Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.
Ülésnapok - 1906-185
182 185. országos ülés 1907 június 26-án, szerdán. kluku i da ni jedan akt doticnog druztva nevredi, ako samo jedan clan prigovori proti zakljucku. Sada pitam ja, je li Hrvatska, koja jest za cielo i mora biti ortak tóga privatnog poduzeca drzave TJgarske, i jer je trosila znatan dio svoga kapitala i investirala u zeljeznice, jeli ikada Hrvatska bila pitana, koji imade biti poslovni jezik tih zeljezniea ne samo u Hrvatskoj, nego takodjer i u Magjarskoj, jer ako su te zeljeznice privatno skupno poduzeca pravo dati svoj vető proti tomu, da se na zeljeznicama u Hrvatskoj posluje magjarski. Dakle ja drzim, da po tom g. profesor Nagy imade krivo i da se zeljeznicki öinovnici imadu smatrati drzavnim cinovnicima, a zeljeznice zajednickim drzavnim poslovima, na kője se u Hrvatskoj imade upotrebiti § 56. i 57. nagode, prema kojemu ima biti u Hrvatskoj izkljucivo jezik hrvatski uredovni. Visoki sabore! Ja se sjecam rieci, kője je preuzviseni g. nas predsjednik Justh rekao u jednoj od saborskih sjednica, kad je od nase strane jedan nas zasttrpnik poceo govoriti hrvatski, a s one strane se prigovaralo i zahtjevalo, da nas zastupnik imade govoriti magjarski, onda je preuzviseni g. predsjednik Justh s velikom ozbiljnosc'u i odresítoscu po prilici kazao slijedece: »Ja nisam kriv, da nagoda tako glasi, ja nebi bio pristao uz tu ustanovu, da hrvatski zastupnici mogu u magjarskom saboru govoriti hrvatski, ali zakón je to, i ja moram postovati zakón i ovdje u ovoj visokoj kuci, ja cu pribaviti kod Bvakoga postivanje zakona.« Tako i preuzviseni g. ministar trgovine, g. drzavni tajnik, kad su stvarali ovu zakonsku osnovu, morali su se sjetiti tih lijepih rieci naseg preuzvisenog g. predsjednika, te prije nego su uveli u taj zakón §. 5., kojim se imperativno zahtjeva poznavanje magjarskog jezika za zvakog zeljezniőkog cinovnika makar bio namjesten na hrvatskom zemljistu, morali su se sjetiti tih lijepih rieci i kazati, jest, i mi bi rado, da u nasoj cijeloj zajednici u Ugarskoj i Hrvatskoj, bude uredovni jezik na zeljeznicama magjarski, ali sto cemo, zakón je ovdje, koji propisuje hrvatski sluzbeni jezik u Hrvatskoj i mi moramo postivati zakón i pribaviti tomu zakonu postivanje. (Tahó je!) Onda nebi doslo do ovih nesretnih zadjevica, onda nebi izgubili tolko vremena i nebi nastala bog zna, kako stetne poslijedice za oba naroda. (Több hang: Halljuk! Halljuk!) Modrusan Gustav: Ne ce oni da slusaju. Szokoly Tamás: Nagyon szép volt! Barcic Erasmo: Visoki sabore! Preuz. g. ministar predsjednik dr. Wekerle izvolio je u izgled staviti, da ce upotrebiti nekakva prisila sredstva proti Hrvatima, ali g. ministar predsjednik Wekerle neka zna, kad se radi o casti jednoga naroda, da zastupnik tóga naroda ne pózna custvo straha. (Tako je!) Mi cemo ici u susret svim posljedicama nasega drzanja. Mi se tóga ne bojimo, a ne bojimo se takodjer niti za nas narod. Nas narod je vec vise puta bio izlozen lahkoumním kusnjama i taj puta, ako Bog da, on ce slavodohitan izaci unatoe silama, kője ce se upotrebiti, ali proti zacetniku te sile sila ce se osvetiti. Visoki sabore! Ja se sjecam rieci g. ministra trgovine Kossutha, kad je ovdje u saboru ustao proti ministarstvu Hédervárya, kője je ovdje htjelo potlaőiti slobodu Ugarske. G. min. trg. Kossuth jest onda kazao: »Sto éemo nato kazati mi? Mi netrebamo revolucije, mi netrebamo nasilnih sredstava, mi imamo za sebe pravo, a pravo je najvece i najmocnije oruzje, kője ce prije ili po slije pobjediti.« I mi, visoki sabore, imamo neosporivo pravo, da se nas jezik u svim uredima Hrvatske stuje, mi imamo neosporivo pravo i mi cemo se s ovim pravom boriti proti toj protuzakonitoj osnovi i mi se nadamo, prije ili poslje pobjediti. (Helyeslés a jobbközépen.) Visoki sabore! Istina ta izjava min. Kossutha dana je u ime magjarske nedovisne stranke i gosp. Kossuth, kad je dao takovu izjavu, nije mislio na pravo narodnosti i na prava kraljevine Hrvatske, jer zaliboze od god. 1848. do danas ja drzim, magjari nisu nista naucili, oni su ostali na istom mjestu i ja cu u dokaz tóga citirati, ako mi dopusti g. predsjednik, najveceg drzavnika j>rosloga vijeka, Cavoura, koji je ustao i u parlamentu subaljiinskom u Turinu u sjednici dne 11. listopada 1848. doslovno rekao ovo: »I Magjari, nobili e generosi, quando si tratta di difendere i proprii diritti, contro la prepontenza imperiale, si mostranono sempre orgogliosi tiranizi e oppressori contra la rassa Slava sparsa entro i confini del loro stato.« To stoji i danas nepobitno, kad se radi o obrani vaseg prava onda ste junaci, ali kad se radi o pravima narodnostih i o pravima nasim, onda upotrebljujete silu, da ugusite nase pravo. (Helyeslés és taps a jobbközépen.) Visoki sabore! Neka mi bude sada dopustenos njekoliko rieci reflektirati na jucerasnji govor g. zastupnika Polónyia. Kad se stvarala riecka revolucija, kaze Polónyi, tada bijase sa strane Hrvata ocitovano, da Hrvatska priznaje jedinstvenu Magjarsku drzavu. Ja sam bio clan doticne konferencije, koja je stvarala riecku rezoluciju, ali o tom nije bilo nikada ni govora, dapace sama riecka rezoluciju tomu protivno razlaze, jer se u njoj kaze narocito, da mi imamo doci u ponioc magjarskomu narodu u njegovoj tezkoj borbi proti Becu, ali da trazimo sa sebe one uvjete, koji su u rezoluciju stavljeni, a medjutim uvjetima nalazi se i cistoca nagode i provedba nagodbenog zakona. Uvod j>ako nagode kaze, da nagodu, to jest ugovor, sklapaju dva ravnopravna naroda i -da se tim ugovorom ne stva ra jedinstvena
