Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.
Ülésnapok - 1906-183
100 183. országos ülés 1907 június 24-én, hétfőn. nom i pravom, drugo, s razloga boga sto je poznavao historiju krvatskog naroda, sto je priznavao i priznavati morao, da je taj narod kroz 800 godina saveza svoga s Ugarskom kraljevinom ipák svoju individualnost STOJU samostalnost odrzao, i da se taj narod nije nikada i nijednom prilikom tóga odrekao. I zato su ( utjesljive i za nas Hrvate danas upravo utjesne rijeci one Lajosa Kossutha, poslie god. 1848. sto ih mi moramo vama da citiramo, mjesto da ih citirate vi nama, — rijeci naime sadrzane u pisju od 13. veljace 1859 na Ludwiga, gdje kaze (olvassa): »Sto se Hrvatske tice, to su ti poznati moji nazori. Hrvatska nijc narodnost nego je narod. Hoce li da bude neovisna, mi pristajemo it. d.« U svom spisu, izdanom od Ignaca Helfya véli Kossuth: » Narod je isto i drzava.« Evo, Kossuth Lajos priznaje nas narodom, on nas priznaje time ujedno i drzavom, pa time indirektno osudjuje sve pokosaje, koji bi se uciniti mogli, da se to obiljezje individualnosti, obiljezje saveznika ravno-pravnog, obiljezje naroda, obiljezje drzave, da se sve to zaniece Hrvatskoj. Ne mogu se oteti tomu, visoki sabore, da óvom prilikom ne istaknem kako me boli, duboko boli, da se s ovakovim osnovama, da se ovakovnom politikám, takova izbija ova zakonska osnova, da se snjom poöelo sada upravo, kad je u Hrvatskoj nastao jireokret, koga su patriote hrvatski teskom mukom velikim zrtvama materijalnim, fizicnim i moramim izvojstili. U dóba, kad snio se stavili na to stanoviste, da se borimo za emancipaciju TJgarske, u dóba kad smo htjeli, da pripomognemo Ugarskoj do njezine potpune przavne samostalnosti, u to dóba nam se stavljaju ovakovi, klipovi, u to dóba nam se pokazuje ovakovo zalosno prijateljstvo. Mi smo htjeli, de jednom Hrvatska prekine s politikom kolebanja izmedju TJgarske i Austrije, mi smo htjeli da se baéimo sasvim na jednu stranu, mi smo htjeli — kazem sasvim otvoreno •— da Ugasrka dodje do potpune samostalnosti i da uz njezinu samostalnost bude Hrvatska ravno-pravnim saveznikom njezinim, koji ce uzivati sva ona prava, sto ih ona imade, koji ce u savezu s Ugarskom jacati svoju gospodarsku materijalnu snagu i biti bedemov protiv prodiranju germanizma na Balkan (Helyeslés a jobbközépen.) Kad smo poceli tu politiku propagirati u krilu naroda nasega, kad smo se ovako eksponirali za tu politiku, u to dóba vi ustajete i kazete: Vi ste se prevarüi, mi nismo tako misli, mi hocemo do duse da vi budete snama, ali da budete pod nama! E gospodo, e, prijatelj i, tako ne mozemo, tako se cemo nikada pogoditi, tako se neceme nikada sporazumjeti! Sto su Hrvati kroz osam sto godina sacuvali, to se mora i nadalje, pace, ako je moguce, da se jos bolje istakne, jos vecma ucvrsti. A ne cemo li moci s vama da radimo u zajednici, mi cemo se odjeliti od vas, ali vam velim, da Hrvati ne ce vise biti zandari niciji, da Hrvati ne ce biti grabari nicije slobode. (Élénk helyeslés és taps a jobbközépen.) Mi smo narod demokratican, mi se borimo za slobodu. I vi se borite za slohodu, i pravo je i treba, da se borite za slobodu i treba da do nje dodjete. Ali i mi se borimo za slobodu, a tisuc godisnja je jjovijest nasa, tisuc godisnji je opstanak hrvatske drzave i kulture njezine, mi tóga pogaziti ne mozemo i necemo. Mi hocemo, da sjaj i velicina Hrvatske domovine bude onakove kakova je nekoc bila, kad je ona trazila sporazum s vama odnosno prihvatila ruku, koja je s vasé strane ponudjena bila. Mi ce mo se boriti i dalje ónom istom sudbinom, koja nam je namijenjena, da se borimo i protiv Austrije i TJgarske, ako je potrebno, ali svojih prava nedamo. Ja mislim, da tako ne bi smjelo biti, ja mislim, da bi morali vodeci krugovi TJgarske doci do tóga uvjerenja, da tako ne moze, da tako ne smije biti. Ja mislim, da bi morali uvidjeti, kako nam je bila proslost zajednicka, da ce nam taka biti i buducnost. Badava je htjeti zmiciti se iz ovoga okvira, u kom se nalazimo, u óvom se okviru ostati mora i tu smo sudbinom nekom privezani jedan uz drugoga. Budimo dakle kao brat uz brata, zivimo kao prijatelj uz prijatelja, kao saveznik uz saveznika, pa ce nam biti svjetla i vedra buducnost. Jer ako ce mo da se izkrvarimo u medjusobnoj borbi, slaviti ce slavlje protivnik nas nad nama, kao sto je vazda bilo, kao sto ej i dan danas. Bilo je u proslosti momenata, kad se isto ovako radilo, kao sto se cini óvom zakonskom osnovom, kad se cinio pokusaj na nas narodni zivot, jer, govorilo se sto mu drago, mi u ovoj zakonskoj osnovi vidimo pokusaj, kojim se hoce nas narodni zivot da satre i da nam se tsbrise ona individualnost, koja treba da nam ostane netaknuta. Bilo je u proslesti momenata, kad se je isto tako postupalo, ali se je uvijek naslo u Madzarskoj ljudi, kao kakovi apostola kője su svoje zemijake odvracali od preteranog sovenizma przma Hrvatskoj i dovikivali im: Nemojte tako, nije dobro tako! Tako je bilo, visoki sabore, ovdje vec vise puta spomenuto i mnogim citatima dokazano. Prijatelj Pinterovic naveo je takovog jednog muza, Ferencza Deaka, i u svom govoru jedan njegov citat iznio. Dozvolite, visoki sabore, da se i ja pozovem na tóga muza, koji je vidio, kako bi sovenizam TJgarske prema Hrvatskej, mogao biti na stetu Ugarskoj, pa je svoje zemijake opominjao evo ovako. Ponajprije u njegovoj drugoj adresi od 12 augusta 1861. na
