Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.

Ülésnapok - 1906-178

410 178. országos ülés 1907 június 18-án, kedden. Lorkovic Iván: Nije danas vise pitanje, bar nije pitanje u jírvom redu, hoce li u ovoj zakonskoj osnovi biti povrijedjena prava zeljeznickih namjestenika, dakle jednoga dijela nasih drzavljana, nego je danas mnogo vece i vaznije pitanje, hoée li ovim zakonom biti duboko povrijecljeno jedno od temeljnili prava jednoga faktora hrvatsko-ugarske drzavne zajednice, hoce li u sljedstvu tóga ona politika sporazuma, kojoj je u Hrvatskoj osnov u rieckoj rezoluciji, hoce li ta jxditika sporazuma, kojoj je u Hrvatskoj osnov u rieckoj rezoluciji, hoce li ta politika pokazati, da ima uvjeta da zivi i dalje ili ce j^ako na prvom koraku, gdje bi imala da pokaze na jalodove svoje, pokazati se nesposobnom za zivot. Imajuci pred ocima ovo znacenje razpravljanja ove zakonske osnove, govorimo mi svi, da svaki sa svog stanovista sa sebe licno skine krivnju, da nije uőinio sve, sto mu je bilo u vlasti, da odkloni pogibelj od svog naroda i pogibelj od onih velikih ideala, koji su bili kadri izraditi, da mi Hrvati i Srbi zaboravimo na 20, na 40 godisnje, a mogao bi reci i na 100 godisnje krivice i nepravde i da za volju tih velikih ideala stupimo zajedno svama u borbu za slobodu. Ősim tóga govorim i zato, sto smatram nasom duznoscu, da u oci onih velikih posljedica, kője su s prihvatom ove zakonske osnove skopcane i sa svoje domovine kraljevine Hrvatske podpuno odklonim svaku krivnju, svaku odgovornost za sve ono, sto ce se dalje dogoditi, Visoki sabore! Za.konska osnova ili bolje rekuc zakonske osnove, kője stoje na stolu ove visoke kuce, niogu se raspravljati sa tri stanovista: Sa stanovista strogo drzavo-pravnog, sa stanovista politickog i sa stanovista socialnog politickog. Ja cu biti slobodan, da ovu zakonsku osnovu podvrgnem kritici sa svih triju strana, prém da su to vec i moji predgovornici, kako rekoh, uöinili. Ako u prvom redu govorim o strani drzavopravnoj, cinim to s razloga, koji sam vec spomenuo, sto je ova strana postala danas u ovoj raspravi najvaznijom. Pitanje drzavo-pravno potaknuto jo óvom zakonskom osnovom time, sto se u §. B. a) trazi od namjestenika svili, bilo kakovih zeljeznicah, kője stoje na teritoriju Hrvatske i TJgarske u javnom prometu, znanje madzarskog jezika, docim se u istom paragrafu dalje trazi od namjestenika na teritoriju kraljevine Hrvatske i Slavonije, koji dolaze u vanjski saobracaj s opcinstvom, trazi »i znanje hrvatskog jezika.« Mi tvrdimo, da ova ustanova vrijedja temeljni zakón, na kom je sagradjen i na kom danas postoji nas drzavo pravni odnosaj. Vi kazete, da to ne stoji, jer da zeljeznice nisu javnopravni institut da namjesteniei zeljeznicki nijesu javni sluzbenici, pak da prema tomu za namjestenike kralj. ug. drzavnih zeljeznica ne vrijedi i da se na njih ne pvoteze ustanova §. 57. hrvatskougarske nagode. To je jedan vas argumenat, argumenat, koji se — u kratko se dade kazati — sastoji u onoj frazi, da su zeljeznice privatno poduzece drzave i da se na njih kao takovo ne odnosi ustanova §. 57. nagode. Drugi je vas argumenat, da je ova ustanova, koja se tice jezika, opravdana time, sto na teritoriju Ugarske i Hrvatske da imade opravdanja samo madzarski drzavni jezik. Kao drzovni jezik jeclinstvene magjarske drzave. To bi bilo drugo stanoviste. Trece je stanoviste, visoki sabore, da je s razloga tehnickih, s razloga potrebe jedinstvenosti zeljeznicke uprave, nuzno, da na teritoriju i Ugarske i Hrvatske kod svik zeljeznica vlada i jedan jezik. Visoki sabore! Sto se tice prvog argumenta, kojina vi hocete da odklanite po nama zahtjevano uzakonjenje hrvatskog sluzbenog jezika kod zeljeznica na teritoriju kraljevine Hrvatske, moram izjaviti, da je tako slab i tako neosnovan, da ga absolutno pobijati nebi ni trebalo. Vi kazete, moja gospodo, da zu zeljeznice privatno poduzece drzavno, pak da se prema tomu na njih ne proteze ustanova §. 57. nagoda. Ja drzim, da vi, gospodo, ni sami ne djelite uviek ovo mnijenje, pak da ceté priznati — ili bi barem morali priznati, kad sami iskreno i medjusobno ovo pitanje raspravljate — da drzavne zeljeznice ugarske ili kako bi smo mi rekli, zeljeznice hrvatsko-ugarske nijesu i ne mogu sacinjavati nikakvo privatno poduzece drzavno. Visoki sabore! Ja razumijem, i o tom ne moze biti nikakovog spóra, da zeljeznice mogu biti privatno poduzece, i ja znadem, da je bilo vremena, kadsu zeljeznice na teritoriju Hrvatske i Ugarske i bile gotovo iskljucivo poduzece privatnika. Ali ja ne mogu nikako shvatiti, sto bi imale da znace rijeci »privatno poduzece drzave« ili »drzavno privatno poduzece ?« Moja gospodol Izvolite potraziti ne teoreticare drzavopravne! nego izvolite razvidjeti sirom cirave nauke o frakticnom uredjenju drzavnom, pak mi izvolite náci i jedan jedini primjer, jednu jedinu drzavu, u kojoj se govori o privatnom drzavnom poduzecu. Ja mogu razumjeti, da drzava uzima u svoje ruke neka poduzeca, n.a koja ona nije vec samim pozivom i prirodnim svojim zadatcima kao drzava obvezana. Ja razumijem, da drzava iz razloga financijalnih, iz razloga gospodarstvenih poduzima poduzeca, od kojih ocekuje da ce imati kőrist financijalnu i gospodarstvenu. Ja mogu da shvatim, da drzava moze u tu svrhu j>reduzimati velika poduzeca, ali ne mogu da shvatim, da ta poduzeca, koja su poduzeca drzavna, i dok su poduzeca drzavna, da ona mogu biti i privatna poduzeca, da mogu imati karakter poduzeca privatnih. Takova je razlika, temeljna razlikaizmedjupojma »drzavno-