Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.
Ülésnapok - 1906-175
270 175. országos ülés 1907 junias lí-éu, pénteken. reakeionarne toli nasilnicke osnove. Reakciojonarna je u toliko, sto ne respektira svib prava ljudske slobode, a nasilnicka u toliko, Sto lioóe da pogazi najsvetije pravo jednoga naroda, pravo jezika. Zalim, sto ne mogu to da ucinim u vasem jeziku, ali sto ne mogu, da to ucinim, tomu nisam kriv ja, krive su toniu drustvene prilike, u kojima sam odgojen, a kője su bile protivne ucenju madzarskog jezika. Razlog takovom misljenju nasega drustva nije dolazio is samoga drustva, nego je uzrok tomu sam a madzarska vlada i ona vlada, koja je izvrsivala njezine intencije u mojoj otacbine. Ja sam imao u svoje mlado dóba prilike da si prisvojim poznavanje madzarskog jezika. a ipák si ga nisam prisvojio- I onda je vrijedilo nacelo, kője vrijedi i danas: »Quot linguas kabes, tot homines vales«, a ipák i ja i moji drugovi i drustvo nase uopce bili smo protivni ucenju madzarskog jezika. Moja gospodo, politika, koja se je provodila kod nas, ako koja je kranu svoju dobivala ovdje u Budimpesti od strane madzarske liberalne vlade i tadanje njezine vecine, kriva je, da je takove misljenje vladalo u nasem drustvu i da , je s imenom Madzar i s madzarskim jezikom bilo u nasem misljenju vezano nesto, protivno, nesto nama neprijateljsko. Danas drzim, da bi bilo bolje, da su barem oni, kojima je sudjeno, da stupe na trnovitu stazu politickoga zivota, da su si barem oni prisvojili znanje madzarskog govora. Da je tako bilo, onda bi vani i ja i moji drugovi mogli licem u lice otvoreno madzarski da kazemo, da ovakova osnova vrijedja nasa najsvetija prava i da cemo upotrebiti sve ono, sto jedan posten covjek moze da ucini za svoje najsvetije pravo, da ova zakonska osnova ne postane zakonom i da cemo sa svim silama i svim sredstvima stupiti m obranu svoje sve,tinje, svoga jezika! (Elénk helyeslés, taps és »Zivio« a jobbközépen.) Postovani dome! Néma valjda veée svetinje od svetinje jezika. Svaid narod imade u svom jeziku najvecu garanciju svoje narodne individualnosti i najjace obiljezje svoje narodnosti. Pa kad je tako, kad znate, gospodo, Arpadovi sinovi, koliko ste vi borbu imali za obranu prava svoga jezika, koliko ste muke promucili, koliku ste krv prolili, za joravo madzarskog jezika, onda bi kao vitezki i ponosni Arpadovi sinovi trebali i u nama da postujete ljubav prema nazem narodnom jeziku. Kao viteski narod, ne bi smjeli da se ovakovom zakonskom osnovom izlazite pred ovo visoko tjelo. Postovani dome! Ovakav postupak, ovakav rad sa strane vaie vlade, koja preko parlamentarnola vecine hoce, da od ove zakonske osnove stvori zakón, ni najmanje ne korisfi madzarskom narodu, koji je okruzen sa mnogo strana neprijateljskim elemtima. Takav postupak ne koristi nista magjarskomu narodu, a isto tako ne bi koristio ni jednom drugom parudo, narocito ne malomu narodu, kao sto je narod magjarski i kao sto je onaj narod kojemu imám cast ja pripadati, a to je moj narod srbski. Moja gospodo! Ja ustajem ovdje kao Srbin prvi, da u ovoj debati ucestvujeni i da podpomogncm akciju svoje brace Hrvata, Ja znam i to moram ovdje da naglasim, da su u óvom pitanju jezika, u pitanju najsvetijag prava moje otacbine, u pitanju nasvetijeg prava naseg naroda, interesi nai-oda srbskoga i naroda brvatskoga podpuno istovetni. S ónom i istom vatrom, s ónom istom ljubavi, s kojom ustaju moja hrvatska bi'aca na obranu prava narodnog jezika, s isto takovom vatrom, s isto takovom ljubavi prema jeziku, s isto taksvomo ljubavi prema jeziku, s isto takovamo nepokolebivom vjerom u prava nasa, a nej>ravdu vasú, ustajem i ja ovdje u obranu narodnog jezika. Nista ne smeta gospodo, sto dolazi cesce ovda onda do razmirica i trzavica izmedju naroda srbskog i brvatskog, to ne smeta nista, da se svi skupa nadjemo zajedno kao sinovi jedne otacbine, kad su ugrozena prava marodna. Visoki sabore! Proslost nam dokazuje, kad su god u opasnosti bila prava nasega naroda, prava Hrvatske, da su se onda svagda Srbi i Hrvati nasli kao rodjena braca na megdanu proti zajednickom protivniku. Pa i onda, kada je temeljni zakón, koji se s óvom zakonskom osnovom naflagrantnije vriedja, kad je nagobda stvarana, i onda su Srbi i Hrvati skupa stajali i, kao sto se iz elaborata i joredloga odbora nasib kraljevinskik vidi, nazivan je jezik nas srbskobrvatskim zemaljskim jezikom. I pisac brosure »Kako je postala brvatsko ugarskanagoda« pok. barun Jovan Zivkovic zgodno véli, da u ono dóba vladajuce medju Srbima i Hrvatima j)rave bratske sloge, nije bilo zazorno uz brvatsko uvijek spomenuti i srbsko ime, a odatle i ta oznaka naseg narodnog jezika. I stoga, kad ustajem na obranu brvatskog jezika ja podjedno branim i svoj srbski jeziki, kako ga ja nazivam jer je to jedan te isti jezik, jer je to jedan te isti narod, koga jedna te ista nevolja bije i koga jedno te isto sunce grije. Lorkovic Iván : To narodno jedinstvo postoji. Budisavljevic Bude: TJ toliko vecma, postovani dome, morali bi se vi zamisliti, kad vriedjate jezik kraljevine Hrvatske, kad bocete, da joj óvom zakonskom osnovom zadate jedan tezki udarac. Vi bi morali znati, da u tom momentu ne pogadjate samo narod u Hrvatskoj, nego i sroclan i bratski narod. koji istim jezikom govori na citavom Balkanu, pogadjate citav nas slovenski jug. A da li je gospodo potrebna magjarskomu narodu ona snaga, koja lezi u nasem narodu i s kojom nas narod razpolaze, necu da ispitujem niti da iztrazujem, ja cu u ostalom na to
