Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.

Ülésnapok - 1906-179

468 179. országos ülés 1907 június 19-én, szerdán. Vinkovic Bozo: Vísoki sabore! ja cu gospodina ministra Kossutha írpozoruti, da postoji vrhovno nadzornictvo, kője ima nadzirati kako se upotrebljuje madjarski jezik u Hrvatskoj. Zeljeznicki namjestenici u Hrvatskoj rodom Hrvati polazu prisegu u Hrvatskom jeziku, ostali u madjarskoin. Neka si nabavi g. ministar Kossuth sve izkaznice o polaganju prisega, pa ce onea vidjeti, koliko ima kod nas hrvatskih namjestenika i u kője kategorije ti sparlaju. I onö malo sto je bili najmestovanja, u zadnje vrijeme prestaje. Izaslo je namje naredba od 29. Hpnja 1906. br. 48.555, po kojoj se natjecoji za zeljeznicka mjesta narujestenika imadu oglasivati u »Budapesti Közlöny* i to biva dva puta na godini. Taj list pisán je u iskljueivo u madjarskom jeziku. Pitam ja visoki sabor, koliko ce se naei nasib. siromasnih ljudi, koji zele reflektirati i na mjesto zeljeznickih strazara, lozaea i manja mjesta, koji ce razumjeti moci natjecaje u ovim listi i koji ce se moci njima posluziti? Visoki sabore! dogo lilo se vec dosele da je preko stotinu molbenica, kője su poslane bile na zsljeznicko ravnnateljstvo u Zagrebu, vracene sa blanketom na madjarskom jeziku, u kojem se véli: Ova se mólba ne rnoze uvaziti, jer u smislu naredbe od 29. lipnja 1906. br. gore navedeni izprazbnjena mjesta razpisuju se dva puta na godini u »Budapesti Közlöny.« To se je veé dosele dogadj alo, a kada bi se jos u zakonu kao kvalifikacija za namjestenje trazilo i znanje madjarskoga jezika, onda nece brvatski sinovi moci dobiti ni najniza mjesta, koja su dosele kao od milosti zapremali. Visoki sabore! Bilo je dobaceno i u ovoj visokoj kuci, a pisalo se i u novinama, da je opravdana ustanova § 4. lit. a), kojom se i na teritoriju Hrvatske i Slavonije odredjuje madjarski jezik kao sluzbeni, time sto su zeljezniee u Hrvatskoj gradjene madjarskim novcem. Ovo su, gospodo, vrlo dobro oprovrgH veé moji prijatelji. Ja cu upozoriti samo na njesto. Sada s

v

e ima graditi zeljeznica Eaca — Vukovar — Sid, koja ce stajati oko 6 milijuna kruna. Za namirenje tih 6 milijuna kruna dati ce zupanija sriemska 400.000 K., pertovaradinska imovna obzina 400.000 K., krajiska investiciona zaklada 580.000 K., a drzavni je samo prinos 720.000 K., pri cemru se ne smije zaboraviti, da u tib 720.000 K. ima i brvatskoga novca (Tako je!) manimo se tóga. Nasi zabtjevi i obrana naseg stanovista temeljena je na tom, sto Hrvatska imade sve atribute drzave. U § 2 i 59 hrvatske-ugarske ragodé istaknuti su ti atributi, najme posebni teritorij i posebni politicki narod. ISÍe ima sumuje, da, a svakoj drzavi pripada i iskljueivo pravo na njezin drzavni jezik. ~NSL tom mi osnovamo nase zahtjeve (Zaj. Egy hang, sedi se, aedi se.) Ja vidim gospoda su nestrpljiva. Visoki sabore! Ja cu zavrsiti sa vasim covjekom oa vasim dusevnim vodjom, ja, cu zavrsiti sa Kossuth-om Lajos (Felkiáltások: Éljen), koji je u svojem s essayu »Liberalizam Magjára naprama stanovnicima nemagjarske rase« u PressburgLeipziskom izdanju od 1881. njegovog 20 djela »Meine Sehriften« na strani 131 napisao o Hrvatskoj Slavonskoj i Dalmaciji (olvassa): »Ove kraljevine bijabu kroz vise nego sest stoljeca s ugarskom krunom s jedninjene i zvaliti se parfes incorporatae, nu s njima se je postupalo kao sa saveznim drzavama (Bundesstaaten). Potonjoj okolnosti smiju Hrvati i Slavonci zahvaliti sto su oni jedini medju svim jugoslavenskim rasama koji su uvijek uzivali slobodu i imali svoju konstitucijalnu vladu. Dalje na str. 152 is tóga djela i u istom essayu véli (Olvassa): »TJ znak njibova (Hrvatske) drzavne eksistencije siljabu oni poslanike i u gornju kucu. Ősim tóga hrvatsko-slavonska kraljevina imadjase i svoj sabor, svoju narodnu autonomiju, te prikazivase prama nama isto tako posebnu politicko nacionalnu eksistenciju i isto tako zdravu narodnost.« To sam citirao onima za odgovor, koji bi na temelju krivoga mnienja htjeli, kao da Hrvatska sa Ugarskom sacinjava drzavno jednistvo, ili kao da je Hrvatska Ugarskoj bilo podcinjena, bilo podvrzena, bilo podlozena, bilo magjarska pokrajina. Visoki sabore! Kad sam vas vec sjetio rijeci vasega covjeka, i upozorio vas na njegovo misljenje o Hrvatskoj, dojmstite mi, da vas sjetim i jedne velika njegova ideje takozvane podunavske konfederacije. Na tu idejű mislili smo mi, kad smo na Bieci primali i stvarali riecku rezoluciju. Na tu idejű mislimo mi i danas, ali jos vise mislimo na onu nama u sadasnjosti daleke nuzdniju idejű bratimstva sloge Magjára i Hrvata i bas radi tóga, jer nama na sreu lezi ta sloga i to bratimstvo, bas zato se i trudimo, da razsvietljimo nas odnosaj, i ako je ikako moguce, da dovedemo do medjusobnog sporazumka. Visoki sabore! Nu jos na nesto cu vas upozoriti. Dok se je uzadnje vrijeme u Hrvatskoj jjrojjovjedala sloga i bratimstvo s Magjarima, dok smo mi radi tóga sa stanovite strane na sebe primali zig izdajnika, a zdruge se strane huskalo proti nama po drzavnoj vlasti, dotle vodeci jjoliticari u IJgarskoj nisu htjeli ili znali kroz ovu godinu dana popularizirati ne samo onu idejű sloge i bratimstva, nego ni temeljni nas drzavni zakón, hrvatsko - ugarsku nagodu. Da je to ucinjeno prije, nebi sad nama trebalo dokazivati opravdanost nasega stanovista i ne bi dolazilo do onakovih nemilih incidenata, kakoi su neki dan i danas bili. Visoki sabore! Ja ne cu dűlje govoriti o tome, nego cu na koncu svoga govora podsjetiti vas onoga, sto je kod Kazinczyeve svecanosti od 27. oktobra 1859. rekao predsjednik magjarske