Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.

Ülésnapok - 1906-181

181, országos ülés 1907 június 21~én, pénteken. 21 Hrvatsku, jer izbrisati teritorijalnu razliku izmedju Hrvatske i Ugarske znacilo bi izbrisati Hrvatsku sa lica zemlje, znacilo bi samoubojstvo Hrvatske. Jedinstvo magjarske drzave — pa ma i uz autonomiju Hrvatske — znacilo bi degradirati Hrvatsku na jednu puku nemadjarsku narodnost. To neka si Madjari izbiju iz glave, da cemo mi na to pristati. Bas radi tóga, sto nam se hoce posebna politicka individualnost zaniekati moramo ici za tim, da nam se sto jace zastiti. A gospodo, zar ce te vi koji ste se tako junacki borili za vasú slobodu, i vas jezik trazili od nas, da ucinimo najcrnije izdajstvi na stetu svoga naroda i svoje dömovine ? Mi vam samo prejioruzujemo, da vi pomno citate zakonski clanak XXX. od g. 68 i da sravnite taj zakón sa historijom jednoga i drugoga naroda pa ce te i vi doci do uvjerenja tóga, da tu néma jedinstva, nego da su dvije drzave, dva ravnopravna faktora, dvije kraljvine, dva politicka naroda i dva teritorija. To se vidi iz samoga §. 1. zakonskoga cl. I. od 68 I. iz slijedecih §§ Svi §§ od ju*voga do zadnjega dokazuju, da je nase stanoviste sasvim ispravno da su to dvije drzave, dva politicka naroda, dva posebna i rázna politicka teritorija. TJvod pri je §. 1. govori o tom, da se Bklapa izmadju naroda lírvatskoga i ugarskoga nagobdba, bilateralan ugovor, radi izravnanja postojeéih drzavopravnih pitanja i sporova. §. 1. za tim kaze: kraljevina Ugarska sa Erdeljem sa jedne strane, a s druge strana kraljevina Dalmacija, Hrvatska i Slavonija sacinjavaju jednu te istu drzavnu zajednicu tako najsrama ostalim pod valdom ísjegovoga Velicanstva stojecim zemaljama kao sto i naprama drugim drzavama. Is te jedne ustanove zakona moze vec u vidjeti, da néma jedinstvene drzave, nego da su dvije drzave. Drzavna zajednica postoji samo u tokiko, u koliko su zajednicki poslovi ustanovljeni nagodbom, a ono Sto ne stoji u nagodbi kao znjednicko ugovoerno, to nespada u zajednicu, nego je to svaki kompaciscent zadrzao kao svoje. Na to se se drzavna zajednica neproteke. Vi tvrdite, da ste god. 1868 vise naina dali, nego sto ste vi htjeli odnosno nego danas uvidjate, da bi morali dati. Xego gospodo moja niste vi nista dali! Ako tko moze govori ti o tom, tko je sto dao, to moze hrvatski narod kazati, da smo mi vama vise dali u zajednicu, nego smo morali, vise nego je bilo potrebno i politicki mudro. Mi smo previse dali u zajednicu, i to je stvorilo ovaj danasnji nas polozaj. Yisoki sabore! Vi uviek izticete teoriju o jedinstvenoj madjarskoj drzavi, no vec su moji drugovi uspjesno pobili tu teoriju, pa cu se ja jos osvrnuti na ono sto je drzavni tajnik kazao. On je naime pobijajuci stanoviste nase naveo vise razloga, da dokaze, kako smo mi na krivom putu i kako nemamo pravo traziti ono, sto trazimo, te je na neki nácin apelirao na nas, da popustimo od naseg stanovista. Ja moram da izjavim slijedece: ja nisam dobio govora g. Stereny-a citavoga u tocnom prijevodu i stoga necu moci onako reflektirati na taj govor, kako bi zeleo i kako govor taj zasluzuje, nego cu se osvrnuti na taj govor samo u toliko, u koliko sam ga iz novina ruogao razbrati. Iztaknuti cu one neke misli, kője sam milsio da moram bezuvjetno ovdje spomenuti. Gr. drzavni tajnik prema ónom sto sam ja citao kazao je slijedece: Da postoji drzavno jedinstvo, odnosno jedna drzava. Za tim je kazao, da nisu izpravni nazivi za zajednicka ininistarstva: brvatsko-ugarsko ministarstvo, odnosno ugrasko-hrvatsko, zatim da ne postoji razlika izmedju ugarsko-autonomnoga i zajednickoga sabora. Dalje je kazao, da g. ministar predsjednik predlaze bana za imenovane i to da je dokaz, da je jedna drzava. Rekao je da néma brvatskoga drzavljanstva, nego da je zak cl. 50. od godine 1879. ustanovljeno jedno dríavljanstvo u svim zemljama krune ugarske. Zatim je kazo, da zeljeznicka pragmatika néma svrhu da rijesi i regulira játanje o jeziku, nego da samo ide zatim, da se uvede neka kvalifikacija za zeljeznicke cinovnike. Zatim je obecao nama najvecu susretljivost glede namjestanja nasih sinova. Taknuo je i j>itanje kruba i dopustio je, da stoji navod nas, da su samo nizi cinovnici hrvati. Onda je kazo, da se §. 9., 56., i 57. ne proteze na zeljeznice, a onda je citirao razne rijesitbe autonomnih oblasti, kője da su same rijesile, da su zeljeznice privatna jjoduzeca i stoga su njibovi cinovnici privatni cinovnici. Ja cu ici redom i obazrijeti cu se na sve tocke. Sto se tice jedinstva drzave, o tom sam vec govorio i necu opetovati. Sto se tice naziva ministarstva, to Szterény kaze, da jsostaji kao opravdan samo nazív: kr. ugarsko ministarstvo i poziva se u dokaz tóga na zakone od god. 1848, dakle na zakone one, koji su stvareni prije god. 1868. Nasuprot tonu mogu ja iznijeti slijedece. U nagodbi govori se u svim tim centvalnim oblastima kao zajednickima, a ono sto je zajednicko, dosljedno je brvatske-ugarsko. Najkompetentnji tumac, kako se te institucije zajednicke imadu nazivati, visoki sabore, jest onoj reskript Xjegovoga Velicanstva kralja, kojim je nagodba sankcionirana. Taj reskript od 8. studenoga 1868. podpisan je po Njegovomu Velicanstvu, Milanu barunu Lusevicu i Eduardu barunu Jelacicu, a kaze suse u njemu slijedece: da je na strane ne zadovoljstvo utanacena drzavopravna nagodba i da se zakonom tini izricno ustanovljuje, da se svi vojnicki, finaucijalni i trgovacki poslovi u svim zemljama krune Sv.