Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.
Ülésnapok - 1906-168
168. országos ülés 1907 június 5-én, szerdán. 21 zakonom, da se kané Hrvati otisnuti od drzavnih posala. Mje cudo, da je radi tóga i javno mnienje u Hrvatskoj bilo ogorceno, jer je kako véli nas historik, uvidjalo: kako Hrvate led bije s one strane, s kője je mislilo, da ée ih sunce grijati, (Zaj. Elnök csönget.) — Ovoj odluőnosti hrvatskoj poslo je za rukom, da ovaj zak. clanak nije protegnut na Hrvatsku, a Hrvati, da su se ovaj put obranili od magjarskoga jezika. (Útijmo!) Ali nije potrajalo dugó kad je g. 1792. pitanje o magjarskom jeziku opet stavljeno na dnevni red. Nakon opetovanih navala sklonuli su se Hrvati samo na to, da se u Hrvatskoj magjarski jezik uvede u skole kao predmet neobligatan; o uvedenju magjarskoga jezika u urede nije se ovaj put radilo, jer taj jezik jos nije bio ureden ni u urcde u TJgars taj jezik jos nije bio uvcden ni u urede u Ugarskoj. — God. 1805. opet zahtijevaju Magjari, da se magjarski jezik uvede u urede i u skole u svim zemljama krune ugarske, Hrvati se toniu opiru i tvrde, da kraljevina Hrvatska glede svoga narodnoga jezika ima isto pravo, sto ga za sebe i za svoj jezik ima Ugarska, a stalisi i redovi hrvatski zakljucuju, da u kraljovinama Hrvatskoj i Slavoniji i u njihovim j>oslovima u nijedno vrijeme neima biti uredovnim jezikom jezik magjarski, niti kakav drugi nego samo latinski. Pa kad su god. 1811. medju svojim gravaminima Magjari u tocki 7. izjavili, (Zaj. Cujtrio! Halljuk !J da se i Hrvati moraju nauciti jezik magjarski, da mogu u tom jeziku za 10 godina uredovati, tada su se i opet Hrvati tomu najodlucnije protivili. — Kako do g. 1825. nije bilo sabora, nisu naravno mogli ni Hrvati s Magjarima doci u sukob radi jezika. Ali god. 1825. kad je iza 13 godisnjega absolutnoga vladanja opet sazvan sabor, pocima borba iznova. (Zaj. Elnök csenget.) Magjari opet zahtijevaju, da magjarski jezik bude oböenito primljen u urede i u skole ne samo u Ugarskoj, nego i u Hrvatkoj. Hrvati se brane od tóga zahtjeva pozitivnim zakonima u ruci, tvrdeci, da magjarski jezik primiti niti mogu, niti smiju. TJ ovoj borbi, koja se je vodila svom ostrinom, postavila se je gornja kuca na stanoviste Hrvata, te je prihvatila magjarski jezik za uredovni »salvis juribus regni Croatiae«. (Takoje!) Kad se je o toj poruci 26. februara 1826. svom zestinom raspravljalo u dolnjoj kuci, pa kad je sa strane Magjára Hrvatima dobacena prietnja, da su oni u veóini, te da ce Hrvate nadglasati, tada izjavise Hrvati najodlucnije: Mi Vam ovo pravo nepriznajemo, jer nase kraljevine nisu regna subjecta, vec regna socia, »quae Hungáriám non pro matre sed pro sorore solum habent longeque prius steterant quam Hungária, nec nuncquam hujus propria utebantur lingua«. (Tahoje! Elénk helyeslés jobbfélül.) Nakon zestokik odgovora sa strana Magjára zakljucena je za ovaj put ova borba time, da je prihvacen predlog. da se uvodi magjarski je zik inter limites regni a ne kako je prvobitno bio predlozen Personal inter fines Regni Hungáriáé. Videói Magjari da ovim putem neide, okrenuse drugim po njikovom sudu drugaeijim. Oni stadose zahtjevati, da se magjarski jezik uvede kao obiigatan predmet u sve skole, a budu li Hrvati htjeli dobiti sluzbu kod namjesnictva, da moraju u roku od 6 — 10 godina; nauciti magjarski. Hrvati su pobijali i ovaj zahtjev, pak premda su za volju mira i sloge naglasivali, da im je drago akn hrvatska mladez uci magjarski, izjavise, da bez privole hrvatskoga sabora ne mogu pristati na to, da se magjarski jezik kao obiigatan uvede u skole; ali da ce o tom nastojati »ex natúr ali illó quo erga sociam sibigentem Huiigaram feruntur amore«. Sabor je hrvatski doista g. 1827. cl. 5. odredio, da bude jezik magjarski u brvatskim skolama predmet obiigatan, te da ce svoljm poslanicima za buctuci sabor zajednicki dati a u tom smislu najiutak. Dne 5. augusta 1830. hrvatski je sabor u istina uputio svoje poslanike, da istu zakón, kojim ce se radi sto jace unije s Ugarskom magjarski jezik uvesti kao predmet obiigatan. Nu do tóga zahtjeva nije doslo; uzbudjena narodna svjest potakla je vec hrvatski sabor g. 1832., da nalozi svojim izaslanicima neka se ne dadu muciti »j)er introductionem ignotae lingaae«, te neka Magjare opominju na sve zakone, JX> kojima jezik magjarski moze biti samo u Ugarskoj u uredovnoj porabi, i reka opominju u zajednickom saboru Madjare na sve posljedice, kője bi mogle nastati, ako se madjarski jezik na teritoriju. Hrvatske kas uredoori jezik uvede. Na zajednickom sabora g. 1835. zahtijevaju Magjari, da se jezik magjarski imade i u Hrvatskoj uvesti u skolama, da nitko nebude sposoban za javnu sluzbu bez znanja jezika magjarskoga, a sluzbenicima u Hrvatskoj. Slavoniji i Dalmaciji daje se rok od 10. godina, da nauce magjarski. — Hrvati su proti ovomu zakljucku najodlucnije prosvjedovali, ali badava, uz privolu gornje kuce bude odredjeno, da se Hrvatska imade pokoriti magjarskomu jeziku. U Hrvatskoj izazvao je ovaj zakljuőak najvece ogorcenje. Ban Vlasic sazvao je u julu g. 1835. konferenciju, na kojoj je odluceno obratiti se predstavkom na kralja neka Hrvate cuva od nasilja magjarskoga. I u istinu kralj je odpisom na sabor odbio potvrdu ovoga nepravednoga zakona. Pa kad se je o tom odpisu vodila u saboru rasprava, ocitovali su Hrvati: »Stalezi i redovi hrvatski ne ce se odroditi od otaca svojih, oni ce svoju narodnost sacuvati sto bilo da bilo svim mogucim sredstvima.
