Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.

Ülésnapok - 1906-177

366 177. országos ülés 1907 június 17-én, hétfőn. Hrvatskoj na zeljeznicama ne smiju namjestati, koji ne znaju brvatski. Prevario se je dakle Deák, kad je kod stvaranja nagode rekao, kad se je o tom raspravljalo; ne bojté se, Hrvati, Madzari ne refiektiroju na sluzbe u Hrvatskoj. Prevario se je zaliboze, a gospodo moja, koliko u tom nepravde za hrvatsku djecu, kojima madzarski sinovi otimaju kruh, a kraj toge kolike se neprilike i to dnevice kod tóga dogadjaju. Ja znadem i za najvise cinovnike u hierarchiji cinovnistva u Hrvatskoj, koji su iniali neprilika na zeljeznici. Znadeia i za velike Zirpane, a imao sam neprilika i sam; a kako tek ona sirotinja, onaj seljak ? Sto se snjim sve ne dogadja! Magdic Pero: Ma i stari ministar Josipovic imao je neprilika. Bauer Ante: Ja ne cu da s]5ominjem pojedine slucajeve, ali dva slucaja moram ipák navesti, jer su vrlo karakteristicni. Kad sam jedamput trazio na zeljeznici kartu hrvatskim jezikom, a cinovnik me nije razumio, pitao sam ga: zar vi neznate hrvatski ? •— A cn mi je odgovorio: »Nekem nem kell tudni horvátul.« Ovo je ideja, ovo je misao, ovo je duh, koji prevladjuje kod zeljezniekih cinovnika u Hrvatskoj. Drugi je primjer jos karakteristicniji. Ja sa jos dva professora — jedam je bio moj zastupnieki kolega professor Puric — misli smo jedamput u vlak kod stanice, gdje se ne dobivaju karte, vec se moraju űzeti u samom vlaku. Ja sam naroeito trazio, da mi onu tiskanicu, onaj blanket, koji je stampan i madzarski i hrvatski, da mi ga ispuni hrvatski. Cinovnik tóga nije htio, a ja nisam htio da platim. Dosli smo u Zagreb, na kolodvoru na je docekao glavar postaje i jedan pandúr. Lorkovic Iván : Ne oruznici ? Cudno! Bauer Antiin: Ja sam rekao da cu platiti smjesta, neka mi dadu samo hrvatski ispunjenu namiru, inace da sam spreman ici na politiciju i kuda mu drago, ali da platiti inace ne cu. I trazio sam ujedno knjigu za prituzbe, pa sam taj slucaj u tu knjigu unesao i onda s potpisom nas sve trojice telegraficno prijavio stvar ministartsvu u Budimpesti. I

v za nekoliko dana dobio sam ovakovo rijesenje: Cinovnik onaj postupao je sasvim propisno. Ta vi ste i onako razumjeli one brojke, kője kazu, koliko imadete platiti. Ovako se postupa s nama Hrvatima u Hrvatskoj na hrvatskom teritoriju na zeljeznicama u pitanju jezika. S pomadzarenjem zeljeznica u svezi su i zeljeznicke madzarske skole, kojih ne bi ni trebalo kad bi se zdusno i savjesno pazilo na vrsenje §. 46. nagode, ko sto ne bi trebalo da dalje opstoji ni ona skola kod strojarnice u Zagrebu, za koju je ministar Baross u saborskoj sjednici od 19. veljace 1890. izjavio, da je uvedena samo za prolazno vrijeme, dok se hrvatski radnici ne uvjezbaju u poslovima strojarnice, pa da dotle njihova djeca ne budu bez madzarske obuke. Ovako je izjavio ministar Baross 19. veljace 1890. A sto se dogodilo? Ta skola i dalje traje. Hrvatski se radnici ili s teskom mukom po osobitoj preporuci ili uopce nikako ne primaju. Ja sam ovih dana zagovarao i molio, da se jedan cestiti radnik, koji je dapace i u arsenalu vec radio, primi u tvornicu. I onaj gosjiodm, kod koga sam zagovarao, rekao je: mozda ce ici, ali jako tesko, jer svaki dan dolaze po 2—3, pa ih ne mozemo toliko primati. Saliju ih u Kolozsvár, a Madzari ostaju u Zagrebu. Sto cu duljiti ? Ova mrsava slika, sto sam je iznio jxred vasa lica, pokazuje nam u konkretnom obliku, sto znaci za Hrvatsku madzarski sluZbeni jezik na zeljeznicama. Upravo dosadasnja praksa, upravo dosadasnja praksa ponavljam, kojoj sada hocete da dadete zakonitu sankci ju, upravo ta praksa — po treci puta kazein — najvise radja ogorcenjem Hrvata proma Madzarima. A sad, gospodo, da svrsim. (Zaj. Elnök csenget.) Visoki sabore! Sve sto se je do sada s madzarske strane iznijelo na obranu madzarskog stanyvista dade se u kratko svesti na dvije fikcije i jednu protuzakonitu jíraksu, protiv kője su Hrvati uvijek prosvjedovali. Fikcija je, visoki sabore, cla su zeljeznice privatno vlastnistvo madzarske drzave. Fikcija je jedinstvena madzarske drzave i jedinstvena madzarska ideja, ako se pod njom imade razumjevati i teritorij kraljevine Hrvatske. Visoki sabore! Pustiti ovu fikciju, pak njegujte misao drzavne zajednice. Kad bude ova misao drzavne zajednice prevladala u ugarskom javnom mnijenje, onda ce tek biti moguce, da se ocuvaju hrvatske interesi, onda ce tek biti moguce, da izmedju Hrvata i Madzara nastupi pravi iskreni odnosaj, onda naime, kad bude Hrvatska vidjela, da u toj zajednici nalazi zastite, da nalazi potvrdi svojih prava. Onda ce se shvacanje prilagoditi temeljnom drzavnom zakonu, onda ce se govoriti o zajednici, a ne o jedinstvu drzavnom. Ali dok je god u vlasti ideja o jedinstvenoj ugarskoj drzavi, pod koju pripada kao tobozé pokrajine i kraljevine Hrvatska, dok ta ideja bude viadala u srcima i glavama madzarskih politicara, tako dugó ce se neprestano kod zakonodavstva i kod uprave morati radjati tako ve opreke, kakvima je rodio i danasnji zakón. Za to, visoki sabore, ja cinim ono isto, sto su ucinili vec neki moji drugovi. I ja iznosim predlog, da se ova osnova povrati vladi, da ona u sporazumu s hrvatskom vladom iz te osnove izbrise sve ono, sto vrijedja temeljni drzavni zakón nagodbeni od 1868. Ja se nádam da ce, visoki sabor, j>rihvatiti ovaj moj predlog. Ta mi ne trazimo nista, nego da se vrsi temeljni