Zalai Múzeum 7. (Zalaegerszeg, 1997)

Anta Seculić: Brat Juraj Utišinović graditelj povijesti

BratJuraj Utisinovic graditelj povijesti 17 Sedmogradske). A. HUBER, nav.dj., 6-7: „Georg setzte sich allés in Bewegung um die Unterhandlungen zu verteilen, welche Ferdinand mit Zápolya'

s Witwe Isabella von Polen über die Ausfuhrung des Grosswarderiner anknüpfte". A. SOMOGYI, História rerum Ungaricarum et Transylvanicarum 1490-1606. Scriptores rerum Transylvanicarum П. Nagyszeben 1799-1844. - Bíró, К., Képek Erdély múltjából. Kolozsvár, 1937. Bucholtz, F.B., Geschichte áer Regierung Ferdinand I (mjesto ?) 1836., 7, 240-290. - Kosáry, D., Hogyan kerültt Magyarország a Habsburg monarchiába? História П. (1950.), 3-4. Grgur, poglavar Pavlina izmedju ostalog pise: „(...) Consequutus nonque est earn dignitatem in hoc lapso paschate, quando fama erat (non vana, loquor) et Rev, Dom. Vestram cardinalem colari ...", usp. Károlyi A. Codex (...). 184, br. 117. Usp. Pismo kralja Ferdinanda, 30. listopada 1551., iz tábora Jéfö - Károlyi, Al, Codex (...), 319. A. BECHET, Histoire du ministère du cardinal Martinusius (...). Paris, 1715., 416-418. I

. KUKULJEVIC, Glasoviti .Hrvati i Zagreb, 1886., 77. A. HUBER, nav.d., 5(485) u raspravi о Bratu Jurju istice da u povijesti ima razdoblja kad vrijedi nacelo, da je dopusteno sve sto sluzi svrsi; ta su razdoblja u kojima se himba i krsenje zadane rijeci, te mucko ubojstvo ne drze necasnim. M. HORVÁTH, nav.dj., 14. - pisac misli da su „zarko domoljublje i zárka teznja za velikim stvarima" bili vrela i poticaji u svakom njegovom vecem djelu. Ondje. Vj. KLAIC, Povijest Hrvata, V. Zagreb, 1973., 230. A. MELIN, nav.dj., 6 prema zivotopisu Utjesinovica Ostrozinskog Ognjoslava. usp. Archív für Kundé Osterr. Geschichtsquellen, 22, 175. J. JORDÁKY, nav.dj., 22. - Isti pi sac zakljucuje da je prema podacima Utjesinovicevih suvremenika bio covjek koga se danasnjim rijecnikom nazi va demokratom. Benedikt, sveti (Benedictus - blagoslovljen). Osnivac benediktinskog reda u VI. stoljecu. U mladosti je posao medju pustinjake te je uzornim zivotom privukao mnoge ucenike. Napisao je pravila za zajednicki zivot i razdijelio ucenike u dvanaest samostana s opatom (nadstojnikom) na celu svakoga. Temeljno pravilo (Regula) napisao je u Monte Cassinu, a ono je bilo takodjer vodic za vecinu zajednica zapadnog monastva. Benediktinci su kao red osnovani god. 528. Uz uobicajena tri redovnicka pravila polazu i cetvrti stabilitás loci - stalnost mjesta - sto znaci da ce zivjeti sav zivot u jednom samostanu. Geslo im je „Ora et labora" - moli i radi. U nas je prvi samostan osnovao knez Trpimir god. 852. u Riznicama iznad Solina. Pavao Pustinjak, sveti (Paulus, primus eremita). Kao mladic zivio je u Egiptu, u Tebi (Tebaldi). Za Decijeva progonstva sklonio se u pustinju. Ondje, je ostao devdeset i osam godina, a prema legendi za sve to vrijeme dolazio mu je gavran i donosio pola kruha. Pri. druzio mu se sv. Antun opat, a kad je Pavao umro, dva su lava - prema predaji - prltekla u pomoc Antunu da mu iskopa grob. - Pavlini (paulim) su najprije pustinjacki, a zatim samostanski red. Osnivac im je Pavao Pustinjak, ajamacno je najstariji samostan njihov u Hrvatskoj bio onaj u Dubici, osnovan god. 1244. Zaduzili su hrvatski narod iznimnom kultumom djelatnoscu N. BENGER, Annalium eremi - coenobiticorum ordinis s. Pauli I. Eremitae, Posonii, 1742, str. 092 doslovce na latinskom jeziku: „Quod autem Martinusium professione fuisse Benedictinum nonnulli scribant cum allegato Florimundo Raemundo, hic error inde probabiliter manavit, quod quidam sparserint Cinter quos Ascanius Tamburinus tomo 2. de jure Abbatum, Disp. 24 quaest. 5.) congregationem S. Pauli primi Eremitae Patachii in Hungária Anno 1215. plantatam, vivere sub Regula S. Benedicti, atque ita decepi, MARTTNUSIUM quoque PAULINÁÉ professionis virum putaverint ad Ordinem pertinere Divi Benedicti, Caeterum enim Purpuratum hune Praesulert ex Ordine suisse nostro, clariora sunt documenta, quam ut in dubium jure vocari queant. Nam praeter prisca Ordinis nostri monumenta, testes ejusce rei sunt patrii scriptores Istvanffius. Author Purpurae Panonicae, aliique, tanto amplius fidem meriti, quanto rerum patriraum gnari. Ex scriptoribus etiam exteris accuratiores idipsum testati sunt, veluti Onuphrius Panvinius in História Romanorum Pontificum" N. BENGER, nav, dj., 193. Pisac navodi puni naslov misala kao dokaz pripadnosti Brata Jurja pavlinskom redu: „Argumentum insuper est proprium olim Ordinis nostri Missale impensis ejusdem Georgii Martmusti anno Christi 1537. Venetis excusum, quod hodieque in Monasterio Rarmensi conservatum.

.. " M. HORVÁTH, nav.dj., 384. Ondje. A. KÁROLYI, Codex epistolaris fratri Georgii str. 253. Nakon uobicajenih rijeci pozdrava papa Julije Ш. pise: „Cum antea perspecta nobis esset tua in catholica religione tuenda fides atque constantia, non mediocriter quam de tua prudentia ac pietate opinionem semper habuimus, nuper confirmarunt litterae et nuncii, ex quibus intelleximus te in turbulentissimo istius provinciáé tumultu cum charissimo in Christo filio nostro rege Romanorum (i.e. Ferdinando, A.S.) omnes vires opesque tuas ad optimam causam defendendam contulisse ..." N. BENGER, nav.dj., 195. VÏÏL „Georgius Martinusius Transylvaniam, vera in Deum religione Hungáriáé