Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.
Ülésnapok - 1906-185
200 185. országos ülés 1907 június 26-án, szerdán. tanja, kojima se mijenja ma i samo jedna ustanova ovoga zakona, ta pitanja vise ne spadaju poci §. 31. nagode, za ta jútanja vise nije zajednicki sabor kompetentan i néma prava da nam vecinom glasova ukine jedno pravo, kője nam je ugovorom sacuvano. Jer, visoki sabore, kad bi bilo vasé stanoviste ispravno, da nas vi mozete u svim pitanjima majorizirati, onda bi vi mogli primjerice donijeti sutra jedan prijedlog, koji bi isao za tim, da mi ne smijemo ovdje hrvatski govoriti. I vecinom glasova bi ste taj predlog primili, i mi bi morali mucati. Prekosutra bi mogli doci s jednim drugim predlogom, kojim se primjereci ukida hrvaiska vlada u Zagrebu. Imate veéinu i ukinuli bi nasu vladu. Tako bi mogli jedno pravo za drugim, koja su nam zagarnatovana u temeljnom zakonu nama oteti. Vas postupak jest prosto o nasilje. Ja mogu, visoki sabore, samo da ponovno appeliram na vas, da si usmete k sreu one krasne rijeci moga pred govornika Zagoraca, kojim je appelirao na vas, da dobro promislite, koliko vam vrijedi prijateljstvo Hrvatske. Ako bi se stavili na to stanoviste, da mozete svako pitanje, kője jíostoji izmedju Hrvatske i Ugarske, rijesiti vecinom glasova, ovda bi izbrisali s lica zemlje cijeli ovaj nagodbeni zakonske clanak, koji onda ne bi bio vrijedan ni lule dubana. Cini se iz svih izjava vasih govornika, koji su govorili, da jos uvijek nijesti dobro shvatili pravnu stranu ovoga temeljnog zakona. Vi kao da jos uvijek ne shvacate, da to nije zakón, koji je stvorio madzarski narod i nama davao, nego zakón, koji je stvoren na sasma paritetni nácin izmedju Hrvata i Madzara, koji je nastao ravno-pravnim ugovorom sklopljenim izmedju jednog i d'rugog naroda. To dokazuje cinjenice, da je taj zakonski clanak bio seperatno primljen po autonomnom saboru ugarskom, a poslije tóga, po autonomnom hrvatskom saboru. Tu je nacelo pariteta tako jasno kao sunce sacuvano. To nacelo pariteta vi nesmijete povrijediti, jer ste inace nama navjestilia rat. Ja vas upozorujem, da taj zakonski clanak nije ni jednom sankcijom sankcioniran. I to je dokaz, da to nije mozda zakón, koji ste vi nama dali, nego ugovor, koji smo mi s vama ravno-pravno sklopili i svako ga se po svom zakonodavnom tjelu uzakonili. Za Hrvatsku sankcioniran je 8. studenoga, a za Ugarsko devet dana poslije tóga t. j. 17. studenoga 1868. Tako su i oni zakonski clanci kője je bila Ugarska stvorila poslije Austro-Ugarske nagodbe a prije HrvatskoUgarske nagodbe, akoji su se imali usljed medjusobnog sporazuma protezati i na Hrvatsku, jer se ticu zajednickib poslova i ti su zakonski clanci bili tek nakon Hrvatsko-Ugarske nagodbe posebno sankcionirani za Hrvatsku, te su posebno u Invatskom izvorniku izclani bili. Ti su ali zakonski clanci bili vec godinu dane prije za Ugarsku sankcionirani, a ipák tom sankcijom za Ugarsku jos nisu ti zakonski clanci vrijedili i za Hrvatsku. I to je dokaz za paritet izmedju Ugarske i Hrvatske, dokaz, da je temeljini zakón od godine 1868. dvostra.ni ugovor izmedju naroda hrvatskoga i naroda ugarskoga. Ovo pravno stanoviste nije bilo povredjeno u praksi, nego sad t r se vi tek stavljate na to stanoviste, da vi mozete taj obostrani ugovor iz medju dvaju ravnopravnih kraljevina porusiti. Visoki sabore! Iz same jeziöne ustanove, koja je sadrzana u §§. 56, 57, 58. i 60, nagodbe, dokazan je paritet u savezu stim, sto se sabor zove zajednicki hrvatsko-ugarski, te svi ti razlozi dovoljni su da dokazu, da u jezienom pitanju se nesmije stati na stanoviste jacega, i to pitanje rijesiti kao pitanje moci, nego kao pitanje prava zakona i pravednosti, No visoki sabore, uzmimo da se mi u oj>ce ne pozivanio na nikakav paragraf, uzmimo da tih paragrafa neima u nagodbi, onda ja vas pitam, ako smo mi poseban politicki hrvatski narod, sto je prirodnije i naravnije, nego da taj narod trazi, da njegov jezik vlada izkljucivo na teritoriju njegove domovine u sovim granama javnoga i socijalnoga zivota. Sjecali su vas moji predgovornici, na to, kako bi vama bilo, kad bi vam tudji koji narod narinuo svoj jezik. Pomislite samo, koliko ste se vi borili za svoj jezik pa nam priznajte, da patriotski radimo, da vrsimo najsvetiju jaatriotsku duznost, kad se i u óvom sluca/ju borimo za svoj jezik i za kruh svojili sinova, kője vi izkljucujete sa predlozenom zeljeznickom pragmatikom od zeljeznicke sluzbe. Visoki sabore! Ja mislim, da je A r ec prije dovoljno bilo obrazlozeno, kako vasé stanoviáte nije niti najmanje opravdano niti zakonom a niti politickim rezonom od vasé strane. Svi su ti nasi apeli ostali bez uspieha, mismo dapace vidili, da je prouzrocena protivna posljedica, vidili smo da ste postali nervozni, razdrazeni, Ljutiti da se lacate svakojakih nasilnih sredstava i jos tvrdite, da mi vama cinimo nepravdu, a ne vi nama. Visoki sabore, svi ti razlozi treba da vas opamete, dok je jos vremena, svi ti razlozi treba da najdu odziva u vasima srcima i kod vas, i ja zadnji put apeliram na vas, i ponavljajuci moj predlog koj ide zatim, da se sprieci jedna vrlo osjetljiva povreda nagodbenog zakona, jos vam jednom kazem, nemojte se postaviti na stanoviste jacega, na pitanje sile i moci, nemojte nas majorizirati, jer ce biti stvoren sukob od nedoglednih posljedica. Moj predlog glasi (olvassa): «Posto se predlezecom zak. osnovom o zeljeznickoj pragmatici, a narocito §. 5. toc. a) grubo vriedja zajednicki temeljci drzavni zakón zak. cl. XXX.
