Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.

Ülésnapok - 1906-174

Tik. országos ülés 1907 június 13-án, csütörtökön. 235 Mi smo onda isii s protivnog stanovista, da ne treba traziti za nasu natrodnu politiku uporista TI nagodi, da ga ne treba traziti u prijateljstvu i ljubevi Madzara, ali sad smo stali na drugo stanoviste na temelju rijecke rezolucije, stali smo na stanoviste pozitivnog zakona, jer smo ocekivali, da cemo ovdje náci paladium slobode, obranu slobode, da cemo náci ovdje ljubav, koja ce postivati nasa prava, ko sto mi znademo stovati prava vasa. Lorkovic Iván: Tako je! Brlic Vaíroslav: To nas je sklonulo, da smo privremeno stupili na ovo politicko stanovisteria stanoviste nagode, jer smo se od tóga koraka nadali, da ce biti sloboda u Ugarskoj, da ce biti sloboda u Hrvatskoj. 0 tom smo bili potpuno osvjedoceni. jer smo drzali, da ce vasa sadasnja vlada postivati temeljni zakón nagodbeni, da ga ne ce vrijedjati a po gotovo da ga ne ce vrijedjati u najosjetljivijoj strani, u pitanju jezicnom. Lorkovic Iván : Tako je! Brlic Vaíroslav: Ja drzim, pace sam potpuno uvjeren, da bi se u svakom drugom pitanju nasao vec modus vivendi — i u ímancijalnom pitanju, kője je takodjer vrlo vazno za nas i u svakom drugom dalo bi se izaci na cistac, ali jezicno je pitanje za nas tako vazno, jer to je pitanje nase narodne casti i ponosa, nase narodne eksistencije, to je za nas noli me tangere i mi, kad i ne bi u óvom zajednickom saboru krepko podigli nas glas na obranu temeljnog drzavnog zakona, kad i ne bi cinili sve i sva, da vam po tom zakóim nase stanoviste razlozimo, da vam pokazemo, da mi niti mozemo, niti smijemo, niti hocemo ma i za jedan pedalj odstupiti od nasih uzakonjenih prava — morali bi kao ljudi, morali bi kao clanovi jedne kraljevine vec is prirodnog nagona ustati na obranu nase najvece svetinje, jezika! (Helyeslés a jobb középen.) Supilo Frano: Mi smo stariji narod n evropi nego Madzari! Brlic Vaíroslav: Mi ne trazimo, da Hrvati ne uce madzarski mi nijesmo protiv tóga, da upozna ovaj jezik, tko nadje to za shodno, mi pace smatramo, da je to i dobro i potrebno, ali ovaj nácin, kako se hoce madzarski jezik uturati u Hrvatsku, nit je politickí muda, niti ljudski razboj. Ova zakonska osnova dira u vise paragrafa temeljnog naseg drzavnog zakona, a dira takodjer i u paragraf 48 nagode. Taj § 48. govori naime onim autonomnim granama u Hrvatskoj, a u toj zakonskoj osnovi dira se takodjer sudovanje, kője je ovim paragrafom kao autonomna stvar Hrvatske pridrzano. Izricno kaze, paragraf 48 nagode ovo (olvas:) »8 tóga razloga spada u djelokrug podpune autonomije kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije zakonarstvo i uprava u svih poslovib nutarnjili, bogostovja, nastave i pravosudja, amo racunajuc sudbenost u svib molbah, izim sudbenosti glede pomorskoga prava.« Evo, u §. 48. nagode izricno se kaze, da je to potpuno autonomna grana Hrvatske. A ipák sto vidimo?.-Vidimo, da je u íeljeznickoj pragmatici, koja lezi na stolu ove visoke kuce, i ova ustanova temeljnog drzavnog zakona povrijedjena, jer se tu tangira takodjer nasa autonomija glede pravosudja. Sad ja pitam vas, gospodo, kuda to vodi? Hocemo li ovako dalje? Hocemo li onu medjusobnu susretljivost, koju smo prije godinu dana ovdje jedni prema drugima pokazali, pod noga baciti ? Hocemo li se iznevjeriti tomu ? Jedna od gospode, koji se je u odboru stavio na zakonsko stanoviste upozorio je odbor na ovu povredu. Ja mislim, da bi i ovdje, kad se rade o politickom djelu ove zakonske osnove, gravi madzarski patrióta morao ustati i u interesu i Hrvatske i Ugarske progovirit ovako. kako ja govorim. Samo na taj nácin mogla bi nasa zajednica biti ono sto mi od nje zelimo. Pitam ja, visoki sabore, dobro, ako bude ova zakonska osnova u ovoj stilizaciji, u kojoj je sada na stolu ove visoke kuce, po saboru ' primljena, ako prodje i kroz velikasku kucu, ako postane zakonem, pitam ja, moze li to pravno vrijediti za Hrvatsku ? Lorkovic Iván: To je pitanje! Brlic Vatroslav: Moze li pravno vrijediti nesto, sto se kási s nagodom, s temeljnim drzavnim zakonom, koji ]e ravnopravno po kraljevini Ugarskoj i kraljevini Hrvatskoj sklopljen, i iprimljen ovdje ne JJO zajednickom hrvatsko ugarskom nego j)0 autonomnom saboru ugarskom, a u Zagrebu u saboru hrvatskom. To se mora svaki trijezni politicar ove visoke kuce pitati, dokle ce to ici, moze li to biti. ISÍagoda u § 70. izricno kaze, kojim se putem moze ovaj bilateralni ugovor mnijenjati, a da je to bilateralni ugovor, o tom je, mislim, citav ovaj visoki sabor uvjeren, jer su na tom stanovistu stojale i nase regnikolarne deputacije godine 1866. kad je kraljevinski odbor lírvatski i ugarski — u jednakom broju sa svaké strane — kad vodili pregovore, tada se izvajio kraljevinski odbor trojedne kraljevine na primjedbu ugarskog kraljevinskog odbora o cl. XLII: 1861 na slijedeci nácin. Vi ceté mi dozvoliti, kad je bas isto takovu izjavu kraljevinskog odbora citirao ovdje visokocijenjeni gospodin zastupnik Ferencz Nagy, da i ja protucitatom jedne izjave kraljevinskog odbora pokazem, na kakovom je stanovistu stojala nasa kraljevinska deputacija. a da je pravilno stanoviste zauzela, dokazuje i sama nagoda. jer se mi u nagodi nijesmo odredkli nasega drzavnog karaktéra. Mi smo Ugarskoj predali neke drzavne atribute, ali za to se nijesmo odrekli karaktéra drzave, sto najbolje dokazuje § 70. nagode. Dozvolite mi, gospodo, da ja pro30*