Janus Pannonius Múzeum Évkönyve 17-18 (1972-1973) (Pécs, 1975)

Helytörténet - Gerő, Győző: Hódoltságkori kutatások Baranyában. Újabb adatok a magyarországi dzsámiépítészet történetéhez

116 GERÖ GYŐZŐ osmerokutnom tamburu, uz cije se glavno procelje prikljucje trijem, a munara se nalazi uvijek nadesno od ulaza. Dzamije Gazi Kasim-pase, Jakovali Hasan-pase kao i Ferhat-pase u Pecuhu te dzamija Ali-pase u Szigetváru i Malkoc-bega u Siklósu — sve pripadoju ovom posljednjem tipu. Unutar ovog posljednjeg osnovnog tipa, razumije se, mozemo zapaziti mnoge pojedinacne specif icnosti u prvom redu u pogledu smjestaja munara naäih dzamija i oblikovanja detalja trijema. Tako, na primjer, munara dzamije Gazi Kasim-pase u Pécsu (Pecuhu) bila je prikljucena uz trijem, dok se munara dzamije bio otvoren sa sve tri strane. I u oblikovanju unutarnjeg prostora se pokazuju stanovite razlike, neime, dok se u vec spomenutoj szigetvárskoj Ali-pasinoj dzamiji — pa i u Sulejmanovoj dzamiji — kao i u siklóskoj Malkoc-begovoj dzamiji nalaze zidne nise — u ovoj posljednjoj u najraznovrsnijim oblicima — dotle one potpuno manjkaju u nasim dáamijama u Pécsu (Pecuhu). U pogledu nasih istrazivanja najvaznije su ove — i prvobitno turske gradevine, posto povrh tlocrtnih podudaranja, oblikovanje brojnih detaljnih forma i broje dekorativne pojedinosti pokazuju slicnost po obliku u prvom redu sa dzamijama na jugoslavenskim — i dijelom drugim — podrucjima, a u nekim slucajevima potpunu istovetnost. Ovako u trijemu primijenjeni sporedni mihrab moze se vidjeti u banjaluckoj Ferhat-pasinoj dzamiji, u sofijskoj Banjabasi-dzamiji. Potpuno istovetne prozore sa prozorima oblika kapi szigetvárske Sulejmanove dzamije mozemo vidjeti kod küsztendilske Ahmed-begove dzamije, izgradene 1571. godine. Ukras odlomka ogradnog kamena naseg jedino poznatog minbera — propovjedaonice — potpuno je istovetan s dekoriranjem minbera Aladzine dzamije u Foci, dok minber pocno ima istovetan is slican i ukras. Klesani ukrasi minbera budimske Fethijje-dzamije, izgradene 1596. godine, predstavljaju tako reci kopiju minbera Aladzine dzamije ciji je graditelj bio budimski defterdár Hasan 1550. godine. Ulaz dzamije Jakovali Hasan-pase u Pécsu (Pecuhu) pokazuje u vrlo velikoj mjeri istovetnost oblika s izradbom ulaza vec spomenute pociteljske Sisman Ibrahimove dzamije. A kapitel „baklavali" stupa koji potjece iz trijema Ferhat-pasine dzamije takoder u Pécsu (Pecuhu) moze se naci isto tako u u trijemu banjelucke dzamije koju je Ferhat-pasa dao izgraditi 1579. godine. Malkocbegova dzamija u Siklosu ima isto tako munaru petorokutnog tlocrta kao sto je munara Ali-pasine dzamije u Sarajevu, koju je nekada dao izgraditi nekadasnji budimski pasa Hadim Ali. A njena kupola smjestena na dvostrukom tamburu pokazuje istavetnost s prizrenskom Sinan-pasinom dzamijom, ciji je graditelj Sufi Sinan bio takoder budimski pasa. Na osnovi dosada izlozenoga — i u prvom redu na osnovi usporedivanja na bazi kritike stila — nece biti bez zanimljivosti ako ispitamo veze izmedu vodecih licnosti turske pokrajine u Madarskoj odnosno bosanskog vilajeta, trazeci pri tom u prvom redu zajednicke zakladnike dzamija spomenutog podrucja. Graditelj pecuskek Gazi Kasim-pasine dzamije bio je dugó osjecki, zatim mohacki a od 1543. do 1548. godine pecuski sandzak-beg, a nakon toga i u dva maha budimski pasa. U ovo vrijeme je izgradena i osjecka Kasim-pasina dzamija. Zakladnik Ferhat-pasine dzamije takoder u Pécsu (Pecuhu) dao je 1579. godine izgraditi banjalucku dzamiju koja nosi njegovo ime, a on sam je od 1584. do 1588. godine bio bosanski a kasnije budimski pasa do 1590. godine kada je bio ubijen. Bio je potomak bosanske obitelji Sokullu — Sokolovic — i tako rodak velikog vezira Mehmeda Sokullu i budimskog pase Mustafe. Zakladnik vec spomenute Sinanove dzamije u Prizrenu i Sinanove dzamije u Cajnici bio je taj Sufi Sinan koji je i dvaput nosio naslov budimskog pase. ,,Begluk"-dzamiju u Livnu sagradio je Lala Mohammed, koji je i u dva maha bio budimski pasa, a mostarsku Karadoz-begovu dzamiju sagradio je Hadzi Mehmed koji je bio prvo bosanski a zatim budimski pasa. Kao sto se vidi i iz gore navedenih primjera, moze se ukazati na vrlo tijesne veze izmedu pojedinih jugoslavenskih — poblize bosansko-hercegovackih — dzamija i dzamija turske pokrajine u Madarskoj. Osobito su vrlo intenzivne ove veze u drugoj polo vi ci XVI stoljeca, cemu se razlog moze traziti u okolnosti sto je u vrijeme uredenja turske vlasti najglavnija uloga pripala u prvom redu susjednom bosanskom vilajetu koji je vec raspolagao znacajnom turskom, muslimanskom kulturom. Obiteljske i druge veze koje se mogu utvrditi na osnovi nasih dosadasnjih ispitivanja, odnosno cesta istovetnost zakladnika dzamija u Madarskoj i Bosni i nehotice namece ne samo pitanje zakladnika, nego i pitanje istovetnih majstora-graditelja. Medutim, rjesavanje ovog poslednjeg pitanja — koje je zasada samo pretpostavka — jeste jos zadaca daljnjeg istrazivanja. Toliko, medutim, vec i sada mozemo ustanoviti — upravo na osnovi usporednog ispitivanja baranjskog i bosanskog materijala spomenika — da su spomenici turske arhitekture u Madarskoj u najtjesnjoj vezi s bosansko-hercegovackim materij alom spomenika i kao takva turska arhitektura u Madarskoj moze se smatrati jednom od regionalnih podrucja bosansko-hercegovacke pokrajine.