Zágorec-Csuka Judit: Gábor Zoltán festőművész portréja (Lendva, 2002)
Részletek Gábor Zoltán prózai műveiből
povijesne trenutke svojega naroda odnosno zavičaja. I trodijelna freska u hotelu "Lipa" Borba s Turcima ima povijesnu konotaciju, a dvije se zanimljive freske nalaze u Lendavi u privatnom vlasništvu: Naturalizacija vinove loze u Lendavi i Ave Maria. Osim spomenutih, Gaborje naslikao brojne freske i u Hrvatskoj. Većina ih je naslikana u tehnici secco, a nekolicina i u sgraffitto tehnici. Autorica ove monografije Judit Zagorec - Csuka glavne je momente umjetnikova života, njegove temeljne misaone, etičke, literarne i duhovne svjetonazore čitatelju prenijela na najneposredniji način - preko intervjua. lako Zoltán Gábor u Zagrebu živi već 60 godina i jedino je ranu mladost proživio u Lendavi, za nju ga snažno vezuju brojne uspomene, događaji, ljudi i ne na posljednjem mjestu, umjetnički radovi. Ovdje su živjeli njegovi prijatelji iz mladosti, koje naziva srodnim dušama: slikar Lajos Pandur, pjesnik Lajos Vlaj, kipar Sándor Schulteisz i pjesnik Kálmán Dudás. Dvostruki mađarsko-hrvatski identitet prati ga tijekom cijeloga života. I hrvatski je jezik naučio na književnoj razini, na njemu piše i na njega prevodi. Šovinizam u Hrvatskoj zbog svojega mađarskog porijekla nije nikada doživio, iako razočaranja nije nedostajalo. Zapravo, za Gábora nacionalna pripadnost nikada nije bila važna. Nikada nije odabirao prijatelje niti procjenjivao ljude na temelju njihove nacionalne pripadnosti. Upravo suprotno. Za njega postoje samo dobri i loši ljudi, a ne bolji, superiorniji ili manje vrijedni narodi. Gábor osuđuje nacionalizam svake vrste, svakovrsno politiziranje nacionalne pripadnosti i bilo kakav ekskluzivizam. Sam je, naime, bio svjedokom smrti brojnih svojih prijatelja, znanaca i susjeda koji su bili židovskoga porijekla, što ga je duboko pogodilo. Mrzi fašizam, komunizam i nacionalizam, jer su ideologije samo sredstva pojedinaca i skupina čiji je konačni cilj uvijek isti - naime novac. Kroz životna je iskustva postao pesimist, a također i ateist. U ime vjere je, naime, počinjeno puno zla i ona je i danas izvor strahota, iskorištavanja, ratova i nepravednosti, pa u Boga više ne vjeruje. Vjeruje samo u prijateljstvo, no i to vrlo oprezno, dok se ljubav, prema njegovu mišljenju, uvijek izrodi u mržnju ili, u najboljem slučaju, u prijateljstvo. Oznaku intelektualac ne voli previše, jer se sve češće preokrene u snobizam. Razočaranje nad homo sapiensom, koji neprestano gazi i uništava u Gábora je neizmjerno. Birokratski mentalitet, pohlepa i pokvarenost političara, omalovažavanje i gaženje čovjekove duše, osjećaj odbačenosti, česte su teme njegovih slika, kao što su: Pregaženi cvijet i Odbjegli leptir. Zloupotrebe, gaženje ljudskoga dostojanstva, događaju se svakoga dana i svugdje čak i tamo gdje se pozivaju na Boga i pomoću bahate opreme grade pompozno ukrašene crkve, dok za domove za ostarjele ili za bolnice novaca nema. I Gábor želi biti odbjegli leptir. Tjeskoba je temeljni motiv njegova stvaralaštva, jer osjeća da nije stvoren za takav svijet, osjeća se zapostavljen i zaboravljen. Upravo zbog toga osjećaja zaboravljenosti, umjetniku je bliska dechiricovska mistika. Privlače ga pusti, napušteni prostori, obasjani nekom imaginarnom mjesečinom i zrakastom, siromašnom svjetlošću. Melankolija što je isijavaju njegove slike lijepa je i estetski duboka. 153
