Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.
Ülésnapok - 1906-185
198 185. országos ülés 1907 június 26-án, szerdán. moralo ja doci do sukoba í kako sam vec rekao, kad je unija izmedju Ugarske i Hrvatske bíla najtjesnija, bio je pocetak razdora, kad se poeelo govoriti o jezicnom pitanju. íz tóga se moze razabrati, kako je vélik i vazan ovaj fakt, nairne, kako je vazno pitanje jezicno. Ja vas uvjeravam, da je bilo podpuno uvjerenje u Hrvatskoj, visoki sabore, da se nitko nije nitiju snu nadati mogao, da bi ikada ovo pitanje doslo na dnevni red, da nitko nije mogao ni usnu misliti, da ovo pitanje nije vec jedamput za svagda rieseno zakonom. Istina, opazalo se sa strane Magjarske da se radi o tom, da se magjarski jezik utura, ali to se pripisivaio nekom ne razpolozenju u vladajucim krugovima Ugarske vlade, za onda liberalne stranke, koja je bila na vladi, pa se mislilo, to je sila, koja za vremena traje, ali doci ce dau, kad ce i te sile nestati. I kad je neodvisna stranka dosla u vecinu u ovaj parlamenat, kad su njezini pouzdanici i prvaci dosli do odlucne rieci i ovdjo postavljeni na vladu, tada je porasla u nama, u hrvatskom narodu, nada, da ce se ueiniti kraj svim onim zloporabama, tada je porasla u nama nada, da ce doci cas, koji nije daleko, da cemo se medjusobno sporazumjeni moci i izravnati sve, sto je dalo povoda, da je izmedju Ugarske i Hrvatske, izmedju Magjára i Hrvata, nastao antagonizam. Tada smo bili uvjereni, da ce se ovo pitanje jezika riésiti na podpuno zadovoljstvo, podpuno umiranje i ublazenje nase i vasé. Sav hrvatski namd drzao je, da je nagodom, sklopljenom god. lotiS., jednom za svagda rieseno pitanje jezicno za Hrvatsku. Hrvatski narod se dugó borio, prije nego sto je sklopio nagodu, pa je u njekim paragrafima nalazio garanciju za sebe i svoju individualnost. Medju tim garancijama u prvoni redu bila je ova garancija u jezicnom pitanju na teritoriju Hrvatske i Slavonije. I tu je garanciju vidio hrvatski narod bas u §§. 56, 57, 58, 59 i sad najednom se s óvom zakonskom osnovom nabacuje ovo pitanje iznova, pitanje, za kője rekoh, da je svaki covjek u Hrvatskoj drzao, da je za vazda rieseno. Nabaceno je ovdje pitanje, ali ne samo kao pitanje jezika, nego je time nabaceno jos daleko vaznije pitanje, naime hoce li se nagoda kao takova postivati, koée li se nagoda kao takova vrsiti, ili se hoce tu nagodu pogaziti. U tom lezi, visoki sabore, sva tezina ovoga pitanja, Sto naime u ónom slucaju, ako se mi nikako ne sporazumimo, reci ce se kod nas u Hrvatskoj, da nagoda za gospodu s magjarske strane néma nikakove vrijednosti, néma nikakove obvezatnosti. Pomislite si, kad jedan narod dodje do tóga, da vidi, da njegov kompaciscent nije voljan zakona postivati, kad jedan narod dodje do uvjerenja, da njegov drug, njegov saveznik ne<3e da postuje ustanove tóga zakona, kakav ce si taj narod moci stvoriti pojam o pravdoljublju svoga saveznika? Nije li samo po sebi konsekventno i logicno, da ce taj narod morati doci do uvidjavnosti i kazati: Ako za gospodu od magjarske strane ne vrijedi ovaj zakón, zasto da vrijedi za nas, zasto da ga se mi drzimo, ako ga se nece oni drzati? A to je ono, na sto bi vas htio uzpozoriti, da je veoma pogibeljno. Ako naime prodre u hrvatskom narodu ta misao, da se sa strane Ugarske ne ce najevidentnijim ustanovama nagodbenim dati valjanosti, onim casom taj ce se narod poceti odvracati od Ugarske. I pitam vas, koliko bi trebalo promjena na hanskoj stolici, koliko bi trebalo promjena nu stolicama odjelnih predstojnika, da se taj narod opet doveda do tóga, da ga se osvjedoci, da to ne stoji. Ne ce koristiti makar i trideset, a ne jedna promjena na banskoj stolici, ako narod dodje do osvjedocenja, da se zakón ne ce postivati, ako narod dodje do uvjerenja, da se zakonu ne ce davati valjanosti, da se saveznik hrvatskog naroda ne ce drzati zakona, nego da se upire na silu i samovolju svoju. Mi s nase strane ne cemo se vise izlagati, ne cemo stavljati svoga populariteta na kocku, ne cemo doprinasati materijalnib i moralnih zrtava, cla idemo dokazivati, da nije osnovano ono, sto ce prodrijeti u svijest narodnu, naime da se sa strane saveznika ne postiva zakón. Zato, visoki sabore, ja hocu da vas upozorim na ovu veoma vaznu stvar, ja hocu da vas upozorim na fatalni korák, kojim se je koraknulo, kad se ovo cini. (Zaj a baloldalon.) Neka gosjjodin mase rukom svojom, kao da mu nije do tóga nista stalo. Ja ne znam, je li hrvatsko saveznistvo tako bagatelna stvar, da se moze pri rijeci o njem ovako j)rezirno mahati rukom. Mozda bagatelisete nas 38 koji, smo ovdje, ali dali tako smatrate i prijateljstvo citavog hrvatskog naroda? Ako ga tako za quantitet negligabel smatrate . . . Több hang: Vi, vi. Zagorac Stjepan: To je osvjedocenje citavog hrvatskog naroda. ííemojte nas djeliti ovdje od naroda. U tom je narod isto, sto i mi. Za to ja upozorujem na ovu star i kazem: Nemojte tako lahkoumno shvacati ovo pitanje. Ne radi se o nama. Vidite, gospodo, mi smo vec tako reci obracunali sami sa sobom. Mi smo voljni poloziti nase mandate i doprinijeti materijalne zrtve. Mi se neotimljeno za mandate, vecina je od nas ovdje, koji bi bili sretni, da vise ne dolaze u ovaj, niti u hrvatski sabor. Nemojte misliti, da se mi otimljemo za mandate, nemojte misliti, da je ovo grcevita borba, kojom hocemo da odrzimo svoje pozicije. Mi smo obracunali stime. Za to vam i stavljam pred oci, da se tu ne radi o nas 40 ovdje, nego o cuvstvu i osjecaju citavog hrvatskog naroda.
