Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.
Ülésnapok - 1906-182
128. országos ülés li)07 június 22-én, szombaton. 61 Ijepim i krasnim govorom u ovoj visokoj kuci prikazao nas slavni povjestnicar, profesor i zastupnik Josip Purié, gdje je on prosao brzim letom nizod vise stotina godina i dokazao citatima i historickim cinjenicam, da Hrvati nisu nikada svoje ustavne slobode u saveznictvu Magjarima predali, da se nisu nikada odrekli svojíh prava, svoje samostalnosti i svoje samosvojnosti, drugim riecima da nikada nisu svoju glavu Magjarima dali pod jaram skuciti. Kako rekoh gospodo zastupnici, ovaj savez postoji ved vise stotina godina, pa gospodo moja, dali vi mislite danas druga cije, nego sto su vasi stari i nasi stari pradjedovi mislili. Je li vi mislitesda taj savez izmedju ova dva susjedna naroda nije vise potrebit. Dapace potrebit je i danas, jerbo jednomu i drugomu narodu prieti zajednicki neprijatelj, prieti ona svenjemacka bujica ili bolje rekav more svenjemacko, kője je poplavilo TJgarsku, Magjarsku, ako ne vise a ono toliko, kolikoje poplavilo Hrvatsku i juzno slovenske narode. Pa kako ce te se gospodo moja vi ovoj bujici, ovomu nasrtaju svenjemstva obhrvati u politickom pogledu, kako ce te moci uzdrzati gospdarskom pogledu konkurenciju, koju vam je o tvorio jaki i svemoguci njemaeki narod. Hocete li vi imati toliko snage sami, da se mozete odbrvati. Ne ce te moci, gospodo, bez pomocnice rike hrvatske i naroda, koji su snjorn u savezu. Ví trebate nas, pace ako hocemo tocno govoriti, vi trebate nas vise jos nego mi vas, jerbo mi Hrvati imamo more, koga vi nemate. Izpocetka, gospodo moja! upravo radi potrebe ovoga saveza, koja se i na vasoj strani mora jako osjecati, niorao bi vam preporuciti onu jiolitiku, koja taj savez nekida nega go ucvrcuje, ali uvijek s tom opomenom, gosjiodo zastupnici, da ova politika, koju ceté naprama Hrvatskoj udesiti, nebode politika bez srca i ljubavi, da nebudr nepravedna, jer gdje néma ljubavi ni srca te gdje nepravada vlada, tamo néma ni pijateljstvatamo nemoze biti ni saveznictva. Za to, kad bih ja imao jaki glas da se u ovoj visokoj kuci zidovi uzdrmaju od njegove jakosti, ja bili vama Madja rima doviknuo iz sve duse iz svega srca moga, da se nedate, kao sto ste do s da radili, zavesti od kojekakvih prividnih probitaka, pa da u buduce netjerate politiku, koja Hrvatima zle snove snuje. Nemojte vi politiku trejati, koji ih slabi Hrvate, vasé saveznike, kojaih politicki igospodarski izrabljuje, jer to ne sluzi, kako sam dokazao, niti vama niti nama na kőrist, nego na stetu i vama i nama. Gospodo moja, kad bi ste vi dosadanju poliriku tjerali, okrnvivali bi ste i nadalje prava saveznika vazik, a tim biste cinili povrede, krsili bi zakón pravde bozje, pocinjali biste grijeh veliki, koji kao svaki drugi grijeh za sobom povlaci teske posljedice tojest kaznu osvetu. Gospodo kad sam ovo razlagao, onda sam vjerujte, pri tom mislio na onu politiku izmedju Hrvatske i Madjarske, koja se je naroci to razvijala u poslednih trideset godina. To vam je bila politika jada i cemera, zalosti i trugena strani Hrvata, jer su trpili mnoge nepravde, kője su im njihovi saveznici Madjari nanasali. Posljedica tomu je bila ta, da je ona ljubav i ona privrzenost, koja bi inace sa trane Hrvata bila iskrena prama Madjarima, jiocela j e malaksati i ohladjivati, dapace se vec u mrznju spram Madjara pretvarati. Tesko je to osjetila politicka struja novoga pravca u Hrvatskoj koja je isla za tim, da ove stare rane, kője su obstojale izmadju savezmika Hrvsta i Madjara, ukloni i zacijeli, pa da se, ako je moguce, s to zaboravi. Poceli su zato u Hrvatskoj opet na novo propagirati idejű, koja je od davnih vremena postojala, da se Hrvati i Madjari kao prijatelji i pravi susjedi opet sloze i opet sjedine u borbi proti zajednickom dusmäninu. Kolioko su imali ti zastupnici novog politickog jaravca poteskoca, dok su Hrvate mogii opet predobiti, da obnove politku ?ljubavi i prijateljstva! Koliko su se oni mucili, da one bedeme mrznjeprotiv Madjara u srcirna Hrvata poruse i srca njioha opet za ljubav saveznicku predobiju! Sto su oni sve morali govoriti u svojim kotarima svojim izbornicima, da ova politika nece biti na stetu Hrvata, jer ce se osnivati na ljubavi i istini. Oni su govorili, da danasnji Madjari nisu onakovi Madjari kao za liberalne vlade, da danasnji Madjari Hrvatima nerade o glavi, da su danasnji madjarski zastuj)nici nikli iz srca Madjarskoga naroda, koji se za slobodu madjarsku bori i odusevljeuo za tu idejű radi, pa ce valjda znati jjostivati i borbu drugoga naroda za svoju slobodu. Sve su to zastupnici svojim izbornicima govorili, ne bi li samo opet ovaj savez, koji je pórusén bio i raskidan, u dusama i srcima svi Hrvata opet uzkrisili. Elnök (csenget): Kérem a képviselő urat, méltóztassék a tárgyhoz szólni. (Helyeslés.) Novoselo Mato : Gospodo moja! Ja sam ovo spomenuo samo zato, da pokazem svezu izmedju ove zakonske osnove i svrhe, koju ta zakonska osnova imade. Gospodo ja sam, kad sam ovo govorio, mislio na povrede, kője su braca Madjari izvadajli na svojim saveznicima, i htio sam sve ote povrede da ovdje nabrojim, da vam pokazem, u kakovom se nepravednom odnosaju vi naprama nama nalazite. Ali kad me g. predsjednik opominje, preci cu preko tóga i upozorit cu vas samo, da su Hrvati toliko povreda od vasé strane pretrpjeli, da je jedan sveucilistni profesor Pliveric napisao citavu brosuru o povredama, kője kidaju savez i amedju Ugarske i Hrvatske. Ja bih van savjetovao gospodo, da si kupite tu knjigu i da je uvjek sobom nosite u dzelu. G. zast. Ferencz
