Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.
Ülésnapok - 1906-168
22 168. országos ülés 1907 június 5-én, szerdán. Nasa municipalna prava ne mogu biti nikada predmetom saborske rasprave, niti nasa unutarnja uprava spada na stalise i redove ügarske, a protiv óvom nastojanju najsvecanije prosvjedujemo«. Za sabora zajednickoga od g. 1839—1840. pokusalo se je opetovano uvedenjem magjarskoga jezika, te bude odluceno, da se zakoni o magjarskom jeziku protegnu na Hrvatsku: nu udpisom od 5. maja 1840. trazio je kralj, da se to neucini. Doljnja kuca nije htjela cuti o kakovoj iznimci za Hrvatsku, dok je gornja kuca postavila rok od 10 godina, da do tóga vremena u Hrvatskoj bude sve magjarski. Nu kralj nije prihvatio ni ovaj zabtjev. Je li cudo uz ove prilike, da su hrvatski odaslanici na povratku u domovinu stupili pred svoj sabor tuzbama na magjare? Je li cudo, da ona saka ljudi, koja je u Hrvatskoj bila voljna prihvatiti jezik magjarski ne samo da nije nasla upravo nikakova odziva, nego naprotio ono nekoliko ljudi, kője se modo naprste prebrojiti, naislo je na najveci odpor. Kad se je g. 1843. ponovno sastao zajednicki sabor u Pozunu a hrvatskim izaslanicima nije se dalo dozvoliti govoriti vise latinski, zatrazise oni od od svib zupanija i municipija u domovini naputke, kője su i dobili tim, da imadu i nadalje govoriti latinski, a ako im se to nedozvoli, da se vrate kuci. Na tóin saboru bude zakljuőeno, da za vrijeme od 6 godina ima biti u Slavoniji i u Primorju sluzbeni jezik magjarski, da se na hrvatskim ucilistima imadu podici stolice za magjarski jezik, da poslije 8 godina brvatske oblasti imadu s ugarskima magjarski dopisivati, a dopise magjarske, da moraju odmah primiti. Lázár Pál: Ne olvasson! Vrbanič Ferencz: Odgovor na ovaj zakljucak dao je hrvatski sabor od g. 1845. u svojem posebnom. zakljucku, kojim je odluceno, da narodni jezik u Hrvatskoj ima zadobiti svoje pravo gospodstvo; a 23. oktobra 1847. zakljuci sabor dosljedno tomu stanovistu, da se u sve skole i urede uvede narodni jezik. (Zaj.) Pod tim utiskom izabere hrvatski sabor svoje odaslanike na slijedeci sabor zajednicki. Na tom saboru zakljuceno bude, da magjarski jezik imade biti jedini sluzbeni jezik u javnoj upravi, i naucni jezik u svim zavodima, a partes adnexae, da imadu magjarski dopisivati; u svim pako javnim skolama u Hrvatskoj, da magjarski jezik ima biti obiigatan. Hrvatski odaslanici, a na celu im barun Metél Ozegovic, dokazivali su pravo svoje domovine na jezik, a napokon svecano protestirahu, da Hrvatska nece primiti zakona, kojim bi se zatrla narodnost hrvatska i dozvoloin Hrvata poraskidalo njihovo kraljevstvo. Ja ne cu ojüsivati, kako je ova obrana Hrvata primljena u zajednickom saboru, dosta je ako reknem, da je Ljudevit Kosut doviknuo Metelu Ozegovicu: »Med nama moze samo mac odluciti«. Sto je iza soga bilo poznato je; ja necu odkrivati tezkih rana. Glod. 1860. imao se je iznova urediti odnosaj izmedju Hrvatske i Ugarske. Podlogom tomu odnosaju sluzio je cl 42. 1861. hrvatskoga sabora sankcioniran po kralj u. Napokon je nagodom g. 1868. formalno ucinjen kraj nas m medjusobnim razmiricama kod kojih su, kako smo vidjeli, u prvom redu stajale razmirice glede jezika na teritoriju hrvatskom i glede namjestenja domácih sinova. Nije cudo pogledom na navedeni historijski razvitak, da je i kod sklapanja nagode 1868. regnikolarna deputacija hrvatska morala osobitu pozornost obratiti na pitanje jezicno, te da se i s magjarske strane nije zaboravilo; kako prvi uvjet sporazumku izmedju Hrvatske i Ugarske Mi bas u jezicnom pitanju. Kamo srece, da ti zakljucci nisu bili samo formálni, te da se je umah pristupilo k njihovoj provedbi. Kad se je u hrvat. kraljevinskom odboru od g. 1868. radilo o nagodi, tada je u sjednici od 24. maja 1868. predlozio osnovu nagode ne samo poseban u tu svrhu izaslani pododbor, nego i clan deputacije Josip v Zuvic. Ja ovo isticem narocito zato, jer je Zuvic u ono dóba bio najodresitiji prijatelj saveza s kraljevinom Ugarskom; jer je on bio dúsa hrvat. kraljevinskoga odbora i odlucan protivnik tadanje manjine regnikolarne deputacije, koja je htjela Hrvatskoj u svezi s Ugarskom pricuvati sto vecu neodvisnost; jer je u dogovoru s tadanjim ugarskim kraljevinskira odborom redakcija nagode potekla od njega, te jer je napokon u hrvatskom saboru nagoda per accla, mationem prihvaéena samo na njegovu ponuku i na njegov zagovor. Lázár Pál: Az egész beszédet még sem szabad olvasni! (Mozgás. Halljuk! Elnök csenget.) Pribičevič Szvetozár: Cujmo! Vrbanič Ferencz: Dok se je pododbor u svojoj osnovi jezicnpga pitanja dotaknuo samo obcenito, posao je Zuvic, taj najonresitiji prijatelj unije, dalje, te je kao nacelo po kojem se u nagodi ima urediti pitanje jezicno, postavio doslovce slijedeca pravila: »Da se odvrne strah u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji od postojecih ugarskih zakona glede magjarskoga jezika i njegove vlasti na kraljevine Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju; da se utaze s tóga uznemirena srca pogledom na predhodece eventualnosti; da se ügarska pokaze kako nepovredivo stuje hrvatsko-slavonsko-dalmatinsku narodnost i nje jezik; napokon da se zajamci to narodno blago, zeli kralj deputacija, neka se zakonom ustanovi: da se za Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju ugasne djelatnost zakón clanku VI. 1840. i II.
