VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 33

33 tila im je opet pogibelj, da ćc ih podložiti lukavi Bizant, koji nije prezao pred nikojim sredstvom, da postigne svoje snovi. Kagan se stoga mudro utekne k Jahvi i odabere vjeru, koju su radi njezinih svetih knjiga počitavali i Kršćani i Mohamedanci, a koja ga je jednako, kako bi to i kršćanstvo činilo ili islam, oslobodile prigovora poganstva i barbarstva. Bizant je sada izigrao protiv Hazara druge narode, naročito je podržavao prijateljstvo s Alanima, koji su mogli ugrožavati Hazare, pa Crnim Bugarima i Uzima, koji se mogahu, kako veli car (cf. gl. 10 i 12) protiv Hazara upotrebiti. Sr. Bury: Hi

story p. 402, 39.; Kutschera: Die Hazaren. Wien 191U., koji tvrdi (p. Ill), da su i Bu

gari i Hazäri finskoaltajskoga porijetla. Jednako smatra ih i Rambaud, da su finskoga porijetla, pa ističe, da su se pokazali naprednijim od Turaka, stvorivši,' kao i njihova braća Bugari i Magjari, koji su im obojica jedno vrijeme bili podvrženi, posebnu državu. Da hazarski jezik nije identičan sa turskim, to nam dokazuje i gl. 39. de admin, imp., gdje se ističe, da su Kabari, potomci Hazara, učili Turke hazarski jezik. Kako nam je preostala iz hazarskoga jezika samo jedna jedina riječ: Sarkel, ostat će pitanje pori

jetla Hazara tek predmetom hipoteza. Privrženici finskoga porijetla pozivlju se na to, što u turskom jeziku izlaze riječi ne na „r" već na ,,z", kao tenger (turski tengiz), ökör (ökiz) itd., pa da riječi: hel u znamenovanju kuće, stana, nema u nijednom turskom je

ziku osim čuvaškoga. iz.česa opet izvodi Hunfalvy p. 396, da su baš Kabari, koji su se odjelili od Hazara, takovim jezikom govorili: — (Sr. još i Pauler, o. c. 123, op, 14, koji takodjer hoće, da su Kozari finskoga porijetla). Jednim od vrela za hazarsku po

vjest služi pismo, što ga je hazarski vladar Josef polovicom 10. vijeka pisao Rabbi Chasdai Ibn Schaprutu u Kordovi, koji jc bio liječnik i ministar na dvoru kalite Abd ar Rahman an Nacira (912—961) u Kordovi, gdje su Zidovi, kako je poznato, uživali ne samo potpunu slobodu, već su im bile kod liberalnoga mauričkoga vladara i najviše državne službe pristupne. Pismo Chasdaievo, gdje se ovaj zanima za unutarnje ure

djenje hazarske države, kao i odgovor hazarskoga kralja, izdao je Buxdorf u Ba

sel« 1660., a onda je Selig Cassel: Magyarische Altertümer, 1848. p. 195. i si. izdao kra" ljevo pismo, a Chasdaievo Harkavi: Skazanja evrejskihb pisatelej ο Hazarah'i. St. Petersburg; Dr. Samuel ΙζοΗιι: Heber kutforrusok es adatok Magyarorszag törtene tehez, 1881. izdao je oba pisma u madjarskom prevodu. Hrvatski izvadak priopćio dr. Bojnicić u „Vieneu" od g. 1879. Glede autentičnosti pisma nisu mnijenja jednaka. Mar quart, p. 11. drži da Jo

sefovo pismo nije starije od god. 1140., pa da se teme.'ji na djelu Jehude Halewia: n

al Cha'zari". Za nas je jošte i to interesantno, što je car Mihajlo prema Photijevom savjetu poslao Konstantina hazarskom kaganu, kad je ovaj bio cara zamolio, da bi. mu poslao jednoga učenoga čovjeka, koj bi mu razložio kršćansku vjeru. Konstantin bješe u Her, sonu nekoliko mjeseci, pa je tamo hazarski jezik naučio. (Vita Const, c. 8. Bury History p. 594.) Put Konstantina k Hazarom je važan i za pitanje, kad su prešli Hazar na židovsku vjeru. Hunfalvy. p. 397. veli, da ne bi bilo imalo smisla, da bi kagan, tražio u cara učitelja za kršćansku vjeru, kad bi već bio prešao na židovsku vjeru pak stoga drži, da se je taj prelaz na židovsku dogodio iza 862 godine. Grätz: Ge schichte der Juden V. p. 213. stavlja prelaz u doba oko god. 740. To mnijenje usvaja, i Bury, p. 407. Ako se držimo životopisa Konstantinova (izdali Diimmler i Miklošić Die Legende vom hl. Cyrillus, Denkschriften d. kais. Akad. der Wiss. XIX. 1870, ρ 203 i si.), onda jest dakako prelaz Hazara na židovstvo iza Konstantinova puta k Ha

zarom uslijedio. U životopisu se pripovjeda, kako su ga Magjari koji tule kao vuci napali kad je polazio iz Herzona k Hazarom (c. 8). Na to se u c. 9. pripovjeda, kako Hazari ističu, da ih i Zidovi i Saraceni

. nudjajući im mnoge darove, nukaju, da predju na njihovu vjeru. — Tuj medjutim valja istaknuti, da i Vita Const, u najboljem slučaju potiče iz druge četvrtine 10. vijeka, ako slijedimo Vorono/fa i Jagića (Archiv IV. p. 97. i ol.), dočim ju Friedrich (Sitzungsber. d. bair. Akad. phil.hist. Kl. 1892'