Kalocsai Főegyházmegyei Körlevelek, 1910

Index

— 203 ka dolazi u sidnici naime XXI. kada kod rici: „Dica, koja nisu pri pameti nisu obve­zatna primiti sv. pricest," zatim jedini razlog daje taj, sto nisu kadri ni grisiti. „Nisu u stanju onu dostizenu milost sinova bozjih izgubiti u ono vrime." Odovud slidi, da je sv. Sabor Tridentski toga osvidocenja, da je sv. Pricest njima nuzna, i ona se za istu obvezatnim smatraju, kada grih cinec — milost izgube. S ovim naukom potpuno se slazu rici sabora Rimskog za Benedikta XIII. drzanog, koji sabor ucec: kada nastaje duznost prve sv. pricesti — ovo govori: „Kad su dica i divojcice do godine zrilosti dorasle, do onoga naime doba, kada su u stanju razliku znati ovog otajstvenog jila — sto nije ino nego pravo tilo Isusa-Krista, od onog obicnog svakdasnjeg kruha — i da nuznom naboznoscu i virom stupaju primanju sv. hostije". A rimski Katechizam o dobi pricesti ovo uci: „Kad se imaju sveta tajna dicama dati, nitko bolje usta­noviti ne moze, nego otac i svecenik, onaj naime svecenik, kojemu dite grihe svoje ocituje. Do njih stoji ispitati, istraziti, da li su si nikog znanja ob ovome cudnovatome otajstvu nabavili i zude li isti Sakramenat primiti". 1) Iz svi navedenih dade se zakljuciti, da je doba za primanje prve pricesti onda nastala, kada dite znade u cem se razlikuje eucharisticki kruh od onoga obicnoga — za hranu tila nasega naminjenog. Ne trazimo dakle savrseno znanje virskih pitanja, do­statno jesamo osnove poznati ili samo neka­kovo znanje; ne trazimo potpunu porabu razuma, jer je dosta samo nisto pocetne porabe pameti. S toga se svakako osugjuje indi vrime sv. pricesti odgagjati, i za istu zrilije doba oprediliti; sve je ovo Apostolska Sv. Stolica viseput osugjivala. Pijo papa IX. listom ') lnstruzio per queiche debbono la prima volla . . . App. XXX. P. 11. ») P. II. De S. Euch. N. 63. Kardinala Antonelli na Francezke biskupe poslanom god 1866. ozujka 12, u nikih dioeceza ukorenjene obicaje, po kojima se vrime pricesti odgagja i za zrilije godine propisuje: ostro osugjuje. A clanak pokrajinskog sinoda rouan­skog, po kojem bi se vrime sv. pricesti odgodilo do 12. godine, po sv. Sboru Kon­cila 1851. ozujka 15. je ispravljen. Slicno je postupao sv. Sbor Otajstva u stvari di­oecese Strasburske, kada se raspravljalo da li se dica u 12. ili 14. godini imaju sv. pricesti pripustiti, ovo je odgovorio: „Decaci i divojcice, kad dorastu do porabe urna i razuma — imaju se sv. pricesti pripustiti." Sva ova trizno i ozbiljno promatrujuc: Sv. Sbor Otajstva u svojoj generalnoj sid­nici od god 1910. Srpnja 15: za shodno je nasao slideci red ustanoviti, koji se svagdi mora u obzir űzeti: da se tako na­vedene zloporabe sasvim odstrane, da se dica od mladih svojih godina Isusu-Kristu priljube, da u Kristu zivot zive i u Njemu obrane nagju proti pogibli pokvarenosti. I. Koliko za ispovid, toliko i za pricest: jedna je te ista doba, ona naime kada dite razborito misliti pocima, a to je oko sedme godine budi to kadkad nisto kasnije, nisto ranije. Od ovoga vrimena obvezatni su obdrzavati i zadovoljiti i jednoj i drugoj ispovidi i sv. pricesti. II. Za prvu ispovid i za prvu pricest nije nuzno potpuno i usavrseno znanje vironauka. Od ovoga vrimena duznost je diteta prema miri svojeg razuma postopice cio katekizam nauciti. III. Da se dite za prvu pricest dostojno pripravi, zahtiva se ono znanje u viri, po kojem tajna vire moraju (necessitate me­dii) virovati i prema svojoj pameti shva­cati i da znade u cem se razliői onaj nebeski kruh od ovoga obicnoga, koji je za hranu tila i da s onakom poboánoscu stupa eucharisticnom stolu, koja je njegovoj dobi prirodna. 32**

Next

/
Oldalképek
Tartalom