VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 78

78 Zemlja je njihova podijeljena u 11 županija: Ltlijevansku (Livnu u Bosni), Cetinsku, Imotsku, Plivanjsku,

318

) Pesentsku

319

), Primorsku) Bribirsku,

320

) Nonsku,

321

) Kninsku, Sidrašku

322

), Ninsku;

323

) a Ban

324

, njihov vlada Krbavom,

325

) Likom i Gackom.

326

) Rečena Hrvatska i ostali Sloveni

2

'

21

) ovako su položeni: Dioklija

6*) učinio zbrku u glavi 31., gdje Heraklije krsti Hrvate, a onda opet ,,u doba Krijesimirova otca Trpimira (dakle negdje g. 900) dodje medju njih neki svetac Μαρτϊνος i opomi

njaše ih, da sveto drže kletvu, kada se krstiše (za carovanja Heraklijeva 610—641)". I Toma arcidjakon (Rački

: Hist. Salon. p. 29.) spominje nekoga Martina, kojega da je po razorenju Solina papa Ivan IV. (640—642) poslao u Dalmaciju

: „pro redimendis captivis. 31s

) Ελεβα. Ahtoninov itiner. p. 269 veli: Silviae XVIII, Pelva XVII Aequo. Co

lonia Claudia Aequum bila je kod Čitluka blizu Sinja (Corp. inscript. lat. III, 1. p. 360, a Selvia (Ptolom. II. 15: Σαλούιά) kod Glamoča u Bosni. Cf. Tomaschek, Miscellen aus der alten Geographie. Oest. Gymm. Zeitschr. 1874, p. 652. Rački Doc. ρ 4.13. op. 4., Grot, 93 Novaković: Srpske oblasti X. i XII. v. 89 i si. 319

) Safafik: Starožitnosti 676 misli na goru Vezentsku kod Jajca, a Rački drži, da je to Psei u kninskoj biskupiji, gdje se spominje g. 1185 Koncil (Cod. dipl. CSD. II. 131.) Sr. Cetina = Centena. 32

°) Sr. Doc. 55, 73: Budec berberisticus iupanus; nr. 61, 83: brebersciuse (Βρεβέρα). 331

) Nona, hrvatski Nin. · ' . 322

) G. 1185. Cod. dp. II. 130. u trogir. dijecesi. 3

'

28

) Safafik drži, da se pod Nona ima razumjevati Strabonova (lit. VII. c. V.) Νινία, koju smještava kod rijeke Zrmanje. Rački ipak drži, da je Strabonova Nioia identična sa Plinijevom: Acnona a Ptolomejevom

: Αΐνωνα. Pod Ν ίνα pako, misli Rački, valja razumjevati Smina u spljetskoj dijecezi, koja se spominje u Zvonimirovoj povelji od g. 1083. Nr. 114, (cf. 98). 22

') Latine Banus, idem quod dux, slav. Ban. Banduri, op. 83. 32B

) Κρίβαοα (mjesto Κρίβασα) KPEABA. Cf. Doc. Nr. 99: Desimiri iupani cor

bauistici. Rački: Doc. 413. • 8

«) TATBCKO, Rački: Rad. XXV. 31 si. M. G. SS. I. 205, (Rački: Dp. 320.): Guduscani. Cf. Miklolić: Die Slav. Ortsnamen aus Appellativen Nr. 100, Dümmler 1. c. p. 38, Crnčić: Najstarija poviest krčkoj, osorskoj, rabskoj, senjskoj i krbavskoj žu

paniji p. 34 i si. Banduri

: op. 86 primjećuje: Ceterum in relatis zupaniis inquit Lucius, maritimae tit plurimum regiones numerantur, ideo vel duces, sive Bani a Porphyro

geneto nominati, maritimam tantum Croatiam possederunt, vel ipse in rebus occidenta

libus parum versalus, multa omisit 3a7

) Sloveni sami sebe zovu, kako nas uči Crnorizac Hrabar, Nestorova kronika i dr. Slovjene. Bizantski pisci (Prokopij, Menänder, Teofilakt, Nikefor patrijarka pišu Σκλαβηνοί, Σκλάβενοός, Σκλαβινοί. Konstantin u spisu de adm. imp. ima tri oblika: Σκλα

βηνοί, Σκλάβοι i Σκλαβινιοι. Oba potonja, drži Pavić, p. 11. da je gradila tudja latinska ruka. Manojlović, Rad. 186. p. 52 hoće opet, da je Σκλάβοι na latinski način gradjeno, a čini se, da za Sklacinioi to ne drži. Ja se u ovo pitanje ne ću upustiti, jer ni Pavi

ćeve zaključke (gradnja tobože kasnije ruke), a niti druge kakove, koji bi tim dokazivali autentičnost carevoga teksta, otuda objektivnim shvaćanjem nije moći stvarati. — Ma

nojlović p. 52. ima pravo, kad veli. da se u grčkom jeziku oblik Σκλαβία ne nalazi; ali ne stoji, da nema oblika Σκλαβικός, (Σθ*λαβικός). Cf. Ducange: Gloss. Tako ima Leo act. XVIII. (Μ. Η. Κ. 100; M^urs. 102; Migne 69.) τά Σκλαβικά δέ έ'δνή. 8i!i

) Dioklija ili superior Dalmatia, tako je nazivlje papa Kaiist II., šaljući g. 1120 nadbiskupu Dubrovačkome palium

: omnibus episeopis Superioris Dalmaiie seu