Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.

Ülésnapok - 1906-175

175. országos ülés 1907 június ík-én, pénteken. 283 Gospodo, kako vidite, to sve dobro zna, pa izvolite pogledati ovu kartu, koju sam slobodan pokazati, ova crvena bója najbolje pokazuje, kuda oni teze i dokle je doslo germansko pleme. Vinkovic Bozo: Tu se jasno vidi njihova politika. Magdic Pero: To je smrt vasa i nasa. Budisavijlevic Bude: Vi ste imali tezke bőrbe s Niemcinia za dóba raznih absulitizama, vi znate, kad je u vasoj otacbini bio njemeeki sluzbeni jezik, vi znate, kako se absulitisticki vladalo kod vas i sto se sve preoduzimalo, da se suzbija magjarski jezik, znate, koliko je krvi stajalo, dok je magjarski jezik dosao do svog sadasnjeg polozaja. Zato i vi niorate dobro racu­nati, da li je vasa snaga dostatna, da vi zadrzite svoj danasnji polozaj i dz ga prosirite u pravcu, kamo vi tezite. Ako vi mislite, da ste protiv­ovej sile germanskej, kojoj je Bee i Austrija samo Vorposten, predhodBica, dosta jaki, da i da ste kadri podijeliti megdan snjome bez nas i protiv nas, onda je sreca za vas i je onda tek takp mogu razumjeti vasú danasnju politiku. (Zaj. Cujmo!) Ali ja drzim, gospodo moja, da vi s tom snagom ne razpolazete i uvjeren sam. da ée doci dan, kad ce te zaliti sto ste ovako­vom zakonskom odredbom odbili od sebe jednu, ako i ne veliku, ali pristojnu snagu, koja bi vam u vasoj borbi protiv zajednickoj nam opasnosti mogla dobro dóéi. Ja znam, jrostovani dome, da je bilo velikih vasih ljudi, koji su ucili i propovijedal, da Ugarska treba da u oslonu na Hrvatsku osigura puteve svojoj boljoj buduénosti. U rukama su mi spisi Kossuthovi. sto ih je pisao iz emigracije — izdanje je Leipzisko iz godine 1881 — pa cu biti slobodan, posto mi je to izdanje pri ruci, da iz njega citiram, sto Kossuth Lajos kaze bas u j>ogledu odnosa Ugarske prema Hrvatske. Kossuth Lajos kazepod naslovom »Die Sprachen­frage« ovako (olvassa): »Das ist die einer mei­ner Bemerkungen. Die andere bezieht sich darauf, dass Nationalität und Nation zwei verschiedene Dinge sind. Ein und dieselbe Nationalität kann mehreren Nationen angehören, und in einer Nation konnen wiederum mehrere Nationalitäten enthalten sein. Für Beides gibt es Beispiele genug, Nation ist so viel wie Staat; dieser kann sich nur auf geschichtlichen AVege bilden. Natio­nalität ist natiirlich Qualität, gesellschaftliches Interessé, dass sich neben den übrigen sozialeu Interessen eine Stellung erwerben kann ini Staate, nicht üher dem Staate, nicht im AYider­spruche mit den Interessen des 8taates.« To kaze na tom mjestu, a odmah na strani malo kasnije govori o Hrvatskoj, i kaze, kako su se madzari borili protiv tóga, da istisnu latinski jezik (olvassa):) »Alles, was wir thaten, war, das wir die todte Sprache aus dem öffent­lichen lében entfernten und an ihre Stelle in Ungarn die ungarische Sprache setzen. Ich sage: »in Ungarn« und bitté darauf zu achten. Diese Einrichtung erstreckte sich nicht auf Kroatien und Slavonien, vielmehr anerkannte es der ungarische Eeichstag als Gesetz, dass die Kroaten und Slavonier ein unbestreitbares Eecht besässen, in ihrer eigenen Verwaltung und auf ihren eigenen Landtagen ihre eigene Sprache zu gebrauchen, und zwar im Folge ihrer eigenen Instruktion, — ein Umstand, der auch für die Achtung zeugt, welche Ungarn der Autonomie der Bundes­staaten gegenüber niemals, aber niemals aus dem Auge verlor. Na strami malo kasnije govori opct Kossuth Lajos, koji se (olvassa).' »Fünf Jahre vor 1848 in der Generalkongregation des Pester Komitates folgendermassen geäussert hat: »Nach sechshundertjährigen brüderlichen Beisammensein sind die Kroaten, wie es scheint, der Verbindung mit Ungarn iiberdrüssig ge­worden. Ich achte diese Verbindung hoch, aber noch höher die Éhre der ungarischen Nation. Gott verhüte, dass der unbefleckte Name der ungarischen Nation dem Vorwurf vor der AVelt preisgegeben werde, als wollte sie den Kroaten das ihnen missliebige A T erhältniss mit Gewalt aufdringen. Ich stelle hiemit den Antrag: es mögé dem Dejjutirten des Pester Komitates für den Landtag die Instruktion gégében wer­den, |dass wir unseren kroatischen Brüdern volle Freiheit bieten, sich von der ungarischen Krone zu trennen. Mögen sie gehen in Frieden. Mögen sie unseren Segen und unsere bestén AVünsche mit sich nehmen, damit sie glück­selig werden. Mein Antrag wurde angenommen und in die landtägliche Instruktion eingeschaltet. Die Kroaten waren es, die sich gegen das Anerbie­ten sträubten. Der Deputirte Kroatiens flehte um Gotteswillen — »per amorem Dei« — wir sollen diesen Gedanken fallen lassen«. Gosjjodo moja, i iz ovoga mozete najbolje da vidite shvacanje velikoga vasega borca besmrtnog vodje narodnog Kossutha Lajosa, da vidite, kako je on shvacao odnosaj vas prema Hrvatskoj i kakove su njega misli vodile. Kamo srece, da je molgo vec na pocetku godine 1848 doci do ovakovog misljenja, ja mislim, da bi i rat za slobodu Madzarske drugci je svrsio. (Helyeslés.) Gospodo moja, ja zaliin, sto do tóga onda nije doslo, jer je u prvom pocetku nesreca htjela, da su se druga misljenja izpoljila i pre­vagnula, istom se kasnije pokusalo s madzarske strane, da se dodje do pomirenja, ali onda je vec kasno bilo, jer su se strasti razbuktale, a nasi su neprijatelji nastojali da preteknu i postignu ono, za cim su tezili. Gospodo moja, ali i ako smo i mi i vi god. 1848 pocinili pogrjesku, koja se je poslije osvetila i vama i nama, trebalo bi, da vas ta 36*

Next

/
Oldalképek
Tartalom