Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.

Ülésnapok - 1906-184

18í. országos ülés 1907 június 25-én, kedden, 135 koji izmedju nas postiji. Mi smo sklopili ugovor, pa drzim da proizlace iz ugovóra tóga savim jasno sve obveze, sve duznosti i sa sva jorava jedne i druge stranke. Sluzbena pragmatika koja je na stolu visoke kuce, neuvazava ovib opravdanik nacela, nego ide zatim, da temeljni zakón, na kojemu bazira ova pogodba, da taj temeljni zakón promjeni i da nama nametne na svimlini jama kral. ug. drzavne zeljeznice na teritoriju Hrvatsje jezik, koji prema torzé ugovoru, prema nagodbi nemoze se nametnuti i nesmije. Moji postovani drugovi dokazali su to posve jasno, da to stoji u protivnosti sa zakonskim cla akom I. od 1868, i meni nije huzdno j)ored neoborivih dokaza kője iznesose predgovornici, jos govoriti o tom. No ja mislim da i kad nebi bilo ovako jasno i u sanoj nagodbi precizirano nase pravo. kao sto jest u §. 9., 56. i 57. da i onda u interesu samo institucije bilo bi, da se u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji trazi znanje krvatskoga jezika a ne madjarkoga, jer jedino tako mogu zeljeznice da odgovaraju pravoj svojoj svrsi, kojoj treba da sluze kao sredstni za pretvaranje no be u novac prema narodno gosodarstvenom principu. Dakle u prvom rodu imadu zeljeznice da sluze izmjeni gobara u narodu, kroz koji narod zeljeznice jDrolaze i imadu sluziti istomu narodu. Organi dakle, koji su namjesteni na zeljeznicama, dolaze u vrsenju svoje sluzbe neprekidno u dodir s narodom, kod nas s narodom hrvatskim i srbskim i morali bi u interesu same institucije i obstanka zelcjznica govoriti onim jezikom, koji u zemlji vlada. Kad nebi na osnovu samoga zakona jasno proiztiealo, da smo mi u prava, drzim da bi se u interesu same institucije morala izdati uredba, da se sluze onim jezikom, kuda zeljeznice idu i odakle kőrist vuku, jer inace nemogu odgovarati pozivu svomu onako, kao sto treba. Kad zelejznicari ne znaju jezika onog naroda, skojim ojuce, onda je svaki posao otescan, pa je to samo stetno i po drzavu i po stranke. Prema tomu drzim anomalijom, da se u kraljev. Hrvatskoj i Slavoniji kao sluzbeni jezik madjarski uvede, jer bi se to samoj instituciji i cinovnicima, koji sluzbu vrse svetilo. Grospodo moja, preuzviseni gosp, ministar trgovine rekao je, da je to vec uvedeno u praksu, i da danas od sedam biljada zeljeznicara govori njih jpreko tri biljade lírvatski. Vrlo dobro je moj postovani drug g. Zagorac jucer iztaknuo, da to ni iz daleka neodgovara istini, jer su skoro svi, koji govore brvatski, nadnicari a od cinovnika je rijetko koji, koji znade hrvatski. Meni je i samomu vrlo dobro znano, da su vrlo rijetki cinovnici, koji znadu hrvatski, to su bijele vrane. ISÍaprotiv mali oni, nemjestenici Hrvati, da ugode svojim predpostavljenim brzo nauce magjarski i govore snjima uvjek magjarski. To je fákat, koji nemoze nitko pobiti, o tom se moze uvjeriti vrlo dobro sam g. drzavni tajnik Szterényi a i preuzviseni g. ministar trgovine kője ga je;; g. drzavni tajnik valjda krivo informirao. A tim drzim, da se nekoristi prometu, a nase se pravo nogama gazi. Svrha dakle, gospodo moja, cijeloga vasega postupka ako je i negirao neki dan preuzviseni g. ministar trgovine i g. drzavni tajnik, svrha je magjarizacija. Budimo iskreni! Zato se i dizu magjarske skole kod nas, zato se mame nasa djeca u te skole, zato dobivaju bezplato ucila i odjela, zato se bezplatno voze zeljeznicama svaki dan od stanice do druge sve to samo za to, da se provede magjarizacija, a ja drzim, da je to svrha i ove osnove, pa dok vi nebrisete iz nje ovu ustanovu o jeziku, ne mozete nas o drugomu uvjeriti. Iz svih razloga, kője su iznjeli moji vrlo postovani drugovi predgovornici, a Vi ih s nicim niste obezkriepili, mislim, da bi bila duznost Vasa, da odijelite ovu osnovu o sluzbenoj pragmatici od one druge osnove o uredjenju beriva, koja je akutna i vazna, koja ima da zadovolji one sirotane zeljeznicare, da mogu sto ljepse odgovarati svojoj duznosti, da ne moraju u ovo skupo vrieme zivjeti kao roblje. Treba da skinete s dnevnoga reda ovu reakcionarnu osnovu, ovu sramotu zd dvadeseti vijek, koja ponizuje dostojanstvo ugarske drzave, treba da ju povratite g. drzavnog tajnika Szterenyia odakle je dosla, jer je nesavremena i jer gazi nase najsvetije pravo, nas jezik, sto Vi niposto ne smijete da dozvolite. (Helyeslés a jobbközépen.) Elnök: A képviselő ur azt mondta, hogy a huszadik század szégyene, hogy ilyen javaslat terjesztetik a ház elé. (Mozgás.) Hédervári Lehel: Arczátlanság! Elnök : Ezért a kifejezésért rendreutasítom. (Zajos helyeslés balfelöl) Egy hang (balfelöl): Az a szégyen, hogy ilyen bolondokat beszélnek! Markos Gyula: Az a szégyen, hogy nem szégyenlik magukat! (Derültség balfelöl.) Muacevic Vaso: Gospodo, molim Vas kako rekoh, cinite ono, sto pravda zahtjeva i sto interes Vas, ako ga dobro uocite, iziskuje, pa cemo se uvjek náci skupa, imati ce te iskrenog saveznika koji ce uvjek htjeti i smjeti zaloziti sve svoje, da castnom pozivu kao saveznik udovolji. Ova osnova o zeljeznickoj pragmatici kao i ova druga o uredjenju beriva imade, kako vec moji prijatelji iztakose, mnogo mana, jer bas one sirotane, koji su najvise poslu izvrzeni i koji najvise vremena u sluzbi probdiju, nije osnova uzela u obzir, docim je prema visirn cinovnicima mnogo vise izdasna. Ako osnovu o uredjenju beriva odijelite od one druge, imati ce mo prilike, da kocl pojedinih §. íznesemo svoje izpravke pa jos jednom, prije nego svrsim, stavljam appel na vas, da rastavite jednu od druge osnove, pa da vratite ovu o sluzbovnoj pragma-