Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.

Ülésnapok - 1906-170

170. országos ülés 1907 június 7-én, pénteken. m foglalkoznak, azt a durva erezet, faanyagot, építési anyagot, a melyet kezükbe vesznek, munkájukkal azonnal fontos, nélkülözhetetlen értékké alakítják át. Meg vagyok győződve, hogy a mélyen tisz­telt kereskedelemügyi miniszter ur, a mint hogy már e szabályzat során is nagy gondot fordí­tott arra a kérdésre, hogy a munkások által az ország minden részében ez idő szerint nyert fizetések miként viszonylanak, ezt a kérdést továbbra is beható figyelme tárgyává fogja tenni. Ebben a tekintetben kérem is, hogy egészen objektív, humánus érzésű szakközegei által a legnagyobb gondot fordítsa arra, hogy a mun­kások életviszonyaikban megélhetésüknek meg­felelően a leghumánusabb elbánásban részesül­jenek és díjazásukat munkásságuk arányában, megélhetésükhöz képest megkaphassák. Végül, a midőn a kereskedelemügyi minisz­ter ur iránt a legőszintébb elismerésemnek és bizalmamnak adok kifejezést, kijelentem, hogy mindkét előttünk fekvő törvényjavaslatot, melyek a magyar államvasutak politikájában és tovább­fejlődésében korszakot alkotnak és egy áldást­hozó jövőnek képezik alapját, általánosságban, a részletes tárgyalás alapjául elfogadom. (Helyes­lés és éljenzés.) Elnök: Az ülést tíz perezre felfüggesztem. (Szünet után.) (Az elnöki széket Rakovszky István foglalja el.) Elnök: Az ülést újból megnyitom. Szólásra ki következik? Gr. Thorotzkai Miklós jegyző: Grahovac Mirko! Grahovac Mirko: Visoka kuco! Predlozenu zakonsku osnovu: o zeljeznickoj sluzbenoj pra­gmatici, (Magyarul beszéljen. Elnök csenget.) kako je predloiíena ovoj visokoj kuci, naprama teritoriju kraljevine Hrvatske u svoj svojoj ci­jelosti ne mogu prihvatiti. Ja pace prosvjedu­jem j)rotiv toj zakonskoj osnovi; prosvjedujem radi tóga, sto ona kao specijalni zakón odnoseci se na zeljeznice, kője su kao zajednicki nas hrvatsko ugarski predmet, dira u drzavopravni temeljni zakón dira u nagodu sklopljenu izmedju kraljevine Ugarske i kraljevine Hrvatske. Da uzmognem to dokazati, poci cu re­dom, pa cu citirati, temeljni zakón, onako kako je uglavljen izmedju kraljevine Ugarske i kraljevine Hrvatske. Kad budem taj te­meljni zakón tacno izcitirao, tada cu ga prispodobiti s predlozenom zakonskom osno­vom, da se vidi, kako je ta osnova dirnula u temeljni drzavni zakón. To zelim radi tóga uciniti, da osvjedocim one, koji stvarali tu za­konsku osnovu o pravu Hrvatske, kője ovdje branim. Zelim osvjedociti javno mnijenje Ugar­ske o pravu Hrvata; a zelim osvjedociti i javno KÉPVH. NAPLÓ. 1906 1911. X. KÖTET. mnijenje ne samo u Evropi, nego i javno mni­jenje citalackog svijeta, koji zivi na kori zema­Iskoj, neka se osvjedoci, da Hrvati imadu pravo, kad tvide, da je óvom zakonskom osnovom po­vrijedjen temeljni drzavni zakón, da se óvom osnovom dira u prava Hrvatske, u prava, koja Hrvati ne mogu, ne sniiju i ne ce nikada do­pustiti, da se pogaze, mimoidju ili omalovazuju. (Tako je! Nagy taps.) Jezik je za svaki narod temeljno pravo, kője svaki narod, koji se uzda u svoju snagu, braniti mora. Stvorise, kako rekoh 1868., kraljevina Ugarska, s jedne strane, sa kraljevinom Hrvats­kom, s druge strane, ugovor drzavopravni, zvan nagoda. Kad je dakle kraljevina Ugarska, s jedne strane, sklapala s kraljevinom Hrvatskom, s druge strane, taj ugovor, onda moramo dopusti ti, da sa to dva faktora, koji sklopise ugovor. Ta dva faktora jesu jednakopravna, (Zaj. Elnök csenget.) jesu ravnopravna. A da je tomu tako, dopustitc da vas potsjetim na to, da je kraljevina Ugarska íz svoga autonomnog sabora birala odbor, koji je imao pregovarati, s jednakim brojem clanova odbora, koji je opet sabor hrvatske kraljevine birao iz svog autonomnog sabora. Jednaki broj clanova radio je u tom odboru; pa istom, kad su ti odbori jednakopravni dosli do nekih zakljucaka, podnijeli su oni svoje mnijenje saborima i to odbor kraljevine Ugarske podnio je to ménijenje saboru kraljevine Ugarske; a odbor kraljevine Hrvatske podnio je saboru kraljevine Hrvatske svoje mnijenje i dogovore, utanacene s odborom ugarskim. Pa kad su ti sabori t. j. sabor ugarski za sebe, a sabor hrvatski opet najjose za sebe jjrihvatili te me­dusobne dogovore, onda je istom taj dogovor, taj utanaceni ugovor izmedju dva ravnopravna faktora, podnesen Nj. ces. i kr. apóst. Veli­canstvu na previánju sankciju. Kad je ta zakonska osnova dobila previsnju sankciju, postala je osnova time zakonom, zakonom drzavopravnim, zakonom stvorenim na temelju ugovora izmedju kraljevine Ugarske i kraljevine Hrvatske ravnopravno; te je glede tóga zakona odredjeno. da se kao zajednicki temeljni zakón ima uvrstiti u posebne zakonike kraljevine Ugarske, kao temeljni drzavni zakón valjajuci za kraljevinu Ugarsku, i ujedno da se ima uvrstiti u posebne zakonike kraljevine Hrvatske, valjajuci, kao temeljni drzavni zakón za kralje­vinu Hrvatsku. Taj je dakle zakón postao clrzavnim temeljnim zakonom, kako ga to ozna­cuje §. 1. nagode od 1868., koju je sabor kral­jevine Ugarske uzakonio pod zakonskim clan­kom XXX: 1868.; a naposé opet sabor kralje­vine Hrvatske prihvatio i uzakonio medju svoje zakona kao zakonski clanak 1:1868. U. §. 1. tog temeljneg drzavnog zakona véli se (olvassa): »Kraljevina Ugarska sjedinjena 12

Next

/
Oldalképek
Tartalom