Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.
Ülésnapok - 1906-170
90 170. országos ülés 1907 június 7-én, pénteken. s Erdeljem i kraljevine Dalmacija, Hrvatska i Slavonija sacinjavaju jednu te istu drzavnu zajednicu, tako napram ostalim pod vladom Nj. Velicanstva stojecim zemljam, kao sto i naprama inim drzavam«. Dakle véli izricno zakón, da je to zajednica. A sto znaci zajednica? Zajedniea moze nasfcati, ne od jednog clana, ne od jednog faktora, vec moze nastati od najmanje dva faktora. (Tako je! Helyeslés.) Ako se hoce neka zajednica nazivati zajednicom, tad moraju biti najmanje dva faktora za to. A u óvom slucaju, kako sam vec rekao, bila su to dva ravnopravna faktora, naime faktor kraljevine Hrvatske, i faktor kraljevine Ugarske. Kad je dakle temeljni zajednicki zakón stvorio zajednicu, tada ne moze tu biti jedinstva, kője bi se moglo nazvati ugarskom drzavom; nego su to dva faktora, Hrvatska i Ugarska. Zakón zato naziva to drzavnom zajednicom, kojrj se mora priznati, da ima prava i zakonita temelja, da se naziva hrvatskougarskom zajednicom ili ugarskohrvatskom zajednicom, ali niposto kao jedinstvo lila ugarskom drzavom. Taj zajednicki zakón stvoren je za obje kraljevine kao zajednicki temeljni zakón dakle otvara zajednicu ugarskohrvatsku. íz te zajednice slijedi, da ni jedan od tili ravnopravnih faktora ne moze stvoriti zakona, koji bi se kao specijalni zakón protivio tome temeljnom zejednickom drzavnom zakonu. Niti moze kraljevina Ugarska za sebe, niti moze kraljevina Hrvatska za sebe, stvoriti takao zakón, koji bi bio protivan tome temeljnon zajednickom drzavnom zakonu, koji bi bio protivan nagodi. A niti ta zajednica ugarskohrvatska ne moze stvarati zakona koji bi bio protivan tom temeljnom zajednickom zakonu. Ni jedan specijalni zakón ta zajednica ne moze stvoriti, koji bi dirao, koji bi promjenie taj temeljni drzavni zakón. U toj zajednici uzakonise dva radnopravna faktora poslove, koji su zajednicki Austrougarskoj zajednici s jedne strane; a s druge strane stvorise i uzakonise ugovorom poslove, koji su zajednicki kraljevini Ugarskoj i kraljevini Hrvatskoj, Sve ono, sto je jasno i taksativno navedeno u nagodi kao zajegnicko, ima se smatrati zajednickim; a sve ino, sto u tom temeljnom zakonu nije taksationo navedeno kao zajednicko, sve to spada na autonomiju bilo jedne bilo druge kraljevine. Sve ono, sto nije u tom zajednickom zakonu taksativno kao zajednicko navedeno moce kraljevina Ugarska za sebe autonomno stvarati i o tom raspravljati; ali kad o tom raspravlja i stvara, takovi zakoni ne mogu biti u protuslovlju s temeljnim drzavnim zakonom. Isto tako i kraljevina Hrvatska imade uzakonjeno svoje pravo, ima svoju vlastitu autonomiju, o kojoj moze stvarati zakone za sebe, ali koji ne smiju biti u protuslovlju s temeljnim zajednickim drzavnim zakonom, kako to prije razlozih. U §§. 6 —10 nagode, navode se tacno, jasno i taksativno oni poslovi, koji su zajednicki hrvatskougarskoj drzavnoj zajednici. Ja ih ovdje ne cu posebice citati, ali upozorujem svakoga, koji se bavi javnim poslovima, neka si tocno procita te j>aragrafe, pa ce u §. 9. nagode náci, da u zajednicko zakono o davstvo izmedju kral Ugarske i kralj. Hrvatske spada i zakonodavstvo o zeljeznicama, — dakle zakonodavstvo o cemu govori predlozena zakonska osnova, o zeljeznickoj sluzbenoj pragmatici. 0 tom, drzim, ne moze biti dvojbe, niti se moze tvrditi, da ta osnova ne bi bila predmet za zakonodavstvo hrvatskougarsko. I bas zato spada ta osnova u djelokrug zajednickog ovog sabora, u koliko ne dira nagodu. Ali imade i drugili zájednickih jiredmeta, koji su tacno i taksativno navedeni, pak i ti predmeti spadaju, pred ovu visoku kucu, kao zajednicki brvatskougarska sabor. íz tóga slijedi, da su i ministarstva, o kojib djelokrug spadaju pojedini predmeti navedeni u §§. 6 —10 nagodbe, ne .samo ugarska, nego zajednicka hrvtskougarska ministarstva. Jer gdje se zajednica stvara, gdje postoji zajednica, tu ne moze biti samo jedan clan, kao dominirajuei, koji bi imao pravo, da se nazivlje lih svojim vlastitim imenom. Vec iz same rijeci »zajednica« slijedi, da ta oba faktora moraju biti izrazena u toj zajednici, a to je ugarskohrvatska ili brvatskougarska zajednica. A posto su za poslove navedene u §§. 6 —10. ministarstva zajednicka, to ce svako iahko doci do zakljueka, da se i ta ministarstva moraju nazivati ugarskohrvatska ili hrvatskougarska. Posebice pako imade kraljevina Hrvatska svoju autonomnu vladu, a isto, tako i kraljevina Ugarska imade za svoje autonomne poslove svoju posebnu autonomnu vladu. Rekoh, da je ta zajednica utvrdjena izmedju dvaju ravnopravnih clanova medjusobnim drzavopravnim ugovorom, nazvanim nagoda, u kom se jasno spominje, da je kraljevina Hrvatska poseban politicki narod sa posebnim svojim teritorijem. Dozvolite, da radi javnog mnijenja, kője, kao da nije ili nece biti tacno upuceno, procitam taj paragraf 59. nagode, koji véli (olvas): »Obzirom na to, da su kraljevine Hrvatska i Slavonija politicki narod, imajuci posebni svoj teritorij; i u pogledu nmtarnjih svojih poslovah, vlastito zakonodavstvo i autonomnu Vladu, ustanovljuje se na dalje, da se zastupnici istih kraljevinah, tako na zajednickom saboru, kao i u delegaciji, mogu sluziti i jerikom hrvatskim.« (Zaj és hangok: ?>cujmo!«) Kad je dakle ravnoj^ravni faktor, naime kraljevina Ugarska, prihvatila taj zakón, kao zajednicki: onda drzim, da ga takovim mora smatrati u svakom slucaju, i zajednicko nainistarstvo, kad jodnosi zakonske osnove, kője spadaju na nas zajednicki djelokrug.
