Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.

Ülésnapok - 1906-183

'07 június U-én, hétfőn. 101 183. országos ülés 19 koju je adresu Austrija odgovrila sa raspustom sabora. U toj adresi od godine 1861. kaze Ferencz Deák medju ostalim ovako (olvas): »Hrvatske nisu htjeli Ugarskoj utjeloviti niti zakoni 1848, vec su ju smatrali kao saveznu koja imde poseban polozaj, koja imade poseban teritorij te je s Ugarskom pod istim zakonima u drzavo-pravnoin savezu.« Kad je god. 1861 zagrebacka zupanije izdala cirkiilar jedan, napisao je Deák Ferencz jednu brosúra, u kojoj je na taj cirkular odgovorio. U toj svojoj brosuri, koju bi preporucio paznji gospode zastujmika ovoga sabora, da si ju nabave i da ju prouce, u toj brosuri kaze Deák Ferencz ovako: »0 tom néma i ne moze biti nikakove sumnje, da je Hrvatske ili trojedna kraljevina vazda imala svoje posebno pravo i svoj posebni sabor, cija je djelatnosfc bila sad veca, sad manja, dapace je hrvatski sabor prigodice i mjerodavno odlucivao u najvaznijim drzavo-pravnim pitanjima.« Jos kaze Deák (olvassa) : »Tako je to bilo prigodom izbora kralja Ferdinanda na Cetinu god. 1527, naposé pak prigodom posebnog priznanja pragmaticke sankcije god. 1712.« Dakle vidite, sam vas veliki drzavnik i patrióta priznaje, da je hrvatski sabor odlucivao upravo mjerodavno u nekim stvarima. Onda nastavlja mudri Deák ovako (olvasssa) : »Prituzba, da mi Madzari hocemo da sjedinjenu trojednu kraljevinu smatramo osvojenim zemljama, moramo najodlucnije odbiti. Mi u prvom redu znamo, da nije osvojenje osnov nasih sadasnjih prilika i odnosaj a. Ali sve kad bi hrvatko-ugarski odnosaj poceli osvojenjem Hrvatske od strane Ugarske, ipák bi smo smatrali nepravdom i prouzetnoscu, kad bi se tko god na to osvojenje pozivao. Mi smatramo trojednu kraljevinu nasim drugom, koji je samo svoje volje svoju sudbinu jos prije stoljec'a uz nasu prikopcao, dijelit ce s nama kroz stoljeca radost i tugu i stojeci vazda vjerno uz nas. 0 superioritetu ili inferioritetu ne moze medju nama biti govora, nego samo o uzdrzavanju one zajednice, sto je utanacena, i sto vec kroz vjekove postoji«. Eto, visoki sabore, ovako je govorio, ovako je pisao Ferencz Deák, i to vi svi mozete náci, mozete citati ove rijeci vasega velikog drzavnika, Sada, visoki sabore sravnimo ove rijeci Deakove s onima profesora gospodina Nagya, sto ib je izrekao ovdje u óvom visokom saboru visa-vis nama, pak sto cemo reci ? Reci cemo da te rijeci ili idu za tim, da nas vrijedjaju, duboko vrijedjaju u nase srce, ib da idu za tim, da uzdrmaju one temelje, na kojima je kroz 800 godina pocivao savezni odnosaj izmedju Hrvatske i Ugarske, da te rijeci hoce da onemoguce svaki sporazum izmedju Hrvatske i Ugarske ili da su nabaéene tek onako, kada se nije shvacala njihova vainost i dubljina. Hrvatska, visoki sabore, i hrvatski narod nije nikada kroz svu svoju proslost zazirao od saveza s Ugarskom, Kroz sva stoljeca, sto god pratimo povijest, vidjet cemo, do Hrvatska nije bila proti saveza s Ugarskom, ali svuda i svagdje opazit cemo to, da je govoreci o tom savezu, uvidjek btjela jednako pravni, htjela bratski savez a druga sveza da postojala nije. I danas néma u brvatskoj stranke, ja bi se usudio ustvrditi i reci, koja bi bila absolutno protiv svakoga saveza s Ugarskom. To pametan politicer ne moze dozvoliti. Pa ni oni nasi veliki ljudi, kője se uvijek smatralo nekim plasilom za Ugarsku, utemeljitelji stranke prava, Ante Starcevic i Eugen Kvaternik, ni oni nijesu bili protiv saveza s Ugarskom. Promotrimo samo za cas, pak cemo vidjeti, sto kaze sam Ante Starcevic, kadveli ovako (olvassa) : »Lezaji kraljevina Hrvatske i Ungarije, njihova proslost, pravi j3robitci obiju: to »sve zahtieva vez i najtoplije prijateljstvo njikovih naroda. Nasa je iskrena zelja i biti ce radnja, da se druztvo medju ovimi kraljevinami uvede i ucvrsti«. Docim E. Kvaternik véli: »Ni je istina, da je politika stranke prava neprijatelj Ungarije. Bog i ovoj blagoslovio srecu, smoznost i blagostanje, hocemo da svaka druga sveza ili vez ősim saveza kervi i serdacah t. j. saveza na obcu obrano osobito pako protiv vijecnim austrije spletkam, sklopljenoga na vazda prestane; za da se upravo time jednom na uvijek temelj spletkarenjem beckim podmakne ... U tom okviru dakle mi pruzamo madzarom ruku i srce, te im rado ovdje priznavamo, da smo do sada izvoljevali proti Austriji njihovom pomoci dva ogrouma izhodista bolje buducnosti: »Prvo jest, da vec Hrvatska ne lezi u Austriji; drugo jest, da smo se oslobodili dionistva na strasnom austrijanskom dugu, pod teret kojeg su nos Austrijanci nasi kletom rukom svojim adresama godine 1765—67. nemilice turnuli . . . Da vec nikada vise ne dodjemo podrecena dva austrijska prokletstva bit ce mo madzarom pomocnici na zivot i smert; ali da nam ne bude domovina ni zemljistem ni j3rikerpinom »Ungarije*, te da neplacamo utaman ni »kamate« austrijskoga duga.« Evo visoki sabore, ovi ljudi, koji se par excellence smatraju zatocnicima hrvatske kraljevine, za jezik i za prava narodna, ovi ljudi nebjeze od saveza s Ugarskom, negovore i nepropovjedaju nikakav razdor, nikakovu mrznju nego kazu: Jest, mi hocemo savez s Ugarskom. Taj je potreban i koristan. Ali kakav savez? Na to odgovarav Eugen Kvatefnik i kaze (olvassa): »Mi Hrvati . . . Elnök (csenget): Figyelmeztetem a képviselő urat, hogy a mi azt a kapcsolatot illeti, mely a politikai kérdések és a tárgyalás alatt