VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 61

61 Glava XXV111. Pripovedanje ο postanku danas nazvane Ve

necije

22

'

1

). Valja znati, da je Venecija nekoć bila mjesto pusto, nenasta

njeno i barovito. A danas zvani Venečani bijahu Franci iz Akvileje i drugih mjesta Frangije. Kada je pako došao avarski vladar Atila

2

'

50

) i cijelu Frangiju opustošio i uništio, počeše svi Franci iz straha pred Atilom iz Akvileje bježati, i seliti se na nenastanjene otoke Venecije i praviti ondje kolibe. Kad je na to Atila opustošio cijelu suhu zemlju i došao do Rima i Kalabrije, daleko ostavivši Veneciju, bjegunci, našavši na otocima Venecije sigurnost i kao otresavši sa sebe strah, zaključe vijećem svi, da će se ondje nastaniti, kako i učiniše, pa stanuju tamo do danas. Nakon što je otišo Atila poslije mnogo godina

231

) dodje kralj Pipin, koji tada vladaše Papijom i drugim kraljevstvima. Pipin pako taj imadjaše 3 brata, koji vladahu nad svim Francima i nad Slove

nima. Kada je pako Kralj Pipin

232

) velikom silom i brojnom · vojskom došao protiv Venečana, utabori se na kopnu preko prelaza na vene

cijanske otoke, u mjestu zvanom Aibola

2 3

). Videći sada Venečani, kako se Pipin na njih vojskom sprema, pa da će na konjima preći na otok Metamanco

2U

) (jer je taj otok blizu kopna), zabiše kolje (stupove) i cijeli prelaz zagradiše. Tako dodje vojska kralja Pipina u nepriliku (jer nigdje drugdje nije bio prelaz moguć), pa su ih opsjedali preko Mont. 113 Račkt: Doc. p. 335, 336.) Bury: History, p. 328 veli, da je t. zv. pactum Lotharii najstariji spomenik neovisne mletačke diplomacije, pa da se ima smatrati inau

guracijom neovisnosti Veneeije. Sr. ο tom još: Lentz, o. c p. 71. 2

9

) Kretschmayr: Die Beschreibung der venezianischen Inseln bei Konst^orphyr. u Byz. Zeitschr. XIII. (1904) p, 482 i st, — Bury: Treatise, § 10. (Cf. Blondi Flaw: Historia ab imperii romani inclinatione, Veronae 1482. De gestis Venetorum: Exordii Ve

netae urbis.) 23u

) Pučka je tradicija, na kojoj se očito temelji prikazivanje, pomiješala navale Atile i Alarika. Bury, p. 122. Alarik, kralj zapadnih Gota, koji je kao vazal sjedio u Iliriku, bude g. 402. i 403. još suzbit od Stilika (bitka kod Polencije i Verone), ali po

slije, kako je slabi i nezahvalni Honorij dao usmrtiti Stilika (g. 408.), jer je navodno radio da njegov sin postane carem, nije više nikoga bilo, koji bi bio mogao spriječiti, da Alarik zauzme Rim. Akvileja je pako opustošena g. 452. po Atili, koji je prem poražen g. 451. na katalaunskim poljanama (Aetius), ipak već slijedeće godine haračio Italiju. Tom je prilikom osnovana Venecija. — Vidimo dakle, da je tuj pučka predaja bila vrelom Konstantinu, koja je u jedno spojila Alarikovo pustošenje Italije i Rima, sa Ati

linim pustošenjem Akvileje i osnovanjem Venecije. 23

') Po narav bilješke značajna neizvjesnost. Bury. 1. c. 23

;

) Annales reg. Franc, s. a. 809, 810. Prema Einhardu bijaše casus belli prema Francom neprijatno držanje Venecije g. 809., kada je zapovjednik bizanske flote Paulus htio sa Pipinom sklopiti mir, a to Mlečani prepriječiše. Pipin je navalio s mora i kopna na Veneciju. (Annales ad a. 810.) Ϊ88) Dandolo

: Albiola. Banduri. 28t

) Udaljen koju milju od današnjega Malamocca. Molmenti: Pov. Venecije, (Rabar, p. XVI.).