Janus Pannonius Múzeum Évkönyve 17-18 (1972-1973) (Pécs, 1975)

Helytörténet - Gerő, Győző: Hódoltságkori kutatások Baranyában. Újabb adatok a magyarországi dzsámiépítészet történetéhez

HÓDOLTSÁGKORI KUTATÁSOK 115 zegovinan — djamis and those contructed on Turkish-occupied Hungarian territories. This con­tact assumed a special intensity in the second half of the sixteenth century, a phenomenon mainly due to the fact that in the period of settling, the neighboruing vilajet of Bosnia — with its already significant Turkish, Musulman culture — was given a major role. The family and other personal contacts we ha­ve established so far, as well as the frequent iden­tity of the founders of djamis in Hungary and in Bosnia, turn our attention to the question whet­Turci su tijekom svoje gotovo stopedesetogo­disnje vladavine u Madarkoj vrsili znatnu gra­devinsku djelatnost ciji su spomenici bili vecinom unisteni dijelom u borbama ponovnog osvajanja, dijelom kasnije. Razmjerno najveca je bila — u odnosu na njihov broj — propast dzamija. Jedan od uzroka tome lezli u okolnosti sto je nestalo muslimanskoga pucanstva ko je bi zeljelo njihovo odrzavanje. Dzamije su bile dijelom pretvorene u krscanske crkve ili upotrijebljene u druge svrhe, odnosno porusene. Vecina i danas jos ocuvanih ili vec rusevnih dzamija nalazi se u trokutu izmedu Duna va i Dra­ve — u zupaniji Baranji. Ova okolnost, kao i geografska blizina Jugoslavije — polize Bosne i Hercegovine — od osobitog su znacenja za nasa istrazivanja tijekom kojih ispitujuci dzamije Pécsa (Pecuha), Szigetvára (Sigeta) i Siklósa, u prvom redu trazimo njihove relacije sa spomenu­tim podrucjem ne samo na osnovi relacija tlocrta i kritike stila vec i u odnosu licnosti zakladnika pojedinih dzamija. U pocetku razdoblja turskog osvajanja jedan dio krscanskih crkava je pretvaran u dzamije, her the architects of the djamis were not the same. For the time being, this is only a suppo­sition to be decided by further research. Precisely on the basis of our comparison of djamis in Ba­ranya and Bosnia, however, already now one can safely say that the remnants of Turkish arc­hitecture in Hungary are the most closely related to remnants in Bosnia — Herzegovina and there­fore, from the point of view of Turkish architec­ture, Hungary can be regarded as a regional ter­rito ry of the Turkish province of Bosnia — Her­zegovina. ali se prilikom toga njihova vanjska arhitektura uopce ni je mijenjala ili se samo u vrlo maloj mjeri promijenila te nije ni utjecala na sliku grada. Ubrzo, medutim, Turci su podizali dzamije vec i u temeljima u osmanlijskom stilu, cijom je poja­vom vec i srednjovjekovna slika grada pretrpjela promjenu u znatnijoj mjeri, osobito tamo, gdje su novopodignute turske gradevine odredile ka­rakter slike grada. Poznata su nam dva tipa novoizgradenih dza­mija. Jedan ad ovih tipova zastupljen je sziget­várskom dzamijom sultana Sulejmana, koja je jedinstvena u cijelom materijalu spomenika u Madarskoj sa svojim tlocrtom u obliku pravokut­nika. Dzamiji se prikljucuje trijem u obliku slova „L", a u cijem kibla-zidu takoder se nalazi jedan mihrab. Munara se nalazi uz desni ugao dzamije. U pogledu tlocrta — ne uzimajuci u obzir trijem — pokazuje srodstvo s Carevom dzamijom u Foci. Drugi tip tlocrta — koji je bio najrasprostran­jeniji na cijelom podrucju turske pokrajine u Ma­darskoj — zastupa dzamija kvadratnog tlocrta, natkrita polukuglastom kupolom koja pocivá na Istrazivanja doba turske vladavine u Baranji (Noviji podaci uz po vi jest arhitekture dzamija u Madarskoj) D. GERŐ

Next

/
Oldalképek
Tartalom