Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.
Ülésnapok - 1906-182
182. országos ülés 1907 június 22-én, szombaton. 59 Ráth Endre jegyző: Novoszeló Mátyás! Novoselo Mato : Visoki sabore! Evo se veé 14 dana vodi rasprava o zakonskoj osnovi zeljeznicke sluzbene pragmatike, to jest o osnovi, koja uredjuje duznosti, odgovornosti, kazneni postupak cinovnika i ostalih namjestenika na hrvatsko - ugarskim zeljeznicama. U pocetku svatko, tko je dobio u ruke tu zakonsku osnovu i procitao naslov, mislio je: to je bar lagana stvar, to ce se brzo svrsiti. A bilo je ljudi, koji su rekli: Cemu te duznosti i odgovornost zakonom normirati, mogle su se te stvari i naredbama prema potrebi i prém a vremenu urediti i normirati. Tako je, visoki sabore, iz pocetka svatko mislio, da je to lagana stvar, i da nije od osobito velike vaznosti i zamrsenosti. Danas poslije 14 dana rasprave, vidimo, da je ova osnova od velike vaznosti i da ova rasprava biva svakim dánom sve to zesca, i da se je, evo, pretvorila u pravi boj izmedju Madzara i Hrvata. I, gospodo moja, danas mozemo konstatirati, da je i s jedne strane, i s druge strane zavladala velika zabriimtost, kako de se to pitanje rijesiti, i kakove ce kobne posljedice imati, ako se ta zakonska osnova u óvom visokom saboru primi za zakón. Hódy Gyula: Az nem áll! Novoselo MatO : Stvar je, kako vidite, vrlo vazna. Paöe, visoki sabore ovih proslih dana, öitajuci ovdjesnje novine natepao sam se na jedrm anoncu, u kojoj netko — ne spominje se tko — raspisuje nagradu onomu Madzaru ucenjaku ili politicaru covjeku, ras pisuje nagradu od 5.000 kruna, koji ce moci znanstveno, nedvoumno dokazati, da Madzari u óvom slucaju, u ovoj raspravi imadu pravo i da je njihovo stanoviste zakonom opravdano, a da Hrvati nemaju pravo. Gospodo, kad tam jnrocitao tu anoncu, malo sam se nasmijao, ali odinah sam nadodao u sebi: Sigurno bi Madzari dali i 5,000 000 a ne samo 5.000 kruna onmu ucenjaku, koji bi mogao dokazati, da u óvom preporu, koji se vodi izmedju Hrvata i Madzari u ovoj visokoj kuci, da je na njibovaj strani pravica i istma, a ne na nasoj. Iz svega tóga vidi se, da se je rasprava zaostrila i da je vrlo vazna i da bi mogla imati velikib posljedica. A za sto se je ta rasprava tako zaostrila, toznamo svi, Ta se je rasprava zaostrila za to, jer su oni ljudi, koji su sastavljali tu zakonsku osnovu, metnuli u nju jedan paragraf, koj neizmjerno vrijedja hrvatski narod, koji na uzasan naöm vrijedja pravo hrvatskog jezika na hrvatskom teritoriju kraljevine Hrvatske. Gospodo moja! Ovim nacinom donjeli su ti tvorci ove zakonske osnove na stol ove visoke kuce najvaznije pitanje za Hrvatsku nam domovinu, jer morate znati. da je jezik narodni svakomu narodu najveca svetinja i najdragocijeniji amanet, sto ga svaki narod brani. Jezikje, gospodo moja, bitno obiljezje narodne osebnosti i samo svojnosti. I za to, tkona jezik udara narodu jednomu i kraljevini jednoj, tko mu hoce jezik oduzeti, taj hoce srce i dusu narodnu da narodu istrgne. i da onaj narod unisti i upropasti. Za to su se uvijek svi narodi borili ra pravo jezika svoga. I jedan od nasih govornika, vele uceni gospodin sveucilisni profesor dr. Vrbanič, upravo je zorno iz historije razvio u óvom visokom saboru, kako je hrvatski narod na obranu svoga hrvatskog jeziku uvi jek ustajao pa ako su u zemlji inace bile ne znam, kakove politicke rasmirice, u tom pitanju sav je narod hrvatski — zvali se Srbi ili Hrvati — ustao jednodusno na obranu hrvatskog jezika. Pak to su mogla braca Madzari vidjeti i godine 1848, kad su upravo na obranu hrvatskog jezika ustali svi Hrvati, ustala citava zemlja ustao sav narod i krv svoju proljevao, da svetinju tu svoju, narodni jezik, obrani. Gospodo moja! Ovo je razlog, za sto i mi Hrvati ovdje u óvom visokom saboru, u óvom zajednickom hrvatsko — ugarskom saboru, za sto se i mi tako pozrtvovno borimo za svetinju hrvatskog jezika naseg. I da se vi hocete staviti u nasu poziciju, u nas jrolozaj, onda bi priznali, da nije nijedna zrtva prevelika, koja se doprinasa u ovoj borhi za obranu svetinje narodne. Zato se, gospodo moja, s nase strane, kako ste mogli opaziti, ovaj velevazni predmet raspravlja s velikom svestra,noscu, s velikom temeljitoscu, s velikom ozbiljnoscu — s ozbiljnoscu ónom, koja óvom velevaznom predmetu dolikuje, koja dolikuje svjestnim zastujsnikom, koji su si svjestni duznosti svoje, koji znadu, da su za svaku rijec, izrecenu izgovorenu u óvom predmetu, odgovorni ne samo pred Bogom nego i pred narodom svojim, i j)red najkasnijim potomstvom, jer je hrvatski narod sada sudbinu i buducnost svoju predao u ruke nama, kad nas je izabrao, i kad je nas hrvatski sabor od strane kraljevine Hrvatske u ovaj zajednicki sabor delegirao. Braéo, nemojte vi imati o nama Hrvatima krivo mnijenje. Mozda ste si na temelju proslosti, dok su u óvom saboru sjedili ljudi miitavi, stvorili krivo mnijenje o nama Hrvatima; ali, gospodo zastupnici, kao sto vi Madzari ljubite domovmu svoju Madzarsku i jezik svoj madzarski, isto tako i mi Hrvati ljubimo domovinu svoju, ljubimo jezik svoj i borimo se za jezik svoj. Mi Hrvati, kao sto smo na bojnom polju branili domovinu svoju i stekli onaj slavni naslov, koji nam je priznala cijela Evropa, da smo bili predzidje krscanstva, da smo bili predzidje, na kom su se odbijali najveci dusmani Evrope — kazen, kao sto smo bili na bojnom polju, tako smo i sada na politickom polju, i tu se borimu za svetinju naroda svoga. Ne borimo se oruzjem, ali se borimo ustavnim nacinom, 8*
