Zágorec-Csuka Judit: Gábor Zoltán festőművész portréja (Lendva, 2002)
Részletek Gábor Zoltán prózai műveiből
vlada jednako suvereno na mađarskom kao i na hrvatskom jeziku, što za njega predstavlja neprocjenjiv užitak i ujedno smirenje. Napisao je brojne napise o umjetnosti, kritike, prozna djela, studije, pripovijetke i eseje. Među njima su još mnogi neobjavljeni rukopisi, a u obliku knjige objavljeni su Postagalamb4 (Golub pismonoša), Po sledi Apisa5 (Ápisz nyomán - 1990, Tragom Apisa - 1991) i Pričevanja (Elmondom - 1995, Kazivanja6). Njegov je stil očišćen od klišea i uobičajenosti, on je jedinstven. Izražava se književnim jezikom, koji je - kako kaže povjesničar književnosti Lajos Bence, donekle arhaičan. Taj afinitet prema literaturi - kako u čitanju tako i pisanju - svojevrsni je nadomjestak za živu riječ, u kojoj je, kako sam kaže, izuzetno nespretan i nezgrapan. Brojne stručne studije objavljivao je i u časopisima, stručnoj periodici i novinama. Među Gáborove omiljene pisce i pjesnike spadaju Atilla Jószef, Edgar Allan Poe, Rainer Maria Rilke, Charles Baudelaire, a posebni utjecaj na njegov život imaju Endre Ady i Francois Villon. Kazivanja (Elmondom) bismo mogli označiti kao svojevrsni dnevnik, umjetničke portrete, uspomene, umjetničku kritiku ili studiju iz povijesti umjetnosti. Prema autorovim riječima to je »zbirka kulturoloških eseja o paleolitskim špiljama, ranogotičkoj arhitek-1) Srba, Hrvata i Slovenaca 2) Postgalamb, Pomurska založba, Murska Sobota, 1982 3) Društvo mađarskih znanstvenika I umjetnika u Hrvatskoj, Zagreb, 1998 4) Postgalamb, Pomurska založba, Murska Sobota, 1982 5) Po sledi Apisa, Krainer d.o.o., Ljubljana, 1992 6) Kazivanja, Društvo mađarskih znanstvenika I umjetnika u Hrvatskoj, Zagreb, 1998 turi, poeziji, psihologiji i prisnim portretima dobrih prijatelja - slikara i kipara«. Kako kaže Ana Lendvaj u članku prilikom objavljivanja knjige, istinski umjetnik se ne izražava samo kistom, nego svojim cjelokupnim duhovnim habitusom, kompleksnim unutarnjim svijetom, koji se u Gdbora temelji na humanoj i uvijek biofilno motiviranoj gesti. Golub pismonoša (Postgalamb«) su epistole naslovljene na Stefana Galiča, umjetnika i čovjeka kojega je Gábor cijenio u najvećoj mogućoj mjeri. Razmišljanja o umjetnosti, umjetnicima i njihovoj ulozi isprepliću se u 24 pisma s Gáborovom višeslojnom literarnom i povijesnom orijentiranošću. Tragom Apisa (Ápisz nyomán) je prod u b- Ijena studija o nastanku, razvoju i metodama dešifriranja pisma od prapovijesti do antike. Oblikovanje pisma povezuje s čovjekovom potrebom za umjetničkim stvaranjem i njenom izražajnom snagom kao zrcalnim odrazom misli i osjećaja u prihvatljivijem, vidljivom obliku. Kako likovno, tako i literarno stvaralaštvo otkrivaju Gáborov duhovni i svjetonazorski portret. Introvertiran, no rijetkim prijateljima beskonačno odan, bezgranično željan znanja, načitan i intelektualno radoznao. Senzibilnost i suptilnost se isprepliću sa snažnom osobnošću i principijelnošću, dok su u umjetničkim djelima uvijek prisutni tjeskoba i ujedno u komunikaciji profinjeni slikoviti humor - sve to je Zoltán Gábor. Tanja Simonka 156
