sam sljedeće: 'Mađari uče da su 1603. pobijedili Turke oni, što nije istina. Slovenci tvrde da su oni bili junaci. Niti to nije istina. U ono vrijeme, naime, kod ljudi nije bila prisutna svijest o nacionalnoj pripadnosti. Znali su samo da su kmetovi i da rade za feudalnog gospodara, a on je govorio njemački ili latinski, a ne jezik naroda. Iz toga slijedi da je grad i feudalnog gospodara obranio narod, Lendavčani. I danas bi moralo biti tako. Neka naglasak ne bude na slovenskosti ili mađarstvu, jer granice će danas ili sutra - nadam se - nestati.'« Brojnim židovskim prijateljima, koji su umrli u Auschwitzu, posvetio je sliku s naslovom In memóriám. Također i zbog toga ne podnosi ništa u vezi s ratom i zato slika ljude bez glave i pogaženo cvijeće. Zatvorio se u sebe i povukao. Njegov se pesimizam temelji na doživljenim strahotama i nije puka zlovolja ili čangrizavost. Za Gábora je temeljna funkcija umjetnosti da kroz način gledanja stvaraoca pred nama dočara "istinu", iako je ona raznolika. Umjetnost je, naime, magičan čin pomoću kojega se borimo protiv zla i ublažavamo vlastite strahove. Njegov umjetnički izraz teži izvještavanju i pripovijedanju, što je često društveno kritično i tjeskobno no, valja priznati, ne bez uzroka. Odbijanje larpurlartizma utemeljuje društvenom uvjetovanošću i njenim duhovno mentalnim značenjem i plemenitošću, iako se ujedno slaže i s Picassom, koji kaže da moderan čovjek ne osjeća duhovnu potrebu za umjetnošću i zato ju je gurnuo u muzeje i knjižnice kao održavanje nerazumljivih, neupotrebljivih i nepotrebnih ostataka prošlih vremena. Usporedno sa slikarstvom Gábor se intenzivno bavio i pisanjem. Pisanom riječi 155
