Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.
Ülésnapok - 1906-179
179. országos ülés 1907 junius 19-én, szerdán. 467 Za kvaliíikaciju zeljeznickoga cinovnika po § 4 predlozene zakonske osnove trazi se znanje madjarskoga jezika. Da se to opravda za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju istaknule su se potrebe prometa. Mislüo se je naime na onaj slucaj, ako bi recimo preko Hrvatske isla roba u Italiju, ili kamo drugamo, da bi se moralo radi brzega opcenja, itd. sluziti jednim jezikom. Misiim da se na ovaj prigovor netreban osvrtati, poäto znamo, da i preko drugih jezicnih podrucja odpravlja se roba i brzojavlja se u druge krajeve kroz razne zemlje, u kojima vladaju rázni jezici, a da to nimalo nesmeta prometu. Ja éu naprotiv ustvrditi i tvrdím, da potrebe naseg hrvatskog prometa traze ne sanio poznavanje. nego kao bitnu kvaliíikaciju zeljeznickik namjestenika uredovanje u hrvatskom jeziku. G. ministar Kossuth izvolio je reci, da se zeljeznice imadu uciniti, sto mocnijom polugom za promicanje drzavnoga gaz dinstva i gosjsodarske politike. Misiim, da tome nemoze nitko juúgovoriti. Ali, visoki sabore, razlika je izmedju ne samo glede prometnih prilika ITgarske i Hrvatske, nego je razlika i izmedju industrije hrvatske i ugarske i uopce izmedju prometa u Ugarskoj i prometa u Hrvatskoj. Ja necu sada rekriminirati niti navadjati razloge tome, nego samo isticem zalosni fákat, da je industrija i snjome skopcani promet kod nas tek n jjovojima. Ovakova industrija i ovakav promet traze dobro jDOznavanje svib prilika i svega onoga, sto moze na jedno i na drugo povoljno djelovati. To pako moze ciniti samo onaj, koji dobro znade jezik doticnoga naroda, i koji ima srca za doticni narod. Samo takav cobjek moze te potrebe prometa doista i promicati. (Hangok: Tahó je!) Ne samo da takticnost nalaze absolutnu uporabu hrvatskoga jezika u Hrvatskoj, ne samo da to nalaze mogucnost opcenja sa narodom, nego to iziskuje takodjer i ono, sto cu vam sada navesti. Zeljeznicki propisi osobito proj)isi tarifalni tako su zamrseni, da su, kako to glasoviti zeljeznicki pisci tvrde, postaje posebnam znanosti. Te propise ne samo da nas eovjek nemoze da razumije, nego nemozr ni cinovnik zeljeznicki protumaciti mu, ako sasvim i podpuno nerazumije jezika narodnoga. Nije dosta tek poznavanje jezika, da mozes co vjeku jednom na ujagovom materinskom jeziku zamrsene tarifne propise rastumaciti, Tu treba podpuno poznavanje jezika, da se moze samoj stvari i samomu prometu koristiti. Surmin Gjuro: Steta nastaje kroz to. Vinkovic Bozo: Jest, dobro je moj drug dodao, da kroz to, sto je n Hrvatskoj uredovni jezik madjarski, kojega nas narod i nase opcinstvo ne raumije, a u kojemu su pisane razne tabele i tarifalni projoisi, da kroz to nastaje u nasem prometu i u trgovini mnogo i mnogo stete. Surmin Gjuro: I drzava ima stetu kroz to. Vinkovic Bozo: I dtzava trpi stetu, jer cim pada promet, pada time i prihod drzave. Visoki sabore! Ono, sto se na koncu ustanove § 4 véli, da se traäi znanje hrvatskoga jezika u Hrvatskoj, to je tek jedna koncesija. To znaci ono isto, sto se trazi na zeljeznicama azijatskim, najme, da cinovnici zeljeznice u interesu fromata poznavaju jezik doticnoga narofa, kuda zeljeznica ide. To je Austrija dala Bosni i Hercegovim. Mi znamo da je tamo sluzbeni jezik njemacki, a ipák vidimo da se ondje opci sa narodom, koji néma ni pojma o njemackom jeziku, u njegovom jeziku. Ono sto nam se u § 4 daje, bila bi samo jedna koncesija, kője mi necemo, kako su moji drugovi rekli, nego mi hocemo ono, sto nas po pravu ide, a koncesija niti smo trazili, niti cemo primati. Visoki sabore! j}itanje jezika je ujedno i pitanje kruha. Do sada je bilo naglasivano, da postoji stipendija za Hrvate, da se mogu posvetiti zeljeznickoj struci, a Hrvati da nisu htjeli tóga primati. üpozorijum na to, da je postojala i u Hravtskoj ona ista politika, koju su tjerali predsastnici danasnje, vlade, koju je naposé kod nas tjerao Khuen Hedervary, koja je osujecivala i privatuo ucenje magjarskoga jezika, jer kraj onkove politike cinio se taj jezik nacem narodu neprijateljskim i mrskim. I to je ucinilo, da i ono malo mjesta, sto su se raspisivala za nese mladice, nisu bila popunjena. No gospodo inoja, kao sto nam pripada iskljucivo pravo na hrvatski jezik u Hrvatskoj i Slavoniji, tako nam j>ripada po, §. 46. nagodbe iskljucivo pravo, da budu sva mjets zajednickih uredaba popunje na nasim ljudima. (x. ministar Kossuth u svom govoru, kojim je narocito preporucio, da ne pravimo neprilika ovoj zakonskoj osnovi, rekao je i to, da se u Hrvatskoj od 7088 cinovnika dráavnih zeljeznica nalazi na podrucju Hrvatske i Slavonije 5000 koji znadu hrvatski. Visoki sabore! kako se to kod nas u Hrvatskoj na zeljeznicama govori hrvatski, nek ase izvoli kogod od gospode uvjeriti. Kazati: »Dobro jutro« ili »dobar dan« to nije poznabanje hrvatskoga jezika. Ako bi to znacilo znati hrvatski jezik, onda znadu hrvatski i neka gospoda nasi magjarski drugovi, koji nas svaki dan vodje pozdravljajn sa »dobro jutro«, »dobar dan« i »lahku noc«. Po ónom racunu, kako se racuna znanje hrvatskoga jezika na zeljeznicama kod nas, mogi nasi drugovi ovdjo znali bivrlo dobro hrvatski. Ősim tóga rekao je ministar Kossuth, da ima 3600, koji su dapace nadlezni ii Hrvatskoj. Mi medjutim znademo jako dobro, kako je stim namjestenicima. Mi znademo, da se namjestaju kod nas na zeljeznicama kao postaje glavari slovacki zidovi, koji nesta malo slovacki govore, a najniza samo mjesta, mjesta bremzera, podvornika, lozaca i ugljrnara zapremaju nasi domaci sinovi. To su oni zavizajnici-hrvatski. Surmin Gjuro: Istina je. I to jos ne svi! 59*
