Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.

Ülésnapok - 1906-183

183. országos ülés 1907 június 2i-én, hétfőn. 99 jednom, naime da ses razloga jedinstvena drzave, ne moze i nesmije popustiti od stanovista magjarskog. Tim je gospodo vise nego jasno utvrdjeno, da je ovo pitanje, kője ova zakonska osnova ovdje u §. 5. postaija, ovim casom prestalo biti pitanje zeljeznieke pragmatike, nego je postalo pitanjem drzavo pravnim, pitanjem politickim, postalo je pitanjem odnosaja izmedju Hrvatske i Ugarske. Ovdje je nesta posebnoga. Kod tóga pitanja, kako god ima u Hrvatskoj mnogo i bezbroj stranaka, neimanijednestranke, koja bi drugo stanoviste zauzimala nego sto je i nase. Mislite li da Tomasic i njegovi prijatelji na kője mozda racunate zauzimaju drugo stanoviste nego mi. Ne ja vas uvjeravam, ne pace, mogu reci a necu time pociniti indis-" krecije, da sam o tom razgovarao sa Toinaäicem, pa mi je on rekao, da zajednicki sabor nije kompetentan ovo pitanje riesavati i da smo mi u tom posve u pravu. Meni je on to rekao, i za to vam riec zalazem da je tako. Dakle i stari unionisti su istoga mnienja kao mi, a ísto je tako i drzavo pravna opozicija Starceviceva istoga mnienja kao mi. ÍJe ima u Hrvatskoj covjeka, a kamo li stranke, koja bi bila drugoga mnienja, koja bi drugacije mislila u óvom pitanju nego sto mislimo mi. I gospodo, sve vlacle od god. 1868. do danas stajale su na tom stanovnistu. 0 tom bi nam mogo najbolje pricati g. hrvatski ministar, kad bi htio pred ovaj visoki sabor donieti memorandum, a kojem je on sam nama govorio, memorandum, koji je njegov otac Imre Josipovic is njim ban Khuen Hedervary sastaviti dao i podpisao. U tom memorandumu radi se o pitanju kője je danas na dnevnam redu. Neka izvoli samo g. ministar Josipovic ustati i neka kaze, nije tako. Yec u tom memorandumu pobijaju se svi oni razlozi, koji su sa vasé strane u ovoj debati izneseni, u tom memorandumu nalaze se razlozi, kojima se dokazuje opravdanos hrvatskog stanovista Dakle ako je Khuen Hedervari i Imre Josipové bio tóga mnienja, zar vi mozete traziti od danasnje vlade, od danasnje narodne vlade, koja je proizlasla iz krila zastupnika. da bude drugoga mnienja. Ako su svi zastupnici unioniste i pristase i trabanti grófa Khuena tóga mnienja bili, da se u to pitanje ne smije dirati, da u tom pitanju neima kompromisa, zar mozete i smijete traziti od nas, od nas, koji smo tek poceli da raspravljamo nas odnosaj sa kraljevinom Ugarskom koji si taj odnosaj drugcije predstavljamo, zar mozete i samo pomisliti, da cemo mi na drugo stanoviste stati nego na stanoviste na kojem bijahu sve hrvatske vlade i svi dósad asnji zastupnici. (Zivio.) Kako rekoh ne samo to, nego i proti státusú quo, koji se dosada bio na zeljeznicama, boriié su se iza Kulisa sve dosadasnje vlacle, osudjivali su ga i svi zastupnici i kako sam malo prije dokazao sa eitiranjem baruna Zivkovica, god. 1884, kad su se sastale regnikolarne deputacije iznesli su ovu stvar kao gravamne kao povredu zakona, i to bas ovu stvar, o kojoj se ovdje bas ovaj cas radi uslijed predlozene zakonske osnove. Ova borba, koja se naziva borbom za jezik, jest od neizmjerne vaznosti, od daleko seznog i duboko seznog zamasaja, jer je jezik ono, po cem se narod od naroda jrazlikuje, jezik je ono, sto narod cini narodom, i za to ova borba za jezik s kraljevinom Ugarskom trajala je vec preko stotinu godina. Mislilo se, visoki sabore, da je godinom 1868. svrsena ta borba, kad je stvorena nagoda i njezini § 56., 57. i 58. Tada su triumfalno sastavljaci nagodi vikali, da je ona borba, koja nam je toliko muke zadala i koja je toliko decenija bez uspjesno bila vodjena, sada sretno kraju privedena. Ovako su triumfirali oni, ali na zalost vidimo sada da uzj)rkos jasnog i nedvojbeno uzakonjenog stanovista ta borba traje i dalje i nevidi joj se joste kraj ni konac, kada ce ona svrsiti. Godine 1790. na zajedniökom hrvatsko ugarskom saboru, f>orodio se pocetak ove bőrbe. Karakteristicno je visoki sabore, da je onda, kada je unia izmedju Ugarske i Hrvatske, bila najtjesnija, da je upravo onda postavljena klica onomu razpadu, koji se sve vise pokazuje, da je onda nastala prva pukotina, koja se pretvara u sve to siri jaz, koji nas dieli, i koji ce morati razdjeliti srca hrvatska i srca magjarska, za uvijek, ako se ovo zlo u predlozenoj zakonskoj osnovi ne popravi. Ta je borba od god. 1790. sve vise rasla, sad jaca sad slabija bila, dok nije napokon god. 1847. i 1848. za Kossuth Lajosa navrhunac dospjela. Cudne li sudbine da je vrhunac bőrbe za individualnost Hrvatskoga jezika bio za Kossutha otca, onda je ojaet pala i tako reci piosve iznikula g. 1868, onda se opet pocela clizati i sada za Kossutha sina opet dosla na visinu, na vrhunac. Zaista cudna ruka sudbine, ali historija to dokazuje, da je Kossuth otac popustio i doso do drugog uvjerenja, da se stavio na sasvim druge temelje nego sto je bio god. 1847. i 1848. Ja se jos uviek uzdam. u zvezdju onu, koja razsvjetljuje puteve politicke zivota naroda, da ce ta zvjezda razsvjetliti i jjuteve onih, koji danas vode ugarsku politiku i da ce i oni doci do tóga, boljeg uvjerenja te odustati od ovakih pokusaja. Ja se uzdam, da ce i Kossuth sin popustiti u tom pitanju, jer popustiti mora, gdje se radi o pravu i pravici, o zakonu i njegovoj izvrstbi. A ovo pitanje, j)itanje jezika bilo je, kako rekoh, nec 1847 drzavo jaravno i politicko pitanje, onakovo kako je i danas ovdje postalo, kako smo to vidjeti mogli iz govora svih clanova s one strane sabora. Zasto je Kossuth otac popustio? Popustio je za to, jer vidio: prvo, da se silóm ne da nista uciniti i da sila ne smije biti nad zako13*