Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.

Ülésnapok - 1906-178

178. országos ülés 1907 június 18-án, kedden. 401 svomu privatnom zaj>osljeniku dozvoliti, da moze uskratiti iskaz pred sudom, i staviti se nad samu drzavnu vlast i provedenje zakona u pogledu svjedocenja te sveto uciniti ovisnim o svojoj volji, o volji svoga vrhovnistva poslovnoga ?! Visoki sabore! Misiim, da ne moze biti u ovoj visokoj kuci nikoga, koji bi mogao na ovaj niz pitanja, sto sam ih bio slobodan staviti — a ta jútanja poeivaju na ustanovama, ove zakonske osnove, kője ustanove sam svaku pojedinu za sebe citirao, da se vidi sadrzaj svaké pojedine ove zakonske ustanove, iz koga sam ovo izveo — koji bi mogao na ova pitanja odgovoriti: »Jest, to jedan privatnik u svom privatnom poduzecu moze i smije uciniti.« Nasuprot ja sam uvjeren, da i vi misbte kao i ja, da to jedan privatnik ne moze uciniti, jer onaj, koji to moze uciniti, taj veé ipso facto nije privatnik, to jedna jedna drzavna vlast, to je drzava sama, jer samo drzava moze sebi stvarati za svoje ljude onaj excepcionalni jiolozaj na pram pozitivnim zakonima, koji vrijede za sve njezine podanike; zamo drzava to moze, a ne moze nikada privatni produzetnik obzirom na svoj privatni karakter kao poslodavac i poduzetnik i obzirom na privatni karakter onib ljudi, koji su kod njegovog privatnog poduzeca zaposleni. Visoki sabore! Ovo sam bio slobodan navesti, da pokazem, kakova zakonska osnova u imade u svom sadrzaju ustanova, kője jasno govore za to, da se zeljeznieki cinovnici ne mogu ni na koji nácin smatrati zaposlenicima jednoga juivatnog produzeca, vec in sama pragmatika daje karakter javnih cinovnika, karakter cinovnika uopce, koji stoje u drzavnoj sluzbi. Sada dozvolite, da se u kratko obrazrem na pitanje, kako drzava kao takova smatra sebe obzirom na to svoje privatno poduzece, kako drzava kao drzava smatra te svojo jsrivatne zaposlenike kod svoga privatnoga poduzeca? Kako po unusljenom vasem drzavnom jedinstvu nepostoje ipák u kraljevini Hrvatskoj u mojoj domovini zakoni isti zakoni kasu Ugarskoj, spomenuti cu zakón noskrvatski, koji je u principu jednak zakonu, koji vladai ovdje. Ja cu biti slobodan pozvati se na ustanovu § 68, nasega kaznenog zakona. Ova ustanova, govoreci o zlocinstvu ustanka i o zlocinstvu bűne, navodi kao bitni kriterij tóga zlocinstva jednog i drugog nakanu dotiőnika oprijeti se »poglavarstvu«. A iznasajuc kazneni zakón u toj ustanovi ovajbitni kriterij za ova dva zlocinstva, odmah dalje napominje poimence sve one, koji to poglavarstvo reprezentiraju, pak imenujuc reprezentante tóga poglavarstva spominje i zeljeznicke namjestenike, koji se razumjevaju i svagdje, drugdje u zakonu gdje god se oznacuje jedan delikt napram jovnim organima, na pram javnim zvanicnicima, i gdje s e vazda napominju i zeljeznieki cinovnici pod onim stereotipnim KÉPVH. NAPLÓ 1906 1911. X. KÖTET. nazivom »osoba imenovanih u § 63 kaznenog zakona«. Visoki sabore! ovo je jedna stvar za nas pravnike sasvim jasna, a jasna je takodjer i za svakoga, kojö imade zdrave oci, pa vidi, kako i u ovoj zakonosnovi drzava odredjuje za sebe i za svoje jmvatne toboz zaposlenike jednake ustanove, kője vrijede za sve javne cinovnike, a kője se bitno razlikuju od onib ustanova, kője vrijede za privatnike. Kako drzava smatra te svoje privatne poduzetnike, vidimo i iz ustanova § 154 gradjanskog parbenog postupnika i § 142 kaznenog postupnika, koji navode slucajeve, u kojima javni ili drzavni cinovnik ne treba svjedociti bilo u civilnom bilo u kaznanom procesu. Gospodo, ova oznaka drzavnih ciínovnika sa strane drzavne vlasti odnosi se i na cinovnike zeljeznicke gledom na ustanovu § 20 ove pragmatike, gdje sama ta pragmatika túra te svoje »privatne zaposlenike« pod smisao navedenib paragrafa kaznenog zakona ter gradjanskog parbenog i kaznenog postupnika, a kője se pako ustanove odnose samo na javne, na drzavne cinovnike. Visoki sabore! Kako se vidi iz ovoga §to sam spomenuo, teorija o privatnom jmacaju drzavnog poduzeca zeljeznickog i o privatnom znacaju zeljeznickih namjestenika stoji najednom temelju odjmasla, sacinjenoga, od puste sofisterije, pa zato odmah, cim jedna topla zraka logike na taj temelj padne, temelja tóga nestaje. S tóga se ni najmanje ne cudim, ako je velepostovoni gosp. nar, zast. Nagy, polazeci sa ovoga stanovista jirivatnog znacaja drzavnog poduzeca zeljeznica i privatnog znacaja njegovih namjestenika dosao do zakljucka, da pitanje o jeziku virsi o pitanju vlastnictva, o pitanju cije li su vlastnictvo drzavne zeljeznice? Kad je ovu tvrdnju izrekao, upao je drzavni tajnik gaosp. Szterenyi rekavsi: »drzavne zeljeznice su Tgarske«. A gosp. Nagy je odgovorijo, da to nije istina, vec da su vlastnictva Ugarske i Hrvatske, jer da i Hrvatska doprnosi svog novea za podizamje tib zaljeznica kao i za njihovo uzdrzavanje. Ja sam zahvalan gosp. Nagy-u, sto je ovako koregirao gosp. drzavnog tajnika i po ducio ga o vlastnictvu drzav. zeljeznica, no kad i toganebi bilo, vec je s nase strane a naposé po mom drugu gosp. Surminu izneseno neoborivih data, koja dokazuju da je istina, sto je gosp. Nagy kazao. Visoki sabore! Ako podjemo sa ovog stanovista privatnog karaktéra zeljeznickih poduzeca i namjesteuika kod zeljeznica, sa stanovista, kője sam imao cast prikazati kao neopravdano do kazavsi to sa samom osnovom o sluzbenoj pragmatici, niti onda to nebi bio opravdan razlog, da se zahtjeva kao bitni uvjet za kvaliíika,ciju zeljeznickih cinovnika znanje magjarskog jezika. Velepostovani gosji. Nagy oznacio je kralje51