VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 60

60 sv. apostola Petra, Ilitualba

220

), Bronion, Madaukon

221

), Ivola

222

), Pri

stina*

2

*), Clugia

224

), Brundum (Brondola?), Fosaon, Lau ritu m

225

). Valja znati, da ima i drugih otoka u toj istoj zemlji Venecije. Valja znati, da i na kopnenom kraju Italije ima mljetačkih gradova, a ovi jesu: Kapre, Neokastron, Fines, Ajkilum, Aimanas, ve

liki stovarište Torcelon

22R

), grad Murano, grad Ribantum

227

), što znači najviše mjesto, u kom sjedi dužd mljetački, grad Kavercences. Valja znati, da ima stovarišta i gradića

228

). 22

°) Lido Pinolo. Kr. 2U

) Malamocco K. ''

2

) Albiola. Danas ne postoji. K. 2'

3

) Pelestrina, K. 2U

) Chioggia. K. 2

5

) Loreo. K. 2

e

) Ripalta sive Rivus altus. Band. 62. 227

) Torcello glasovit sa svoje luke. Molmenti: Poviest Venecije (Rabar p. XVI)

2R

) Kako se iz ovih zadnjih ulomaka vidi, glava ta nije ni najmanje obradjena, nego na skroz skup ne obradjenih fragmena, koji nijesu niti kritički odabrani niti ispi

tani. Tuj ima stvarnih bludnja kaošto dioba langobardskih vojvodina (sr. gore p. z. op. 4), istorijskih anakronisma u pripovjesti ο Narsesu. A konačno je i ..sadržaj manjkav. Kod malih umetaka, gdje se obično uzimlje .8«, ovdje je svagdje ίοτόον or., koji voli upo

ravljasi sam car. — Baš ovi ίστέον οτι· fragmenti pokazuju, da su se neopravdano one bilješke, koje počimlju sa ίστέον δτι smatrale kao samostalne svaka za sebe, dok se or.bilješke na prijašnje prislanjaju. (Cf. Manojlović, Rad 186. p. 67) Zadnjih 5 fragmenata spada, kako je jur rečeno, k slijedećoj glavi, koja sa

držaje prikaz ο Veneciji, koja dašto već nije imala za Bizant prijašnju svoju važnost. Bizant je naime imao dvije prevažne dependencije, koje su radi udaljenosti svoje živjele izoliranim životom i imale svoju posebnu provincijalnu organizaciju. Jedno bijaše Her

son, centar trgovine za sjever i sjeveroistok, a drugo bijaše Venecija, gdje bijaše usre

dotočena sva trgovina sa zapadom. Odnošaj ovih obiju trgovačkili emporija prema carstva izmjenio se je radikalno za cara Teofila. Sudbina je ipak ovih obih trgovačkih središta, bila je posvema različita. Jer dok je Herson postao sastavnim dijelom carstva, bio dakle posvema inkorporiran, to se je Venecija sve više i više odalečivala od uprave carstva, i postala sve više neovisnom. Car Teofil je istina proizveo dužda Petra Tra

donika spatarom, ali ovaj meće taj naslov iza naslova dužda, pa se nazivlje „Dux et spatharius", i ne potpisuje se. kao „humilis", već si pače ponosito pridjeva epitet: gloriosus. Javne isprave počinju se datirati od dana Gospodnjega, a ne po godinama careva vladanja (Capitularia br. 233, ρ·. I3O; Lentz

: Venedigs Abhängigkeit von Byzanz, Byz. Zeitschr. 1894, p. 112 i sl.). Od državopravne je pako znamenitosti, da Venecija počimlje sklapati sama, na vlastito ime i račun medjunarodnopravne ugovore. Ο t. zv. pactumu Lotarii od 23. februara 810. sr. Romanin: Storia documcntata di Venezia, 1. 356 sl., koji se pozivlje na stariji pakt, koji bješe skopljen izmedju Venecije i nekih italskih gradova, ali ga je car dao na svoje ime conslituere et describere. Uperen je pako taj ugovor protiva Hrvatskoj, čiji su gusari uznemirivali Veneciju i to je tim inte

resantnije, što su u ono vrijeme i Venecija i dalmatinski Hrvati bili u formalnoj i nomi

valnoj ovisnosti, i to Venecija od Bizanta, a dalmatinski Hrvati od franačkoga cara. Cf Capitularia, br. 234. Kretschmayr, ο. c. 95, Ijcniz, o. c. p. 76, 77; Tomašić: Temelji, p. 33. op. 146. Već je Venecija bila prethodno g. 839.' sklopila sa hrvatskim vladarom Mislavom ugovor mira, a jednako i: „cum Drosaico Marianorum iudice". (Chron. Venet.