Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.
Ülésnapok - 1906-182
30 182. országos ülés 1907 június 22-én, szombaton. oruzjem duha i razuma, j>ak vam ovdje iznosimo sve moguce razloge, da vas kapacitiramo, da vas uvjerimo o epravdanosti nasega stanovista. Za to, ako ste citali nase govore, mogli ste vidjeti, da nismo ostavili nijedno polje, a da nismo potrazili dokaza, da ih pred vas iznesemo: zaljeíali smo se i u historiju nasu, u slavnu nasu proslost a ovu vasú zakonsku osnovu upravo u najtanje niti razcitijali smo i racinili, da vam iz nje iznesemo dokaz o stinitosti nasega stanovista. Izpitivali smo i politicke okölsnosti, u kojiina se nalazi i Magjarska i Hrvatska i ciela Austro ugarska monarliija i dokazivali smo vam shodnost, kako je nuzdno i potrebno da se ova sveza izmedju Hrvata i Magjára nerusi i nekida u interesu i nasem i vasem. Apelirali smo na istinu, na pravdu, na slobodu, kojom se vi toliko dicite i koju tako revno branite. A zasto sve to ? Sve samo za to, da vas uvjerimo, da je na nasoj strani istina, da vas uvjerimo, da su nasi zalitjevi opravdani. Jerbo upravo onda smo racunali, da je pobjeda nasa, ako vam dokazemo, da je nase stanoviste istinito i zakonito, predpostavljajuci dakako, da imademo posls s magjarskim narodom, koji u Europi uziva glas naprednog naroda, glas siobodounmog naroda, koji se za svoju slobodu toliko i toliko borio, tolike vec zrtve doprinaseo, jaa smo mislili, da taj narod, kad jedanput uvidi istinu i opravdanost jednog stanovista, da ce imati toliko moralne snage i da ce se staviti na to visje stanoviste, da ce moéi tu istinu priznati i na samo da ce ju priznati nego i braniti, jer gospodo, nismo mogli nikada vjerovati, da bi Madjari mogli, u nasem domu, u nasoj domovini nasrtati na ono, sto oni u svojoj domovini toli pozrtvovno i toli revno brane. Gospodo moja! Ako bi to ucnili, da bi mezebiti navaljivali u nasoj otachini, na ono sto vi u svojoj branite, onda bi naruzili nacelo svoje i citavu vrijednost vasega drsanja i vasega imena, porusili bi temelje buducnosti svoje. Gospodo zastupnici! Ovo njekoliko rieci spomenuo sam samo za to, da vam pokazem, s kakovim nutarnjim razpolozenjem dosli smo ovamo u ovaj — brvatsko ugarski sabor. Mi smo dosli ovamo, ne da se ovdje igramo ili da od objesti kakovu obstrukciju tjcramo ili da se ovdje s vama svadjamo. Ni smo dosli za ío, kao sto ste mogli oitajuci nase govore i svestrane temeljite razloge, kője smo iznjeli, uvidjeti, da vas uvjerimo i kapacitiramo, dosli smo kao izaslaDÍci jednog postenog i slavnog naroda hrvatskog, da se opet s izaslanicima slavnog naroda magjarskog porazgovorimo, da nase razloge, mi nase a vi svoje jedne s drugima sravnimo. da istinu potrazimo, i onda na temelju te istine ovaj savez, koji je opstojao izmedju Hrvatske i Magjarske, ucvrstimo i ojacamo. Naprotiv ovoga, gospodo moja, morao bi se zapitati, kako ste vi nas ovdje u óvom visokom saboru, kamo smo mi dosli, da najvaznije pitanje nase domovine razpravimo, kako ste nas docekali. Moramo priznati, s pocetka jako ljepo imismo se nadali, da cemo ovo pitanje riesiti na kőrist i cast jednoga i drugoga naroda; alinije dugó potrajalo i vec su se nekako okolnosti s one strane promjenile, vec je stvorem zakljucak, da se sjednice, kője se ovdje u tom pitanju obdrzavaju, prodülje na tri sata po podne. I to nebi bilo zlo, jer smi se jos nadali, da sada imademo zgodu i vise vremena, da se o nasim pitanjima porazgovorimo, da ta pitanja sto temeljitije razpravimo, ali gospodo moja, prevarismo se, jerbo najedanput dogodilo se, da su gosjaoda zastupnici s magjarske strane dali izbrisati svoja imena iz reda govornika, da su se odrekli svaké rieci, da su prepustili Hrvatima sve vrieme, da ga ispune svojim govorima. Ni su htjeli gospoda zastupnici vasé stanoviste s nasim sravnivati, nögo ste pustali, da sami Hrvati govore, pa je izgledalo, kao da ste htjeli reci: »Pustimo ih, neka Hrvati svoje govore, neka se izdivane, a mi cemo svejedno zakljuciti ono, sto hocemo, kod nas je vecina a gdje je vecina tamo je i jaca stranka bez obzira na razloge, kője oni navadjaju.« Sic vollo, sic jubeo. Pro ratione voluntas! Tako hocemo, tako smo zakljucili a mjesto razloga dosta, da imamo vecinu i jakost na nasoj strani. Gosjaodo moja! Ovo njekoliko rieci htio sam da Sjjomenem kao uvod u moj govor, koji sam poduzeo na obranu naseg hrvatskog stanovista. A sada najprije gospodo zastupnici u óvom pitanju i sporu, koji je nastao izmedju Magjára i Hrvata, dobro bi bilo, da imate na jmmeti ovu okolnost, da su kraljevina Hrvatska i kraljevina Magjarska dvjje kraljevine, kője stoje tei'itorijalnim polozajeni svojirn u neposrednom susjedstvu. To su dva susjeda i prema tomu, gospodo zastupnici, ove dvije kraljevine rjo naravnom svom polozaju upucene su jedna na drugu, da jedna s drugom u ljubavi i slogi zivi, da jedna drugu pomaze, da jedna drugu jaca i da tako te dvije kraljevine u svezi prijateljskoj i susjedskoj ostanu jakirn bedemom proti nasrtaju svakoga trecega. Gosjjodo moja! Upravo taj naravni zakón, sto bi ga svaki i Hrvat i Magjar morao imati jwed ocima, uzrokom je, da su Hrvati i Magjari vec od 800 godina uvjek u nekoj saveznosti zivjeli i da su se uvjek kao dva saveznika drzali u obrani proti napadajima vanjskih neprijatelja. Dakako da su oni uvjek taj savez sklapali s namjerom i pod uvjetom, da u zajednickoj medjusobnoj podpori svoju ustavnu slobodu zajamce i garantiraju, dakako, da se oni pri sklapanju ovih saveza nikada nisu odrekli ! svoje samosvojnosti i svoje samostalnosti. Gospodo zastupnici, da je ova tvrdnja istinita, to je vrlo
