Inventar fonda Pomorska oblast za Ugarsko-hrvatsko primorje u Rijeci 1870-1918 (Rijeka-Kaposvár, 2011)

Predgovor

ravnatelj, bez oklijevanja je prihvatio moj prijedlog te predložio da počnemo sa sređivanjem dokumenata spisa fonda Kraljevski gubernij za Rijeku i Ugarsko-hrvatsko primorje. (Ti su spisi nastajali od 1870. godine, kada je Hrvatski sabor prihvatio riječki provizorij, a Kralj ga potvrdio. Po tom provizoriju političku upravu grada i kotara te vršenje pomorskih poslova od Rijeke do Karlobaga imao je guverner imenovan od kralja na prijedlog ugarskog ministra predsjednika.)

U lipnju 2001. godine već smo dobili dovoljno informacija za sređivanje fonda i bili smo obaviješteni također i o količini gradiva, ali nismo počeli sređivanje Gubernija, jer nas je ravnatelj Gorán Crnković, zamolio da promijenimo naš plan. Predložio je da počnemo sa sređivanjem fonda Pomorska oblast za Ugarsko-hrvatsko primorje u Rijeci. Vidjevši fond, uočili smo nesređeno stanje spisa, čuli smo i stručna mišljenja hrvatskih kolega arhivista, te smo držali osnovanom njihovu molbu. I tako je suradnja između dvaju Arhiva počela sa sređivanjem potonjeg fonda.

Fond Pomorska oblast za Ugarsko-hrvatsko primorje u Rijeci (1870.-1918.) premješten je u jesen 2000. godine u današnje spremište. Dokumenti su većinom pisani na mađarskom jeziku, ali ima spisa i na talijanskom i njemačkom jeziku. Dezső Kiss, Kálmán Kardos, Ágnes Lakos, László Szita i József Szekeres su već prije, za vrijeme istraživanja hungarice, naveli da su oni također radili na tom fondu, kao istraživači, ali da su spisi bili pohranjeni u starom spremištu, nekadašnjem Municipiju.

Naš posao, a tu mislimo na istraživanje hungarice, bio je potpuno nov. Prije 1989. godine mađarski su arhivisti samo po međunarodnom sporazumu između dviju država mogli dobiti dozvolu za istraživanje u pojedinim arhivima. Unaprijed naznačene fondove mogli su samo naizmjence istraživati, i tako je taj posao trajao dugi niz godina. Jedan arhivist je započeo, sljedeće godine drugi nastavio, a poslije treći, četverti ili peti ako je završio... Tako je svaki istraživač radio na svoj način i po svom principu, pa je nastala velika razlika između njihovih radova. Nitko nije upoznao cjelovit fond, već samo onaj dio koji je sam istražio.

Djelatnici Županijskog arhiva Somogy timski su radili po grupama, a njihov se rad temelji i na suradnji dvaju arhiva: mađarskog i hrvatskog. Arhivski su djelatnici, sada u toj suradnji bitno drugačije radili nego prijašnji mađarski istraživači. Mi smo obavili pravu stručnu djelatnost, sredivši arhivski fond po arhivističkim principima. Na početku sređivanja planirali smo učiniti samo popis, ali na kraju sređivanja napravljen je inventar fonda. Spisi i dokumenti na puno mjesta su bili nesređeni i nepristupačni, zato smo više puta morali pojedinačno srediti: spis po spis. Jako temeljito smo proučavali pojedinačne i osnovne brojeve i dokumente. Od početka sređivanja jasno smo vidjeli situaciju, znali i upoznali povijesnu vrijednost fonda i bili smo svijesni da na tu vrijednost obavezno moramo skrenuti pažnju ne samo mađarskim nego i hrvatskim kolegama i istraživačima. Zato smo uz svaki osnovni broj, za spise koji po našoj procjeni imaju povijesni značaj, označili i upisali sadržaj toga spisa. Tako možemo