Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.

Ülésnapok - 1906-183

104 183. országos ülés 1907 janim 24-én, hétfőn. cije svoje dali niti priznali stanje ono kője se do sada nalazilo i nalazi a za kője smo nedvoumno i jasno dokazali da je protuzakonito, nego smo cekali vrieme i cas, kad eemo moci sva ta piíanja inedjusobnim sporazumom i susretljivoscu na dnevni red staviti i sva pitanja medjusobnim sporazumkom riesiti. Ali kako se vidi, visoki sabore, mi smo se prevarili u nasoj nádi, mi mjesto susretljivosti i razumjevanja, kője je potrebno za taj posao nasli smo otpor, koji nam onemoguéuje, da radimo kako smo htjeli. Bilo bi potrebno, da se pomisli, kamo vodi ova borba i jednu i drugu stranu. da se pomisli, kako oyaj put, kojim se poslo, nece dovesti do cilja, jer ako bi se i upotrebile nasilne mjere, ako bi se ustalo proti nas, najzesce i raztjeralo nas ipák se tim naeinom nece moci voditi politika u HrTatskoj. Nuzno je i potrebno da se udari drugim putem, koji bi nas doveo do njekog sporazuma. A_ko se a priori izkljucuje svaki sporazum, nije krivnja nasa, pak moramo vec sada izjaviti, da ako necemo moci udovoljiti onakovim idejárna, s kakovima smo dosli u OYU visoku kucu, da ce mo iz ove visoke kuce izici. Molim g. predsjednice nekoliko casaka odmor. Elnök: Az ülést öt perezre felfüggesztem. (Szünet után.) Elnök: Az ülést újból megnyitom. Tessék folytatni! Zagorac Stjepan : Visoki Sabore! Posto mi nije visoka kuca dopustila. da u ónom smjeru govorim, kako sam to namjeravao, to cu se samo sa njekoliko jos rieci osvrnuti na njeke stvari i biti prema tomu kratak. Ponajprije kazem, da ono sto se s nase strane difikultira u ovoj pragmatici jest prvo i najglavnije jezicno pitanje, a drugo pitanje namjestenja domacih sinova u zajednickim uredima naposé kod zeljezniea. To je §. 46. hrvatskougarske nagode, o kojem je s ove strane takodjer bilo dosta govora i razgovora i koji se hoce óvom zakonskom osnovom izigrati, a izigrao bi se u toliko, sto hrvatski domaci sinovi nebi mogli biti namjecteni na drzavnim zeljeznicama ako nebi bili vjesti magjarskom jeziku. Kako rekoh, sto se jezicne kvaliíikacije tice i njenog zabtjeva ne moze i nesmije biti ni najmanje dvojbe, da je to nagoda podpuno riesila i da o tom ne moze biti daljnjega govora te da slu2beni jezik na teritoriju Hrvatske moze i rnora biti samo hrvatski. Po ovoj osnovi domaci sinovi nasi zavicajnici Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, morali bi ponajprije uciti magjarski jezik, ako bi btjeli da u svojoj domovini, na teritoriju Hrvatske i Slavonije nadju namjestenja, nadju hljeba. Da se mi ne mozemo i ne smijemo i necemo s time sporazumiti, o tom netreba da na daleko razpredam, da daleko govorim. Vec sada je u Hrvatskoj i Slavoniji u tom pogledu takovo stanje, da je skroz i skroz oprecno ustanovama nagode, a naposé §. 46., i proti toj praksi, koja danas u Hrvatskoj glede namjestenja u zajednicke urede vlada, toliko put se protestiralo, toliko put se proti tomu prigovaralo. I. god. 1884., kad se sastale regnikolarne deputacije jedan od najtezjih gravamina bio je onaj u pogledu ne namjestanja domacih sinova u zajednicke urede, a to je ono isto, sto se dovadja u uski savez sa jezicnim pitajeom, kője se ovdje iznasa uovoj zakonskoj osnovi. Mje se namjestalo Hrvate, jer se nije htjelo hrvatskomu jeziku dati ono pravo kője ga ide. Kad bi se htjelo da hrvatski jezik imade ono pravo, kője ga po zakonu ide onda bi se sigurno i namjestalo Hrvate. Kad je Deák 1868. kod s klapanja nagode kazao, da Magjari ne misle i ne zele traziti u Hrvatskoj namjestenja i kad su Hrvati sa svoje strane obratno izjavili, da oni ne refiektiraju da u TJgarskoj dobiju namjeätenje, onda je on, Deák, znao i bio uvjeren, da ne treba znanja magjarskog jezika u zajednickim uredima, u Hrvatskoj onda je on bio uvjeren, da se ovaj paragraf o kom je sada govora moze tumacuti samo onako, kako ga tumacimo mi i ciela Hrvatska javnost. Bas sto se tice zeljezniea imamo najveci inajjaci dokaz, kako se ide za magjarizacijom Hrvatske. Makar se nas uvjeravalo s one strane koliko mu drago, da to nije svrha ove zakosnke osnove, makar se dokazivalo, da je drugi tenor ove zakonske osnove ipák je jasno, da se ide zatim, jasno nam je na temelju tóga, kakva je praksa danas, jasno je na temelju statusa C[uo na zeljeznicama, koji sada u Hrvatskoj vlada. Eeklo se da u Hrvatskoj i Slavonij ima preko 7000 namjestenika. Medjutim ja sam potrazio imena sluzbenika namjestenika u Hrvatskoj i Slavoniji pa sam se osvjedocio da stalno namjestenih neima 7000, nego da ih ima daleko manje. Medju te se uracunalo i radnike i nadniőare, koji nadnicarske poslove obavljaju. Dakako, da su ovi vecinom i skore svi Hrvati, dakako da su ove sluzbe Hrvatima prepustene, ali koliko cinovnika Hrvata ima u Hrvatsko na zajednickim uredima, naposé zeljeznici ? Ako prém je § 45 nagode tako jasan, da ne moze i ne smije biti nikakove dvojbe o njegovom tumacenju ipák se u Hrvatskoj namjestalo samo Magjare. Od 5600 zeljeznickih namjestenika u Hrvatskoj i Slavoniji imade ih 24 do 25 Hrvata, koji su dobili namjestenje na drzavnoj zeljeznici. U ocigled ovakove cinjenice badava nam se pripovjeda s vasé strane da se óvom zakonskom osnovam i njezinim ustanovama ne ide za tim kako bi se magjarizacija provela u Hrvatskoj, da se ne ide za tim, kako bi se istisnulo iz namjestenja hrvatske sinove, badava nam se velim, sve topripovjed apred ova-