Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.

Ülésnapok - 1906-183

98 i83. országos ülés ltH)7 június 2k-én, hétfőn. neuzimamo nista, nego branimo sebe i svoje, sto nas ide po pravu historickom, prirodnom i bozjera iljudskom zakonu. (Takoje! Zivio!) Sto se pak in konkreto samoh zeljeznica tice, ja mislini, da je opet g. barun Jovan Zivkovíc najmjeronavniji da o tom pregovori koju riec. On je najmjerodavniji, kako rekoh, s razloga. Sto je on znao sto imadu sadrzavati po sebi i kakov smisao imade da se dade §, 56. i 57. hrvatskougarske nagodbe, na koju se mi toliko pozivamo i na koju ce mo se novom pitanju pozivati neprestano. On kaze ovako: «Od tóga pravila glede porabe hrvatskoga, kao jedino sluzbenoga jezika kod svih zajednickih ureda u opsegu Hrvatske i Slavonije ne moze se po zakonu nikakova izninika uciniti, niti kod rukovodjenja uprave drzavnik zeljeznica u opsegu istih kraljevina.« Eto gospodo vec pred 30 godina barun Zivkovic, koji je pravio nagodbu, kaze, da se nesmije kod zeljeznica praviti izninika. On kaze: »Prama tonm smatra podpisana regnikularna deputacija svako, gornjem obrazlozenju u pogledu porabe hrvatskoga kao jedino sluzbenoga jezika u opsegu Hrvatske i Slavonije, protivno tumacenjei postupanje zajednícke vlade i njezinib organa protuzakonitim, drzi: da se time ocito vrijedja nagodbeni zakón.« Eto gospodo, on vam dovikuje pred toliko godina, da je praksa, koja se na zeljeznicama do sada Hrvatskoj i Slavoniji vodila protuzakonita. On vania dovikuje, da je nácin, kojim se uprava zeljeznica dosada vodila, protivna nagodbi, Kako dakle dolazite do tóga, da nas krivite, kao da smo mi prvi poceli nekakovo drúgo tumacenje i shvacanje nagodbenih ustabova. To vi cinite, ja osecate, da ste krivo radili. Ipák razabrati satu mogao, kod njekih govornika ovdje, da se lioce dojiustiti prijej>ornost ovoga pitanja. Neki kazu, dá bi to pitanje trebalo staviti pred regn. dejmtaciju. Mi smo vec izjavili s nase strane da ovo pitanje jezika nesada niposto pred regnikularnu deputaciju, jer da u cieloj nagodbi néma ustanove tako jasne, tako evidentne i tako nepobitno ucvrscene, kao sto je upravo ova ustanova o jeziku. (Tahó je! Istina!) Kaze se, dalje da ovo sto bi u zakonsku osnovu imalodoci, neprejudicira stanovistu, kője mi zastupamo. Ako to stoji, kako se to moze stavljti u zakón ? Onda je trebalo sasvom drugim j>utem poci, nego se je poslo. Napokon cini se da vi sami uvidjati labilnost vasih razloga, i zato je g. drzavni tajnik Szterényi isticao najvise drugi momenat kvalifikacije, pa kaze: ne misli se tu uzakonjenje magjaiskoga jezika kao sluzbenoga, nece se ovo zakonskom osnovom statuirati vec se samo hoce kazati, da je potrebno znanje magjarskog jezika kao kvalinkacija za postignuce sluzbe na zeljeznicama. Da ste vi to gospodo odmah u prvom pocetku istaknuli, moglo bi se o tom jos razgovaratí, ali danas, poslje svega onoga, sto smo ovdje culi i vidjeli, danas je to vec pre kasno. U ostalom ja bi rekao g. drzavnom tajniku, da je on zaboravio, kako je on sam prvobitno taj paragraf stilizirao, ali mi znamo, da je u toj prvobitnoj stilizaciji pokazao i duh i misao; volju i zelju i nakanu, za kojom se je islo kod ove zakonske osnove. (Talco je!) U ónom prvobitnom tekstu, proti kojem smo mi poduzeli sva moguca í dosli traziti g. drzavnog tajnika Sztercnya dosli kucati nas trojica i to dr- Krasojevic. dr. Lorkovic i ja, proti kojem smo dosli kucati na vrata brvatskog mmistra i traziti, neka se makne ovaj kamen s puta, jer ako se nemakne, da cemo se mi na njega potepsti, jest potepsti cemo se i mozda pásti, ali cemo tada ustati novom i jakom snagom, — ali potepsti ceté se i vi, i vi ceté ustati ali oslablje ni •— bez nas. U toj naime prvobitnoj osnovi stajalo je, da u zeljeznicku sluzbu moze biti primljen onaj koji je ugarski drzavljanin i koji je kadar zadovoljiti uvjetu, da je magjarski jezik sluíbeni na zeljeznicama. To smo mi znali i za to smo dosli da protiv toj osnovi protestiramo. Medjutim zaboravio jo g. drzavni tajnik Sztereny i na obrazlozenje, obrazlozenje kője je sam priredio i kője stoji evo danas na stolu ove visoke kuce, a u tom obrazlozenju stoji jasno i ocito, da ova zakonska osnova lioce uzakoniti sluzbenost magjarskoga jezika na svim zeljeznicama. Prema tomu izprazan je i labav ovaj njegov razlog, kojemu se sada on toliko utice, razlog naime kvalifikacije za zeljeznicku sluzbu. U ostalom mi smo vec izjavili ovdje i mi izjavljujemo sada ponovno, da je pitanje kvalifikacije jezika za kraljevinu Hrvatsku jeclanput za vazda rieseno u nagodi u §§ 56, 57 i 58 (Talco je!) Da je tomu tako i da to nije samo nasa tvrdnja da to netvrdimo samo mi, koji smo danas ovdje u óvom saboru nazocni, da su íoga mnienja bili svi zastupnici, sto ih je ovdje do sada bilo, da su to tvrdili i oni, koji su nagoclu sastavljali evo vam dokaza. Evo vam dr. Suhaja i Zuvica, to su ötéi nagode od g. 1868., to su otci §. 56., 57. i 58. i u debati, koja je nastala kad se god. 1868. razpravljala nagoda kazu oni (olvassa): »Niti najveci strucnjak ne moze u Hrvatskoj biti namjesten, ako nezna lírvatski sluzbeni jezik.« Dakle vidite, da po rjihovom u Hrvatskoj ne moze niti najveci strucnjak dobiti sluzbu ako nezna lírvatski ni u jednom zajednickom uredu dakle ni na zeljeznicama. Dalje véli Zuvié (olvassa): »Znanje hrvatskog jezika jest za namjestenje u sluzbu najprviji uvjet.« To je dakle gospodo tako jasno, od sunca jasnije da je po §§. 56., 57. i 58. nagode pitanje kvalifikacije jezika rieseno i da se riesenim smatrati ima. (Takoje !) Preostaje samo da se inaló poblize jiozabavim s razlozima, koji su nabaceni i navedeni bili ovdje od g. zastupnika Nagya, g. Vázsonya, g. Szterénya i g. Kovácsa. Svi ti kulminuju u