VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 4. - 219

219 a Svetoslavu ne. osobito ako su obje ploče u isto doba izrađene. Zato će biti vjerojatnija prva alternativa, naime da su ploče izrađene u doba nastupa Držislavova na" prijestol, ali prije njegove krunidbe. 8. Petar Krešimir IV. i Dalmacija. Krešimir IV. je prvi hrvatski vladar, koji je u svoj kraljevski na

slov uzeo uz Hrvatsku i ime Dalmacije, pišući u svojim ispravama „kralj Hrvatske i Dalmacije" ili „kralj Hrvata i Dalmatinaca"

.*) Je

dnako i isprave dalmatinskih gradova, koJ£ ga na čelu svome spo minju, daju mu isti naslov.

2

) To očito dokazuje, da je on bio i pravi gospodar te pokrajine Dalmacije, da je ova bila sastavni dio hrvatske države. Vidi se to i po tome, što su dostojanstvenici te latinske Dal

macije sudjelovali il kraljevskim vijećima, u kojima su se rješavali poslovi cijeloga kraljevstva, i potpisivali zajedno s hrvatskim dosto

janstvenicima isprave i darovnice, koje su na osnovu ovoga vijećanja izdane bile. Tako su na Božić god. 1066. prisustvovali kraljevskom vijeću nadbiskup Lovro i biskupi: Stjepan zadarski, Ivan trogirski, Drago rapski i Petar osorski, uz hrvatske : Rajnerija kninskoga i Dabrona biogradskoga, i potpisali ispravu, kojom je Krešimir IV. tom prigodom s privolom ovoga vijeća podijelio zadarskom samostanu sv. Marije kraljevsku slobodu?) Pripadnost Dalmacije Hrvatskoj dokazuje i to, što kralj također rješava važne poslove, koji su se ticali latinske Dalmacije, dakle u njoj vrši državnu vlasi. Tako je on god. 1069. darovao zadarskom samostanu sv. Krševana dalmatinski otok Maon, koji da leži u „njegovu dalmatinskom moru", a isto je tako odredio i potvrdio međe rapske biskupije, i izdao o tom svoju kraljevsku po

velju.

4

) Napokon valja spomenuti, da Krešimir IV. i njegovi velikaši (Radovan, djed Ivan, Družnik i Većeneg) obilno nadaruju pravima ili hrvatskim zemljištima samostane dalmatinskih gradova (sv. Krševana J

) Documenta br. 45, 51, 52, 55. 56, 58, 67. i 69. str. 62, 66, 67, 72, 74. 78, 87 i 90. — I u nekim ispravama privatnih ljudi daje se Krešimiru taj naslov (Docu

menta br. 60, 61 b i 71 a i b. str. 80, 81. i 92.). 2

) Documenta br. 41, 57. i 68. str. 56, 76. 89. s

) Documenta br. 51. str. 66—67. — Imade i drugih takvih kraljevskih isprava, potpisanih od latinskih uz hrv. dostojanstvenike, kao ibid. br. 52, 55, 56. i 58. str. 67. 72—75. i 79.; pače se to zbiva i u ispravama, izdanim od privatnih ljudi, kao ibid, br 63, 71, 72. i 77. str. 85—86, 93—94. i 96. 4

) Documenta br. 63. i 70. str. 72—74. i 87—88. Ova druga, rapska povelja je doista u sadašnjem obliku kasniji falsifikat, ali zato se ipak u opstanak autentične isprave Kolomanove rapskoj crkvi ne može nikako posumnjati, kako veli Šišić „Pri

ručnik" I, 1. str. 632—640.