Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.

Ülésnapok - 1906-185

185. országos ülés 1907 június 26-án, szerdán. 197 gdje mi imamo pravo donasati ustanove, kako ce pojedini delikt shvatiti i kazniti. Ima dakle u toj pragmatici mnogo pitanja i paragrafa, na kője smo se mi potuzili i koji treba da se povuku pred ovaj parlamentarni odbor, da on o njima raspravi i svoj zakljuöak donese. Kad bi smo se ovako medjusobno slozili i kad bi vlada pristala, kako drzim, da bi mogla pristati nato, da se na ovakov nácin taj konflikt izravna, onda je prestalo ono, sto nas je dosada djelilo, onda smo tim nacinom dosli jedan drugomu u snsret, a da je to potrebno, o tóin nije nuzdno obsirno razlagati. Ja mislim, da je i na vasoj strani uvjerenje, da bi valjalo náci nácin, kako da se medjusobno izravna ovaj spór, koji ja nastao. Ja mislim, da visoki sabor i njegovi clanovi shvacaju velicinu, dubljinu i dalekoseznost ovoga konflikta, u kojem se nadjosmo uslijed ustanova u zakonskoj osnovi o zcljeznickoj j>ragmatici, o kojoj se vec prekotri tjedna vodi rasprava. Ja drzim, da vama, visoki sabore, ne moze biti svejedno, hocemo li se sporazumiti ili ne cemo, a ja mislim, da treba veliku vaznost postaviti nato, kako cemo mi iz ovoga sabora otici. Hocemo li otici iz ovoga sabora s njekom razdrazenoscu u nasoj dusi, ili cemo otici nasim kucama s njekim zadovoljstvom i ondje, kad se sastanemo sa nácim izbornicima, reci im: Prijatelji, ne mojte vise racunati na pravdoljublje, ne mojte vise racunati na postivanje zakona od strane Magjára, jer smo mi tamo govorili i appelirali na njihovo srce, aj>perilari na njihov razum, apjielirali smo na pravdoljublje, na liberalizam i na sva custva, koja covjeka ciné covjekom i koja covjeka uzdizu tako visoko, da on mora i hoce postivati zakón, jer upravo, kad covjek véli i dade oduska svome uvjerenju da hoce postivati pravo i zakón, jer upravo to, kad covjek véli i dade oduska svome uvjerenju, da hoce postivati pravo i zakón, to znaci dici covjeka na visinu, na kojoj se on kao covjek nalaziti mora. Mislim, dakle, da ne moze biti svejedno óvom visokom saboru, hocemo li mi otici kucama nasim, kako rekob, i kazati nasim izbornicima, da se nemamo nadati nicemu, da neniaju ocekivati nista sa strane magjarske, da nemaju ocekivati, da ce se vrsiti zakón i njegove odredbe, ili cemo moci nácim izbornikom kazati, jest, ima razumjevanja, ima s livacanja, ima susretljivosti sa strane magjára, tek samo je njeki cas nadosao medju nas, nastalo je nesporazumljenje, trajalo je tonjeko vrieme, ali to nesporazumljenje nije svoj izvor crpilo iz one silovitosti, nije svoj izvor crpilo iz tóga, da se hoce nama nametnuti ono, sto je protuzakonito, nego je to nastalo uslijed easovitog nesporazunüjenja, i oni su voljni, da se snama porazgovore, da izpitaju nase tűzbe, oni su voljni, zakonu i pravu zadovoljstinu dati. Gospodo! Sasvim je drugacije, ako cemo poci s ovim custvom, ako cemo poci s ovim osjecajima i uvjerenjem pred nase izbornike, nego u protivnom slucaju, kako vec rekoh. Zato apeliram na ovaj visoki sabor i clanove njegove, apeliram i na vladu, koja je ipák proizasla iz sredine ovoga sabora, neka dobro promisle velicinu, neka promisle dubljinu i dalekoseznost ovoga konflikta, koji se medju nama ovdje dize. Nije samo moje mníenje, nije samo mnienje mojih drugove ovdje na ovoj strani ove visoke kuce, nego je mnienje cielog naseg naroda, da se u óvom pitanju radi o eksistenciji njegovoj, ne eksistenciji fizicnoj ili materijalnoj, ali o eksistenciji moralnoj, da on moze kao naro svjestan svoje slave i svoga imena, svjestan si prava na svoj jezik kao takav dalje da zivi i ustraje. U tom pitanju, kako rekoh, cio narod nazrieva svoju dusevnost, svoj zivot i svoju eksistenciju kao narod, koju ma se boce ovdje u pitanje staviti, kad mu se namece ono, sto mu se nametnuti nebi smjelo. ISTarod nas dobro znade, da je ova borba trajala kroz toliko decenija, narod nas dobro je upucen, da se u toj borbi istrosilo mnogo i mnogo narodnili sila, ali uvjek je nas narod iz te bőrbe izasao citav, uvjok u toj borbi pobjedio i svoje individualnosti nije narod nikada zrtvovao. Nije zrtvovao, visoki zabore, jer zrtvovati nije smio, a kad bi bio zrtvovao, odrekao bi se samoga sebe, zatajio bi sam sebe. Zato se ovo pitanje jezika u nasemu narodu visoko cijeni i igra jednu od najvaznijib uloga. Lakó je bilo jednoc i u Hrvatskoj i Magjarskoj. ívije bilo tako vebementnih ovakovih pitanja u narodu, kad su se mogli medjusobno sporazumjevati i drugim jezikom. Do god. 1847. bio je kod nas u parlameutu diplomatski jezik latinski, a do godine 1790. bilo je kod vas isto tako i onda, kad su nasi zastupnici u ono dóba dolazili na zajednicki sabor, govorili su latinski, kao i zastupnici vasega naroda i onda nije moglo doci do ovakvog konflikta, do kakvog je doslo sada. Onda su jedni i drugi taj jezik smatrali zajednickim jezikom, a to je bio jedan od onih velikib i jakib faktora, koji je omogucio, da se sporazum, sloga i unija izmedju Hrvata i Magjára kroz toliko stotina godina uzdrzala, jer nije nikada doslo do tóga pitanja, kojim ce se jezikom ovdje govoriti i koji se jezik ima smatrati diplomatskim. Jer svako se cudio, kako je moguce, da Hrvatska, koja je skroz na skroz kat exohem Slavenska zemlja, moze uzdrzavati nekakav savez sa Ugarskom, koja nije slavenska zemlja, ako premje, kako je poznato, u Ugarskoj bilo mnogo slavena, alije magjarski narod bio uvjek vladajuci u Ugarskoj. Ú proslosti se to moglo lakó izravnati, dok su jedni i drugi govorili latinski, ali sada, kad je nadoslo ovo pitanje, kad se ovo jezicno pitanje ima riesiti,