Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.

Ülésnapok - 1906-184

146 18b. országos ülés 1907 június 25-én, kedden. toliko, koliko su bas smjesni nasrtaji izazvali god. 1848. Gospodo, god. 1848. ja drzim, da je po vas i po nas grozna, jer ja bar znadem, da od onoga vremena narocito u bivsoj vojnoj krajini datira pravi nazadak u gospodarstvu, koji sain i ja osobno morao osjetiti i to dosta gorko osjetiti. Vidjeli su to vasi prvaci, pa bas oni su bili prvi, koji su zazeljeli, da se Hrvati i Magjari sporíizume, dok su oni bili prvi, koji su nas oni pozivali, dok oni su bili, koji su nana ponudili bjeli list sliedi da su oni nas trazili. Medjutim, gospodo, ostavimo ove nastraje na jezik, pa se pitajmo, kako je bilo x>rije god. 1790. da mozemo dobro s hvatiti nas odnosaj sada i prenia tomu, da mozemo bolje urediti za buducnost. Gospodo! I u óvom visokom saboru, u novinstvu, literaturi i u znanstvenim djelima, dolaze cesto svakojake tvrdnje, navadjaju se svakojaki dokazi, ali vi ce te mi priznati, ja da ipák to sve moze biti krivo. Bila to izprava, bio kakov zakljucak, bio kakov spis, ipák to moze biti nazor samo jednoga covjeka, koji je stim nazorom prodro i koji je nazor dosao u oblik ma kom kao obcenit, ipák iz tóga nesljedi, da tako jest. Ali ima njesta, sto n® vara, a to je ziva knjiga, u koju svaki narod pise i ti dokazi ne varaju, taj je dokaz stalan, jer je tako reci vjeéan, jer je neizbrisi taj dokaz jest: jezik, obicaji, tradicije, poslovice i t. d., pa pitajmo ovu zivu knjigu, kako je Hrvatska stojala sa Magjarskom jarijasnjili vjekova. Gospodo! Koliko ja razumijem jezik, koliko ja razumijem i poznani obicaje hrvatske i narodnu pjesmu, mogu kazati, da ovdje neima bas ni traga magjarskom gospodstvu. Neima nigdje u hrvatskom jeziku, neima nigdje u hrvatskim obicajima, neima nigdje u narodnoj jjjesmi, neima nigdje u Hrvatskoj nikakve trdicije, koja bi. potvrdjivala, da su ikada Magjari gospodovali i zapovjedali sa Hrvatima. ííigdje, koliko bi ja znao. Gospodo! U narodnu pjesmu salio je narod svu svoju dusu, sve svoje osjecaje i u toj jojesmi, uzeto na okup, neima ni traga, da su ikada Magjari zapovjedali u hrvatskoj. Jest imade o tom traga u pjesmama, sto ih sakupio je Andrija Kacic, ali sto te pj esnie dokazuju ? Dokazuju, da smo s Magjarskom zajednicki vodili rat proti Turcima, odnosno da smo se zajednicki branili. Vidite, ono sto jest u istinu, zajednicka obrana tomu imade traga u hrvatskoj pjesmi ali o drugom, o vasem kakom gosjrodstvu nad Hrvatskom niti u jeziku, niti u pjesmi, niti u tradiciji néma traga. Misiim, da je to tako stalan, tako svet dokaz, da nijedan pametan eovjek nebi smio pokraj ovakvoga dokaza, drugoga niti pitati, niti traziti. Vi ceté mozda kazati, da je uzprkos tóga moglo to gospodstvo biti i da to ne mora biti sadrzano niti u jeziku, niti u pjesmi, ni u obicajima. Opet imademo dokaz, da tako ne moze ,biti, jer imamo zato zivi primjer. Predjite, gospodo, malo u Bosnu, predjite nasom vojnom krajinom i Sriemom, pa ceté vidjeti sto je ostalo od Turaka i u Bosni i u po Sriemu i po gornjoj granici. Imate u jeziku znakove njihova gospodstva, imate u obicajima i u pjesmi, ako pak néma o Magjarima u nasoj pjesmi nisia o njihovom gospodstvu, onda je jasno, da su Turci bili zbilja gospodari u ovim krajevima, a Magjari ne. Gospodo, ne samo to nego ja cu vas sjetiti i na francesku okupaciju. I o franceskom godpodstvu i Hrvatskoj imade dosta pace sijaset tragova. (Felhiältásoh a baloldalon : Olvassa a beszédét! Olvasni nem szabad!) Moja na ti koja je sekjakinja, znala mije pripovjedati o tom, pripovjadala mi je o Marmontu. I danas ako pitate, kője ovu cestu sagradio ili ovaj most, ili drvored napravio, ako doticmik nezna drugoga zacetnika, sigurno ce Pranceskoj pripisati, ovo je dokaz, ako prém je kartko vrijeme francesko gospodstvo potrajalo, da je ij>ak ostavilo tragova. Pitamo se mi, kako to da u Hrvatskoj pjesmi u hrvatskim obicajima, u hrvatskim jíiosloviéama néma traga madjarskomu gospodstvu? Néma ga zato, jer ga nije niti bilo, a ni je ga ,büi zato, jer smo, gospodo moja, mi bili ubjek ravnopravni, bila je kraljevina Hrvatska ravnopravna sa kraljevinom Ugarskom i zato néma govora o kakovom gospodstvu. Bila ravnopravsnost koju su vasú najveci muzevi narocito Deák i Kossuth naglasivali i ííeljeli da bude u buduce. Kad bi vi razumjeli svije velike muzeve, onda vi nebi donasali ove zakonske osnove jer bi znati morali da ovakovi nestraji na nas jezik odvracaju od vas one, koji bi morali i mogli biti najbilji saveznici vasi. Gosj>odo bili smo pravnopravni, sto je sama naravno. Vi ste istina dali nama svoje kraljeve. Kako, o tom necu govoriti. Ali stoji cinje nica, da smo i mi vama dali kraljeve kao Karla Eoberta, koji je bio krunjen u Zagrebu i mi s mo ga doveli ramo i vi stoga primili za kralja. Mi smo sa danasnjom dinastijom ucinili Cetinski ugovor, mi smo sklopili jwagmaticku snakciju usravo kao i vi. U proslosti bilo je svagda dokaza, da smo mi ravnopravni bili, da smo prama vama stojali kao kraljevina prama kraljevini. Dakle kad se vi pozivate s na vasé gospodstvo. i hocete da mi primimo u zakón ovu zakonsku osnovu, onda vi time radite zato da gospodujete nad Hrvatskom, a tóga gospodstva nikada nije ni bilo, niti cemo ga mi ikad priznati. Elnök: Kérem a képviselő urat, méltóztassék a tárgyhoz szólni. Tuskan Grga: Kad je g. Polónyi gvorio u koliko sam ga razumio appelirao na madjarsku