VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 32

32 drže prijateljstvo i mir s carem, može im u veliko zla činiti, zasjeda

jući putevima i nestražen napadajući Hazare, kad prolaze u Sarkel

59

) u svoje pokrajine i Herson. i ako nastoji "taj autokrator, da ih u tom zapriječi, uživat će velik i dubok mir Herson i klimata.

6 ) Hazari će naime, bojeći se alanske navale i ne nalazeći sigurnosti, da s vojskom napadnu na Herson i pokrajine, jer nemaju snage vojevati na obje strane u isti mah, biti prinudjeni mirovati. Gl. XII. Ο Crnoj Bulgariji i Hazariji. Ο I tako zvana Crna Bulgarija može vojevati sa Hazarima

61

). 69

) Sr. Laskin, k toj glavi, i p. 123 i si. β0

) Τα κλήματα je po>Wesibergu (Toparcha Goticus p. 83. u: „Memoires de 1, Acad, de St Petersburg, 8 ser., V. 2.) tvrdja na taurijskom poluotoku, pak se i njen okoliš tako zove (Manojlović p. 14. ima i druga tumačenja). Cf. Bury, Hist. 415. Ma

nojlović, p. 187. c. 83, op. 1 (klimata * kraj). el

) Sr. i glavu 38. Hazari su jedan od najinteresantnijih naroda u povjesti, već ta, to, što je to jedini narod, koji je primio vjeru Hebrejaca. Ma x da je vjera Hebre

jaca temelj kršćanstva, ona nije nikada već po samoj prirodi judaizma, išla za name

tanjem svoje vjere, proselitizmom. Ona je imala do duše vrlo veliki upliv u boga na Islam, ali za to su ipak jedini Hazari — u koliko povjest zna — prihvatili vjeru Jah've. Razlozi su tome kako ćemo vidjeti, bili politički, a ta politika, koja je pnnukala Hazare, da su izmedju hebrejske, kršćanske i muhamedanske vjere, prihvatili židovsku, pokazala se je posvema ispravnom. Država Hazara, jednoga ogranka turskoga (po dru

gima finskoga) naroda, prostirala se sjeverno od Kavkaza prema Volgi, sizala je zapadno do Dnjepra, a segnula je i u taurički Hersones. U toj ogromnoj državi bijaše raznih naroda, Bugara, Magjara, Burda i krimskih Gotä, dočim su im Sloveni oko Kijeva bili tributarni. Preko Kavkaza je bila Iberija i Kalifat, a prema crnom moru bili su im su

sjedi Alani i Abasgi, preko Dnjepra Velika Bugarska, na sjeveru Bugari na Volgi, na istoku Pečenezi. Glavni grad Hazara bijaše IUI na kaspijskom jezeru, na ušću Volge. Njihov vladar Kagan (Khäkan) nije vladao sam. Njegova osoba bila je sveta i nepristupna, pak kad je prolazio, padao bi narod ničice na tie, i to licem prema zemlji, i tako ostao dok je Kagan bio na vidiku. Ibn Fadhlan priča, kad novi Kagan stupi na prijestolje može samo40 godina vladati, jer onda ga ubiju, veleći, da mu je pamet oslabila i uvi

djavnost smalaksala. (Po Frähnovom izdanju, rukopis u Petrogradu, Μ. Η. K. 217). Ibn ^Haukal (Μ. Η. K. p. 237) i majoš i ljepšu pripovjest. Po njegovom pričanju metnu no

vomu kralju svilenu vrpcu oko vrata, pa ga onda pitaju, kako dugo želi vladati. Kad 'rečeno vrijeme mine, a on je još u životu, tada ga ubiju. Mjesto kralja vlada njegov namjesnik Khäkan bhu (— beg, bej). Ipak, ako kakova nesreća narod stigne, odgovara kralj, pak ga khäkan bhu ima na zahtjev naroda ubiti. Ova hasarska država, koja je graničila sa dvjema za Bizant pogibeljnim naro

dima, Bugarima naime i Saracenima, bila je za politiku Bizanta ne manje važna, kako veli Bury (Hist. p. 402), od Karla Velikoga i njegovih nasljednika, i to tim većma, što su Hazari stvorili moćnu i dobro organizovanu državu, koja je imala znatan upliv na susjedne barbarske narode. Za to je i vazda išla politika Bizanta za tim, da bude u što boljim odnosima sa hazarskom državom. Dapače išlo se je još i dalje, pa je car Kon

stantin V. uzeo za ženu kćer i

; estru hazarskoga kagana. S druge je strane kalif vrlo ugrožavao Hazare i njihovu državu. Kalif Marwan je god. 737. došao sve do Itila, a kagan se spasi tek obećanjem, da će prihvatiti islam. Prihvate li pako Hazari islam, bo

jazan bješe, da će im država postati ovisnom od kalifata, prihvate li kršćanstvo, prije