VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)
Strana - Sveska 1. i 2. - 77
77 teljske darove 312 ) arhontu Hrvatske. Ali nakon stanovitoga vremena padnü i oni/ Hrvati 313 ) u Dalmaciji pod Franke^kamo su i prije, dok bjehu u njihovoj zemlji, potpadali. A bili su Franci protiv njih tako nesmiljeni, da i napršcad hrvatsku ubijahu i psima ih bacahu;** 4 ") Ne mogući Hrvati to od Franaka podnašati, odmetnu se od njih, i poubi jaju arhonte, koje od njih imadjahu. 315 ) Toga radi diže se na njih iz Frangije velika vojska, i vojevaše jedni s drugima sedam godina, napokon teško nadvladaju Hrvati,* 16 ) i pogube Franke sve i njihova arhonta Kočila. Ostavši odonda samosvojni i samovlasni, zatraže od Rima sv. Krst. I poslaše im biskupe i pokrste ih za vlade Porina njihovoga arhonta. 317 ) ferioris Pannoniae Liudevit". Cf. Grot. p. 96; Novaković: Srpske oblasti 103 ol. Ljubio: Rad. XLIII. 114. si. Sr. Rački: Rad. 52; pa Gruber: Vjesnik, arkiva 1908, 224. 312 ) Klaić: Marturina p. 146 zaključuje od tuda pravom na danak. Sr. Iloii/rt xpaHOB, koju daju Dubrovčani Vladislavu srpskom Smičiklas: Cod, III, 372. — Sr. još Tomašić: Temelji 2 , p. 6 op. 22. 318 ) Pavić, p. 29 op. 1. ispravlja tekst carev tamo, da bi sad pod Franke bili pali ilirski i panonski Hrvati, a prije već Dalmatinski. Držim da je ovaj ispravak i na silan i suvišan. — U drugom izdanju napušta Pavić i sam taj ispravak. . 3W ) Poslije kako su Franci uništili posavsku Hrvatsku, nasele ju opet Sloveni plemena slovinskoga (Kajkavskoga), pa je kajkavština pred hiljadu godina zauzimala daleko veći prostor, nego li danas, tako da je kajkavština išla sve do poteza Osijek — Vinkovci — Bosna. Kolonizacija štokavaca u ove predjele, počela je tek u doba austrij skoturskih ratova. Dakako da su si dijalekti onda još bili mnogo bliži. Prema Istriji i Primorju su tada potiskivali čakavce. Ako se dakako za doba pred hiljadu godina ne može ništa reći, kako dobro veli Niederle (II. p. 366), može se ipak uzeti u glavnom kao južna granica Slovenskoga (kajkavskoga) područja: , „prechodny pas kajkavsky mezi Dravom, Savom a Kulpou". Ovo se je kajkavsko područje održalo pod imenom Slovini, Slovenski jezik, a za taj slovinski kraj je vrijedilo latinsko ime Slavonija sve do XVII. stoljeća. Cf. ReSetar: Archiv f. slav. Phil. XIII. 93 i si. za čakavštinu. isti: Schriften der Balkankom, d. k. k. Ak. in Wien. Ung. Abt. VIII. 1907. pp. 30. 34. 42, karta IL; Jagić: Arch. f. slav. Phil. XX. 35 isti: Kultur d Gegenwart I. IX. 24; We derle: Slov. svet 130; isti: 55. II..365. i šl. Glede naziva Sclavinia etc. za Korušku, Kranjsku, pa kompaktur „zbytek Slovincu ν počtu 90.000 duši ν stolici železne a za ladske" tog staroga ostatka kajkavskih Panonaca sr. Niederle, 85. II. p. 366, i si. — Glede Srijema: ibidem, 3l5 J.Pavić, p. 27. tu dodaje: za Mihajla iz Amorija Mucavca (Pavić 2 , p. 29, odn. 45.). 31β ) Pavić, p. 27. odnosno 53. ispravlja, da nadvladaju Franci i srvu sve Hrvate i arhonta njihova Ljudevita. — Lucius i Banduri stavljaju te dogodjaje u vrijeme cara Heraklija. (Patrol. CXIII. p. 275. op. 69.). — Rački: Doc. p. 328 meće to u godinu 823, a Κοτφίλιν misli, da je pokvareno iz Κοδιλιν, Cadolach, Cadolaus. — Za ime Kocil (Chozil) sr. još Rački, Doc. p. 337. op. 12. Nr. 175, p. 367 op. 1. Nr. 183.; Kos, gradivo IL št. 77. op. 4 veli: „Kar setu omenja, ni vse resnično. Ο Kadolaju nam je znano, da je već leta 819 umri". Ovdje možemo još, što se tiče Račkijeve godine 823, dodati i to, da je Borna (Πορίνος), koga tu spominja Konstantin, polag Ann. Reg. Franc. (Ann. Einh.) već god. 821. umro (Kos st. 67.). 3Π ) Pavić, p. 27, (op. p. 3O. op. 8 veli, da je u prvotnom tekstu ovdje stajalo izvješće Konstantina ο Ćirilu i Metodu, koje da je iskrivio ispravljač, kako no je i