Kalocsai Főegyházmegyei Körlevelek, 1914
Index
D= LAVOSLAV ÁRPÁD VAR ADY, FO MILOSTI B02J0J 1 ttlLOSTI AFO$TOLSKE SVETE STOLICE, KALAÖKI I BACftl nadbiskup SVIM VITNICinA KALACKO-BACKE nadbiskufije blagodat od gosfodina I NA$ nadbiskufski blagoslov. Ljubljeni u Isusu virnici moji! Hvaljen Isus! S ovira na vike lipim pozdravom pozdravljam vas, dragi virnici moji, kada prviput vam zborim putem ovog pastirskog lista. Rázni osicaji navaljuju na dusu momoju prigodom zauzimanja moje svete zvanije. S jedne strane obara me briga : jer duboko osicam, da moje sile, zasluge i sposobnosti na koliko ne stoje u razmirju sa velicinom dostojanstva, meni udiljena, te ovo osióajuc i znajuc obuzima me dvojba : kako cu moCi odgovoriti zahtivama slozbe moje ? S druge strane sokoli me pouzdanje, sigurno se uhvam, da Providnost, koja me postavi na sadasnje misto, milostivo ée mi udiliti snagu i pomoc, da svoju zvaniju uspjesno mogao budem izpuniti, tim vecma, sto nikad nisam áelio, niti trazio prva mista, dapaöe obratno, osicajuc moju nedostojnost, uvik sam zelio u skrovnosti ostati. Jos i zato mi je potribna sveviánja pomoé, áto moj u zvaniji presasnik, uzoriti i prec. g. dr. Ivan Csernoch, stozernik knez nadbiskup i nadbiskup ostrogonski za svoga boravka ovdasnjeg pokazivao vam je presjajnu sliku svojih nadpastirskib kriposti. Samo za kratko vrime je bio natbiskupom ove natbiskupije, al i ovo kratko vrime dosta je bilo na to, da npoznali budete velicinu i dubljinu njegova urna, neumorivu ustrajnost njegove revnosti, dobrotu srca i privlaéivu ljubaznost njegove prijaznosti. Odlazak njegov je nenaknadivi gnbitak za ovu nadbiskupiju i bol vrhu ovog gubitka samo znanje tiöi donikle, áto je ovdud promaknut na prvu natpastirsku stolieu kraljevine, te sjaj njegova uma, srca i njegove duse sad ce jo§ u veéem krugu razprostirati trake svoje, a njegova mirodavna mudrost sa sadasnjeg visokog polozaja u ciloj zemlji, pa tako posredno i u ovoj nadbiskupiji ce i nadalje osicati svoj blagodatni utisak. Uspomenu njegovu pak u ovoj natbiskupiji neprolaznom zahvalnoáéu, nepogodnoséu i ljubavlju áelimo navike saőuvati. Pa ovako je to i u redu u crkvi Isusovoj dragi virnici, natpastiri jedno-drugog izminjivajuci za pravo jedan te isti rad izvrsuju jedan nastavlja, éto je drugi zaéeo : svi pak izvráivaju volju Isukrsta u sluzbi Crkve. Kada je naé bozanski Spasitelj uziéao u nebesa, nije nas ostavio sirote na samo. Őto viáe bas kad je zemlja i sve, sto je 11a njoj izéeznulo izprid njega, onda je vec ustanovio bio svoju drzavu, svetu Majku Crkvu, odredio joj za vodstvo pod glavarstvom sv. Petra apoátole i njihove naslidnike. To je i moja, kao jednog nedostojnog apoétolskog naslidnika duznost, da sluzim crkvu Isusovu. Buduéí ovo je moja zadaca, kada sad prigodom zasidanja moje stolice prviput kanim vam prozborití. U Isusu ljubljeni virnici, za najshodnije nalazim, ako vam pred oci stavim Crkvu Katolíóku tako, kako ju njezin bozanski utemeljítelj sagradio i kakva se po naumu svoga utemeljitelja tecajem dugih stolica obistinila. Isukrst je crkvu izabrao svojom zarucnieom i naredio-ju nasom majkom : u ovom dvostrukom dostojanstvu imára dakle i ja svetu majku crkvu prikazati I. Crkva katolicka je pod upravom pape i biskupah u jednoj istoj viri, po jednim istim otajstvima sjedinjena velika druzba virnih krscana, Zarucnica Isusova. 1) Vec sv. Pava ovim je iraenom naziva. Isus je zarucnik, jedna je zaruénica, jedina je crkva prava zarucnica, 0 kojoj veli Gospodin: „Moja je zarucnica"2) Ovu crkvu je svojom krvju ustrojio 8) crkvi svojoj poklanja !) Efez. Ő.25. 2; Mat. 16, 18. 3) Dil. ap. 20, 28.