Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.

Ülésnapok - 1906-174

17b. országos ülés 1907 június 13-án, csütörtökön. 225 Ova nezavisnost Hrvatska dokunientirana je takodjer i posebnom pragmatiekom sankcijom hrvatskom, koju je g. zastupnik Nagy zanijekao. Hrvati su 1712. prvi primili pragmaticku sankciju na saboru u Zagrebu, a znate na ciji predlog? Na predlog jednog vriednog Magjára, zabrebackop biskupa Esterhazya. (Zaj.) Elnök (csenget): Kérem a képviselő urat: méltóztassék a tárgyhoz szólani. Ha el akar térni a tárgytól, van módja kérni a házat, hogy engedje meg a tárgytól való eltérést; én nem engedhetem meg. Ha a ház nem adja meg az engedélyt, én kénytelen leszek a szót megvonni a képviselő úrtól. (Helyeslés balfelöl. Zaj a jobbközépen.) Popovics Dusán: Nagy Ferencz nem kérte! (Zaj. Közbeszólások a jobbközépen.) Pribičevič Svetozar: Onda cemo razpravlati dva sata o poslovniku, ako o tom nedate govorit. Puric Josip : Zbizenje uzje izmedju Hrvata i Magjára nastupilo je istom za Josipa II., kad su hrvatski velikasi i ugarski velikasi, njegovim reformama pritisnuti, sklopili savez za medju sobnu obranu i tako dolazi do tjesnijeg saveza izmedju Hrvatske i Ugarske godine 1790. Ja ne éu nastavit jjrikazivati cielu borbu, koja se vodi od 1790. do nagode, jer je postavani moj drug i zastmpnik dr. Vrbanié izcrpivo upravo dokazao borbu Hrvata za hrvatski jezik, pa ne cu opetovati isto ali, cu kazati g. Nagy-u jos i to, da i u nagodbi od 1868., sklopljenoj po medjusobnom sporazumku izmedju kraljevine Ugarske i kraljevine Hrvatske, néma govora o jedinstvenoj drzavi Magjarskoj nego samo o drzavno, zajednici. Ja cu procitati § 1. nagode, premda ste ga vise puta culi, i sto ga budete vise puta culi, to ceté ga bolje upamtiti (Olvassa) : »Kraljevina Ugarska sjedinje nas Erdeljem i kraljevine Dalmacija, Hrvatska i Slavonija saeinjavaju jeclnu te istu drzavnu zajednicu, tako na pram ostalim jDod vladom Nj. Velicanstva stojecim zemljam, kao sto i na pram inim drzavam.« Dakle kad bismomi htjeli poslusati savjet g. Nagy-a i priznati jedinstvo magjarske drzave, onda bismo sami pogazili temeljni zakón, koji je zajednicki koli za nas toli za vas. Drugo, sto je trazio g. Nagy od nas, bilo je, da ne stanemo na put prosirenju magjarske ideje. Yisoki sabore! Mi nismo proti prosirenju magjarko drzavne ideje, ali neka se ona siri unutar granica kraljevine Ugarske (Tako jel), a kod nas Hrvata néma joj mjesta. Mi imadenio drugu idejű, a to je ideja sjedinjenja svih Hrvatskih zemalja. Zagorac Stjepan: Ideja Hrvatske drzave. Puric Josip: I lead bi kraljevina Ugarska tjerala politiku nesebienu, ona bi po svojoj duznosti imala Hrvate u tom podubirati, da sve Hrvatske zemlje budu sto prije s HrvatsKEPVII. NAPLÓ 1906—1911. x. KÖTET. kom sjedinjene, jer ojaca li Hrvatska kao saveznica Magjarske, ojacati ce onda i sama Magjarska. Ja, cu se na casak samo osvrnuti na skolsko pitanje. Istina, u óvom visokom saboru nebi bilo mjesta, da se u ovo jiitanje dira, jer skole nisu zajednicki posao kraljevini Ugarslcoj i kraljevini Hrvatskoj, nego je u nastavi Ugarska autonomna za sebe a Hrvatska za sebe. Ali to je pitanje ovdje nabaceno vec vise puta, pa cu ga i ja s nekoliko rieci spomenuti. Síi Hrvati medju ostalim naseljenicima priznajemo i Magjarima, sto ih ide. Krivo je shvacanje, da mi ne dopustamo Magjarima, da se oni razvijaju i odgajaju u svom materinskom jeziku. Mi ih u tom ne priecimo. Ne samo da ima kod nas puckih skola magjarskih, nego kod nas magjarski jezik ima pristup i u srednje skole, pace i na svoucilistu osnovana je katedra za magjarski jezik. Dakle krivo nana se spocitava, da mi mrzimo magjarski jezik i da branimo i kratimo magjarskoj mladezi, da se odgaja u svom materinjom jeziku. Ja bih samo zelio, da ovako prema Hrvatima u Magjarskoj bude susretljiva Magjarska, kako smo mi Hrvati prema Magjarima susretljivi u Hrvatskoj. (Tako je!) Sto se tice ugarskih skola u Hrvatskoj, to ceté dopustiti, da spomenem, da se u tim skolama ne odgaja mladez za ljubav i slogu s Hrvatskom, jer se tu u skolskim knjigama dapace ne gira Hrvatska. U geografiji i povjestnim knjigama je posve krivo po prikazan odnosaj Ugarske jorema Hrvatskoj, dapace se i tuj Hrvatska negira. Da spomenem jos zeljeznicke skole, kője su upravo kamen smutnje izmedju Ugarske i nas, moram reci, da bi pozeljno bilo, da se ovaj kamen smutnje sto prije makne sporazumno izmedju vlade Hrvatske i vlade Ugarske. U te skole danas ide vise djece hrvatske nego djece magjarske, pa se ne mogu Magjari potuziti na pohrvacivanje svoje djece, nego obratno Hrvati se mogu potuziti na pomagjarivanje reka zajednicki hrvatsko-ugarski ministar trgovine sobzirom na nagodu jDOVuce sve cinovnike zeljeznicke iz Hrvatske u Ugarsku, a u Hrvatskoj neka namjesti Hrvate, pa ce nestati jjotrebe magjarskih Skola u Hrvatskoj, a time i ovoga kamena smutnje izmedju Hrvatske i Ugarske. Pribičevič Svetozar: I onaku su nezakonito u Hrvatsku dosle. Zagorac Síjepan: Eeklo se, samo za njeko vrierne. Puric Josip: Ja ovu zakonsku osnovu o zeljeznickoj jjragmatici moram najodlucnije odbiti, jer, ponavljam, njom se vriedja temeljni drzavni zakón od 1868. Ja odlucno odbijam i doskocicu, da su zeljeznice privatno poduzece drzave. Moji drugovi dr. Vrbanié, Gjalski pa narocito dr. Pero Magdic bjelodano su dokazali, 29