VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)
Strana - Sveska 1. i 2. - 41
41 Gl. XIV. Ο genealogiji Muhameda. 84 ) Muhumet 8 *) bezbožni i nečisti, za koga vele Saraceni, daje njihov profeta, potiče od brojnoga 8 ") roda Ismailova, sina Abraamova. Veli se bo, daje Zenaros* 1 ), potomak Ismailov, prozvan ocem svih njih. Ovaj je pako rodio dva sina, Mundara i Rabiju 88 ). Mundar rodi Kusara, Kaisa, Thimima, Asanda 8 ' 1 ), i nekoliko drugih takova imena 00 ). Ovi su po žrijebu .bili pastiri u madianitskoj pustinji, nastanjeni u šatorima, ima ih i dublje unutra (u pustinji), ali ne iz njihovoga roda, već od (roda) Jektanova, tako zvani Omeriti, to jest Amaniti. Pripovjeda se pako ovako: Kako je Muhumet bio siromašno siroče, smisli unajmiti se kod neke bogate žene, a njegove rodjakinje Hadige® 1 ) zvane, da ide sa devami i trguje u Egiptu kod raznorodnika 02 ) i u Palestini. Po stavši zatim za kratko vrijeme slobodnijim, podidje ženi, budući udo vica, i.oženi je. A putujući u Palestinu i druž'eći se sa Judejcima i Hri šćanima ulovi nekoje riječi ο tumačenju 93 ) (sv.) Pisma. Pošto je pako imao epileptičku bolest, njegova se žena vrlo ražali, da se je prem odlična i bogata, združila s takovim mužem, koji nije samo siromak, već i epileptičan. On da ju umiri, reče': Ja gledam strašnu viziju an djela zvanoga Gabrijela, i ne mogući podnositi pogled njegov zamagli mi se pred očima i padnem. Kako je to, sramotne koristi radi, lažno • s4 ) Glava 14. ο Muhamedu uzeta je iz Gcorgija Monaha (Ed. de Boor), koji ovdje poglavito ovisi od Teofana (Kronografija, Ed. de Boor). Bury, Treatice, p. 99. — Manojlović, kad 182 (separ. ot. p. 29). veli, da je gl. 14. postala poslije glave 17., to jest, pisac je po Teofanu načinio najprije c. 17., zatim je u glavnom po Geor giju Mon. načinio c. 14. prešao onda opet na Teofana, jer mu je komad Georgija Mon. od p. 699. 1. 11 do p. 705. 1. 22 bio prevelik i za njegovu svrhu nepodesan, na pokon onda istom završio je iz Georgija Mon. partijom, koje nema u Teofana (to je pripovjest ο Alahu „va Kubcr" — uskliku), a činila mu se za njegovu svrhu zanim ljivom. Za cijelu raspravu ο Saracenima sadržanu u glavama 14 do 25, dokazao je Bury na temelju tačne analize, da nije sastavljena redom bez prekida niti po jedinstvenoj osnovi, već odaje jasne tragove krparije. Nema dvojbe, da je taj krpež u raztio vri jeme načir.jen, pa je uslijed toga uslijed nepazljivosti došlo, kako ćemo vidjeti, do po navljanja dogodjaja, koji su već bili prije prikazani. 85 ) Car vazda prenosi imena vlastita, kako ih ima izvor. Tako ima sad Μουχοό μετ, kao Georgij Monak, sad opet Μ&οάμεθ·, kao Teofan, a u gl. XVI. veli, da su Arap Muhameda Muhumethom (!) zvali. se ) iv. φυλής γενικωτάτης, iz „file", koja ima mnogo ,,γένη". SI ) Takodjer Nezaros i Ntzaros, kod drugih pisaca. HS ) Teofan: Arabiju. 8S ) Teofan : Asada. ,J0 ) Teofan : καΐ αλλοος άγνωστους. '' 1 ) Kadidža bila je mnogo starija od Muhameda, koji joj je ipak — vele pisci — iskreno odan bio. β') U Teofanu je ομοφύλων ( istoplemenika). •' 3 ) U Georgija Monaha, odakle je car crpao ima mjesto λύσεις (za pravo: rije šenja). riječ ρήσεις — rečenice. Manojlović, p. 3 n