Janus Pannonius Múzeum Évkönyve 17-18 (1972-1973) (Pécs, 1975)
Helytörténet - Gerő, Győző: Hódoltságkori kutatások Baranyában. Újabb adatok a magyarországi dzsámiépítészet történetéhez
HÓDOLTSÁGKORI KUTATÁSOK 115 zegovinan — djamis and those contructed on Turkish-occupied Hungarian territories. This contact assumed a special intensity in the second half of the sixteenth century, a phenomenon mainly due to the fact that in the period of settling, the neighboruing vilajet of Bosnia — with its already significant Turkish, Musulman culture — was given a major role. The family and other personal contacts we have established so far, as well as the frequent identity of the founders of djamis in Hungary and in Bosnia, turn our attention to the question whetTurci su tijekom svoje gotovo stopedesetogodisnje vladavine u Madarkoj vrsili znatnu gradevinsku djelatnost ciji su spomenici bili vecinom unisteni dijelom u borbama ponovnog osvajanja, dijelom kasnije. Razmjerno najveca je bila — u odnosu na njihov broj — propast dzamija. Jedan od uzroka tome lezli u okolnosti sto je nestalo muslimanskoga pucanstva ko je bi zeljelo njihovo odrzavanje. Dzamije su bile dijelom pretvorene u krscanske crkve ili upotrijebljene u druge svrhe, odnosno porusene. Vecina i danas jos ocuvanih ili vec rusevnih dzamija nalazi se u trokutu izmedu Duna va i Drave — u zupaniji Baranji. Ova okolnost, kao i geografska blizina Jugoslavije — polize Bosne i Hercegovine — od osobitog su znacenja za nasa istrazivanja tijekom kojih ispitujuci dzamije Pécsa (Pecuha), Szigetvára (Sigeta) i Siklósa, u prvom redu trazimo njihove relacije sa spomenutim podrucjem ne samo na osnovi relacija tlocrta i kritike stila vec i u odnosu licnosti zakladnika pojedinih dzamija. U pocetku razdoblja turskog osvajanja jedan dio krscanskih crkava je pretvaran u dzamije, her the architects of the djamis were not the same. For the time being, this is only a supposition to be decided by further research. Precisely on the basis of our comparison of djamis in Baranya and Bosnia, however, already now one can safely say that the remnants of Turkish architecture in Hungary are the most closely related to remnants in Bosnia — Herzegovina and therefore, from the point of view of Turkish architecture, Hungary can be regarded as a regional territo ry of the Turkish province of Bosnia — Herzegovina. ali se prilikom toga njihova vanjska arhitektura uopce ni je mijenjala ili se samo u vrlo maloj mjeri promijenila te nije ni utjecala na sliku grada. Ubrzo, medutim, Turci su podizali dzamije vec i u temeljima u osmanlijskom stilu, cijom je pojavom vec i srednjovjekovna slika grada pretrpjela promjenu u znatnijoj mjeri, osobito tamo, gdje su novopodignute turske gradevine odredile karakter slike grada. Poznata su nam dva tipa novoizgradenih dzamija. Jedan ad ovih tipova zastupljen je szigetvárskom dzamijom sultana Sulejmana, koja je jedinstvena u cijelom materijalu spomenika u Madarskoj sa svojim tlocrtom u obliku pravokutnika. Dzamiji se prikljucuje trijem u obliku slova „L", a u cijem kibla-zidu takoder se nalazi jedan mihrab. Munara se nalazi uz desni ugao dzamije. U pogledu tlocrta — ne uzimajuci u obzir trijem — pokazuje srodstvo s Carevom dzamijom u Foci. Drugi tip tlocrta — koji je bio najrasprostranjeniji na cijelom podrucju turske pokrajine u Madarskoj — zastupa dzamija kvadratnog tlocrta, natkrita polukuglastom kupolom koja pocivá na Istrazivanja doba turske vladavine u Baranji (Noviji podaci uz po vi jest arhitekture dzamija u Madarskoj) D. GERŐ