Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.

Ülésnapok - 1906-179

179. országos ülés 1907 június 19-én, szerdán. 457 koja nas zastupnike kraljevine Hrvatske i Slavonije, koja nas narod, narod kraljevine Hrvatske i Slavonije do zivca, do dna duse vrijedja. a to je, gospodo moja, odredba o jeziku. Po §. 5. odredjuje se u lit. a da je za svakog namjestenika potrebno, da dube magjarski drzavljanin i da znade magjarski jezik. Ovaj zahtjev znanja magjarskog jezika mogao bi se u drugini prilikama razumjeti tako, da se za kvalifikaciju zeljeznickog namjestenika trazi znanje jednoga jezika, koji mu je potreban u njegovoj sluzbi, ne samo u njegovoj sluzbi, nego i uobcenju s.'publikom, s kojom dolazi u doticaj; ovoj prilici ne nioze s to tako razumjeti i to stoga, sto se onaj narod, s kojim zeljeznicki namjestenik dolazi i doticaj na teritoriju kraljevine Hrvatske i Slavonije, ne sluzi sam magjarskim jezikom, pa se mora űzeti, da se znanje magjarskog jezika iz drugih razloga zahtjeva. I doistu, razlog, zasto se od íeljeznickih namjestenika trazi znanje magjarskog jezika, stoji u samon obrazlozenju ove zakonske osnove. Najvaznija tacka u tom ob razlozenju, kője je podpisao i sam vrlo postovani ministar trgovine g. Kossuth Ferenc, a glasi ovako (olvassa): »A törvényjavaslat 4. §-ának a) pontja mindenkitől, a ki a vasútnál alkalmazást keres, megkívánja, bogy a magyar nyelvet birja, mert a hivatalos nyelv vasutainknál a m agyar.« Ovdje se poziva uobrazlozenju, da je potrebno znanje magjarskog jezika stoga, sto je magjarski jezik na zeljeznicama sluzbeni. Tu se njesto predjoostavlja, sto fakticno ne stoji. Zakón u sluzbenom jeziku na zeljeznicama u kraljevini Hrvatskoj i Slavonij fakticno ne postoji, nego postoji ministarska naredba, koja néma zakonske moci. Iz te ministarske naredba hoce se izvesti (olvassa).' »mert hivatalos nyelv az összes vasutaknál a magyar*. Kao da vec to postoji da je magjarski jezik uveden kao sluzbeni jezik na zeljeznicama u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, a iz tóga se izvodi konsekvencija, da prema tomu prirodno mora i svaki pojedini nemjestenik zeljeznicki znati magjarski jezik. Kako sam vec rekao, takav zakón, koji bi propisivao magjarski kao sluzbeni jezik, ne postoji, nego postoji, samo ministarska naredba, koja je u oeitoj opricci i sa zakonom vasim autonoinnim magjarskim, naime sa zakonskim cl. XLIV. od 1868., a u jos vecoj oprieci sa nasim i vasim temeljnim zakonom, nagodom, naime zak. cl.. I. odnosno XXX. od g. 1868. Kao sto se vidi, nijedna predpostava ne stoji i ueima opravdane osnovke, da se izvodi potreba magjarskog kao zvanickog jezika na zeljeznicama. Medjutim, visoki sabore, dopustite mi, da kazem, da takav zakón, kad bi i postojao, koji bi magjarski jezik proglasio kao sluzbeni jezik na svim zeljeznicam, dakle i na onima na teriKÉPVH, NAPLÓ. 1906 1911. X. KÖTET. toriju kraljevine Hrvatske i Slavonije, nebi mogao biti u skladu sa temeljnim zakonom, sa zak. cl. I. odnosno XXX. od g. 1868. Taj zakón ne bio u skladu sa nagodom, jer bi se ocito protivio ustanovi §. 57. nagode, koja glasi (olvassa) : »Za organe zajednicke vlade ustanovi j írje se takocljer hrvatski jezik sluzbenim jezikom unutar granica kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije.« Taj zakón, koj bi bio donesen u ovomu saboru, protivio bi se ustanovi §. 70. nagode, koji glasi (olvassa): »Iza kako bude nazozna nagoda postigla previsnju sankciju, imade se ona kao zajednicki temeljni zakón uvrstiti u posebne zakonika kraljevina TJgarske i kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije; da se podjedno ustanovljuje, da ova nagoda ne moze biti pretmetom zakonodavstva pojedinih nagadjajucih se kraljevina i da promjena iste uslijedite moze samo onim putem, kojim je udjelotvorena, pristupom naime svih onib cinbenika, koji ju sklo}3ÍSe.« Kao sto nam je poznato, dosada se nikada nisu sastale regnikolarne deputacije, niti je stvoren zakón, koji bi oredjivao, da je na zeljeznicama, kője se nalaze na teritoriju kraljevine Hrvatske i Slavonije, sluzbeni jezik magjarski, i prema tomu kada takav zakón fakticno nejwstoji, jer to nekaze niti vas zakonski clanak XLIY od g. 1868., a niti temeljni drzavni zakón, nagoda, to sa ne moze űzeti, da je magjarski jezik ikada bio na tcmelju zakona uveden, kao sluzbeni jezik na zeljeznicam. Visoki sabore! Pokusalo se ovdje i od strane visoki vlade i od strane govornika sa protivne strane dokazati, da same zeljeznice nisu nikakva javna institucija, a namjestenici na zeljeznicama, da nisu nikakvi javni cinovnici, niti javni urednici. Ovo je kazao vrlo postavani g. ministar trgovine Kossuth Ferenc, kad je u svom govoru iztaknuo ovo (olvassa) : »A magyar államvasutak alkalmazottai nem állami alkalmazottak, tehát nem közegei a közös kormánynak, sőt maguk az államvasutak nem más, mint egy bejegyzett kereskedelmi czég.« (Ugy van! balfelöl.) I ja kazem: ugy van, tako je, ali samo s jedne strane, s trgovacke strane, a ne i s javnopravne strane, jer nebi imaso smisla, da se jedana javni institucija upisuje u trgovacki register, kad to nebi bilo ujedno i trgovacko j>oduzece, ali jer se tomu trgovackom poduzecu daje tako vazüa drzavna funkcija, a njezinim namjestenicima tako vélik i vazan zadatak, da se brinu o unapredjcnju narodnog gospodarstva i obezbjedjenje zemlje i drzave nase, a narocito njezinim namesstenicima da na zeljeznicama vrse policajnu siuzbu, iz tih razloga, kad nebi bilo i drugih, morale bi zeljeznice biti javno pravnim institutum, a njihovinemjestenici javnim organima. Pa gospodo moja, sama ova osnova u §. 7. kod oduzimanja zakletve kaze (olvassa): 58